Izlaganje Nede Pozderac, predsjednice Upravnog odbora Udruženja BOSANSKI DUBOČAC I NJEGOVI LJUDI u povodu 19. obljetnice od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma

Posted: 15. Decembar 2014. in Intervjui

U d r u ž e n j e

BOSANSKI  DUBOČAC  I  NJEGOVI  LJUDI

Bosanski Dubočac bb,  74400 Derventa

Telefoni:   00387-61-537-863   i   00387-61-184-323

JIB: 4403128200004

TRN broj: 161-045-00561300-57    Raiffeisen Bank

                                                        Devizni: 06450010884  

                                                        SWIFT: RZBABA2S     IBAN: BA391611450000345307

Web:    bosanskidubocacinjegoviljudi.org.ba

e-mail:  nedapozderac@gmail.com

Broj: 50/14                                                                                               Sarajevo, 14.12.2014.

INFORMACIJA ZA MEDIJE

Obilježavanje 19-te godišnjice od potpisivanja

DAYTONSKOG MIROVNOG SPORAZUMA

u organizaciji Unije za održivi povratak i integracije u BiH

-izlaganje Nede Pozderac, predsjednice Upravnog odbora Udruženja-

Aneks IV. Mirovnog sporazuma, je ogroman strukturalni problem države BiH koji ima neograničeno trajanje, pa je i kolateralna šteta i kad-tad se mora promijeniti. Nigdje u svijetu ne postoji državno uređenje sastavljeno od federacije, republike i distrikta (po Holbruku-„luđačka košulja”), osim u BiH. Takvo uređenje nametnulo je mnogo nivoa vlasti i ogromnu administraciju: državnu, entitetsku, kantonalnu, distrikta i čak 142 općine (od čega 15 imaju manje od 5.000 stanovnika), koju ni bogate zemlje ne bi mogle izdržati, a BiH spada među 20 najsiromašnijih zemalja na svijetu. Da bi se Aneks IV, koji je i diskriminatorski, promijenio i problem pretočio u riješenje, pozivam visokog predstavnika Valentina Inzka i zemlje članice za provedbu mira u BiH, da odrede rok trajanja Aneksa IV Mirovnog porazuma, ujedno i rok za donošenje novog Ustava BiH, kojim bi se država administrativno i pravno uredila kao normalna, po evropskim standardima, najkasnije do iduće godišnjice Mirovnog sporazuma, 14.12.2015. godine.

U ovako uređenoj državi nema političke stabilnosti, što onemogućava ekonomski oporavak i socijalnu stabilnost. Nestabilna država problem je i za međunarodnu zajednicu, pa ovdje još postoji visoki predstavnik i EUFOR,  što je potvrda da  Mirovni sporazum, iako je zaustavio rat, nije donio mir, nego je građanima nametnuo dugotrajnu robiju.

Za 19 godina Mirovni sporazum nije proveden u većem dijelu važnih segmenata, naročito u Aneksu VII, pa je još uvijek nemoguć povratak prognanih, izbjeglih i raseljenih osoba. U prilog tome, spomenut ću samo podatke UNHCR-a iz 2012. za manjinski povratak u RS: vratilo se 156.590 Bošnjaka, 12.376 Hrvata i 1.124 Ostalih – ukupno 169.260, a s tog prostora je prognano oko 220.000 samo Hrvata. Opstrukcije najčešće dolaze od onih koji su postigli svoj ratni cilj i za to dobili potvrdu u Mirovnom sporazumu. To je i razlog da se ne može postići koncenzus u Parlamentu BiH ni oko čega što se odnosi na državu BiH. Predlažem da se do iduće godišnjice potpisivanja Mirovnog sporazuma, sačini sveobuhvatna analiza njegovog provđenja, te šta nije provedeno, zašto i ko je za to odgovoran?!

Poslije rata u BiH nije bilo planske obnove, izgradnje i povratka prognanih, izbjeglih i raseljenih osoba, iako su se za to u ovu zemlju slila ogromna donatorska sredstva, zvaničnim i nezvaničnim kanalima (po nekim procjenama oko 50-60 milijardi KM) za koja se ne zna koliko je namjenski utršeno, a gdje su nestala ostala. Ne zna se ni za silno zlato koje je narod  davao tokom rata za odbranu zemlje. Ovaj kriminalni fenomen (domaći i inostrani) istraživalo je više parlamentarnih komisija, ali politički moćnici nisu dopustili da se rezultati istraživanja završe, ugledaju svjetlo dana, namiri šteta i kriminalci procesuiraju. Tužilaštva i SIPA također nisu ništa poduzeli. Vjerujem da o svemu ovome mnogo znaju dugogodišnji nosioci vlasti, sada članovi Predsjedništva BiH: Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Mladen Ivanić, pa im predlažem da pokrenu inicijativu za istragu o utrošku i zloupotrbi svih vrsta donatorskih sredstava, ratnog profiterstva, ali i kriminalne privatizacije.

Poslije Ustava, Izborni zakon je najvažniji, ali se sadašnji također hitno mora promijeniti. Smatram da je nužno pomjeriti rok održavanja općih i parlamentarnih izbora sa oktobra (kraj godine) za maj (kada su godišnja planiranja završena) i provoditi ih istovremeno svake 4. ili 5. godine (što bi bilo racionalnije i jeftinije), uvesti elektronsko glasanje i izbjeći malverzacije, ograničiti mandate parlamentarcima na 1 ili 2, izborni rezultat ocjenjivati prema broju glasača na biračkim spiskovima što bi dalo legitimitet izabranim (birači bi se morali privoliti da izađu na izbore, u protivnom uvesti sankcije), iz svih budžeta izbaciti finansiranje političkih stranaka, jer budžete pune svi, a ne samo stranački ljudi…..Nužno je i niz drugih promjena.

Da dalje ne dužim, a imam još mnogo prijedloga samo ih nemam kome prezentirati, jer pojedinac-običan čovjek ne znači ništa u ovoj zemlji i sam ne može ništa učiniti, osim „stranački-partijski podobnih”. Stoga ne čudi što imamo previše raznih udruženja, nevladinih i vladinih organizacija koje se bore za nekakva prava…., često je i to uzalud jer pomaka nema.

 Neda Pozderac

neda pozderac

                                                                                                                       

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s