Anisija Radenković, direktorica Hope and Homes for Children BiH: NAŠA VIZIJA JE SVIJET U KOJEM DJECA NEĆE PATITI OD POSLJEDICA INSTITUCIONALNOG SMJEŠTAJA

Posted: 10. Decembar 2014. in Intervjui

Anisija RadenkovicHope and Homes for Children (HHC) je britanska nevladina organizacija osnovana 1994. godine u BiH, a danas ima predstavništva u 10 zemalja Centralne i istočne Evrope i Afrike…..Idealno bi bilo da svako dijete odrasta u svojoj biološkoj porodici, ali to nije uvijek moguće. Stoga HHC zagovara odrastanje u zamjenskim porodicama putem usvajanja, hraniteljstva ili u uslovima koji nasličnije odgovaraju porodičnom okruženju…..Posljednjih šezdeset godina mnogobrojna istraživanja u svijetu, pa i kod nas, su pokazala da je za pravilan razvoj djeteta, pogotovo u kritičnom periodu od 0 do 3. godine života djeteta veoma važno da dijete razvije osjećaj privrženosti sa bar jednom osobom koja se brine o njemu. Stoga je važno odrastanje u porodici…..Kao i za svaki proces, pa tako i za transformaciju institucija neophodan je plan kojim bi se trasirao put transformacije, uključujući i kadrovsku i financijsku komponentu procesa. Transformacija nije, podvlačim, nije izmještanje djece iz institucije i stavljanje ključa u bravu. Proces uključuje najprije podršku porodicama i djeci koji su pod rizikom od razdvajanja, procjena potreba svakog djeteta u instituciji i njegove porodice, ako je ima, kako bi se napravio individualni plan brige kojim bi se osigurali uvjeti njegovog zbrinjavanja na najbolji mogući način (povratak u biološku porodicu, usvajanje, hraniteljstvo, podrška u osamostaljivanju ili zbrinjavanje u malim porodičnim domovima….. HHC je svojim programom Podrška porodicama pokazao kako sa minimalnim sredstvima, ali uz intezivnu podršku djeci i porodicama u njihovom okruženju, njihovom domu, porodica može iskoristiti svoje potencijale i prevazići poteškoće. Ključno je da porodica koristi svoje snage, i da uz minimalnu direktnu potporu može ostati na okupu…..Do danas smo podržali 63 djece u procesu reintegracije…..Ako koristimo podatke Federalnog zavoda za statistiku i Republičkog zavoda za statistiku onda kažemo da je na kraju 2012. godine u hraniteljstvu (srodničkom i nesrodničkom) bilo 716 djece…..Usvojitelji trebaju ispuniti određene uslove, a najznačajniji su: starosna dob između 25 i 45 godina starosti, da bude najmanje 18 godina stariji od usvojenika, a kada je riječ o paru onda bar jedan član para mora biti stariji od usvojenika najmanje 18 godina…..Zakonska obaveza usvojitelja je da do  djetetove sedme godine kažu djetetu da je usvojeno…..

Kada je osnovana vaša organizacija, na kojem području djeluje i šta je u fokusu rada iste?

RADENKOVIĆ: Hope and Homes for Children (HHC) je britanska nevladina organizacija osnovana 1994. godine u BiH, a danas ima predstavništva u 10 zemalja Centralne i istočne Evrope i Afrike.

Naša vizija je svijet u kojem djeca neće patiti od posljedica institucionalnog smještaja. Svoje aktivnosti usmjeravamo ka unapređenju zaštite djece bez roditeljskog staranja i porodica pod rizikom od razdvajanja.  Idealno bi bilo da svako dijete odrasta u svojoj biološkoj porodici, ali to nije uvijek moguće. Stoga HHC zagovara odrastanje u zamjenskim porodicama putem usvajanja, hraniteljstva ili u uslovima koji nasličnije odgovaraju porodičnom okruženju. Uvijek će postojati djeca koja će trebati i rezidencijalnu brigu, kratkoročno ili dugoročno, ali veliki domovi nisu rješenje, već male rezidencijalne jedinice, maksimalnog kapaciteta do 12 djece sa odgovarajućim brojem profesionalaca različitog profila koji će moći zadovoljiti potrebe djece koja su zbrinuta u takvom obliku socijalne brige.

Pored direktne podrške djeci i porodicama naš dorinos se ogleda u podršci lokalnim vlastima, entitetskim, kantonalnim i općinskim u procesu deinstitucionalizacije ustanova  za zbrinjavanje djece.

Deinstitucionalizacija je dugotrajan proces koji uključuje preveniranje razdvajanja porodica i razvoj usluga za djecu koji će podržavati njihovo odrastanje u porodičnom okruženju. Naš fokus rada je na deinstitucionalizaciji usluga za djecu, ali deinstitucionalizacija uključuje i ustanove velikih kapaciteta za osobe sa intelektualnim i fizičkim poteškoćama.

Važno je napomenuti da svoj rad baziramo najprije na UN Konvenciji o pravima djeteta koja u svojoj preambuli kaže: „…da bi dijete, zbog potpunog i skladnog razvoja svoje ličnosti trebalo da odrasta u porodičnom okruženju, u atmosferi sreće, ljubavi i razumjevanja.“ Dalje, UN smjernice za alternativno zbrinjavanje djece i Zajedničke evropske smjernice za prijelaz s institucionalne brige na usluge podrške za život u zajednici predstavljaju  dokumente koji su putokazi za naš rad.

Vjerujem da je Vama i Vašim čitateljima poznato da je socijalna zaštita u BiH postavljena na entitetskom nivou, odnosno entiteti, a u Federaciji BiH i kantoni, su odgovorni za sprovođenje socijalne zaštite građana. Tako da je i zakonski okvir na entitetskom, odnosno kantonalnom nivou. Postoji jedan jedini dokument na državnom nivou – Akcioni plan za djecu u BiH 2011 – 2014, koji donosi plan mjera koje je neophodno provesti da bi se unaprijedio život djece u BiH. I ovaj dokument navodi da je neophodan razvoj alternativnih oblika zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja kako bi domovi za djecu prestali biti oblik zbrinjavanja.

Reforma zaštite djece bez roditeljskog staranja i porodica pod rizikom od razdvajanja u Republici Srpskoj je sadržana u dokumentu Strategija unapređenja socijalne zaštite djece bez roditeljskog staranja sa planom akcije za period 2009 – 2014., a strateški dokument u FBiH je Dokument politike zaštite djece bez roditeljskog staranja i porodica pod rizikom od razdvajanja u FBiH 2006-2016.

Šta predviđa Dokument politike zaštite djece bez roditeljskog staranja i porodica pod rizikom od razdvajanja u FBiH 2006-2016 ?

RADENKOVIĆ: Navedeni dokument, kojeg je usvojila Vlada FBiH i oba doma Parlamenta FBiH u januaru 2008. godine, donosi reformski okvir i smjernice za uspostavljanje sistema koji se zasniva na najboljim interesima djece bez roditeljskog staranja i koji će u punoj mjeri moći odgovoriti na njihove potrebe. Ovaj dokument, koji skraćeno nazivamo Politika, je sastavni dio socijalne politike države i predstavlja cjelokupni sistem principa, karakteristika i mjera organizacionog, ekonomskog, pravnog, naučnog i  kadrovskog karaktera, usmjerenih na poboljšanje kvaliteta zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja. Četiri prioritetne oblasti koje Politika pokriva su: praćenje korisnika u sistemu pravne i socijalne zaštite djece i porodica, usluge podrške porodici, zamjenske porodice kao oblik zbrinjavanja i vanporodično zbrinjavanje djece.

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike je 2009. godine odlučilo da ispita progres implementacije Politike, pa je potpomognuto UNICEF-om u BiH i HHC uradilo situacionu analizu. Rezultati su bili skoro pa nikakvi, odnosno sprovođenje Politike je ostalo na početnom nivou. Ubrzo nakon toga kreiran je Akcioni plan sprovođenja politike koji uključuje aktivnosti, nocioce aktivnosti i vremenski period izvođenja aktivnosti. Najznačajnije je da je formirano koordinaciono tijelo, sačinjeno od predstavnika federalnog ministarstva, 10 kantona i HHC-a koji rade na implementaciji Politike. Do danas je zatvoren jedan od domova za djecu – Dječiji centar Most u Zenici, a u procesu transformacije, u različitim fazama, nalaze se domovi za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli, Mostaru i Sarajevu. Radi se na jedinstvenoj bazi korisnika zaštite i na izradi minimalnih standarda za podršku mladima koji izlaze iz sistema javne brige i standarda za rad malih porodičnih domova.

Do kakvih ste spoznaja došli po pitanju institucionalnog smještaja djece bez roditeljskog staranja i šta podrazumijeva transformacija institucija ?

RADENKOVIĆ: HHC koristi teorijske i iskustvene spoznaje koje se odnose na razvoj djece i njima se rukovodi u zagovaranju reforme sistema zaštite djece i porodica. Posljednjih šezdeset godina mnogobrojna istraživanja u svijetu, pa i kod nas, su pokazala da je za pravilan razvoj djeteta, pogotovo u kritičnom periodu od 0 do 3. godine života djeteta veoma važno da dijete razvije osjećaj privrženosti sa bar jednom osobom koja se brine o njemu. Stoga je važno odrastanje u porodici. Također, istraživanja su pokazala da djeca koja odrastaju u domovima imaju veće rizike od zaostajanja u razvoju, nemogućnosti razvoja emotivnih i socijalnih karakteristika, rizike od nasilja i ostvarivanja punog potencijala.

Transformacija institucija je proces koji uključuje veći broj aktivnosti i angažman svih koji su od ključnog interesa za razvoj djece. Kao i za svaki proces, pa tako i za transformaciju institucija, neophodan je plan kojim bi se trasirao put transformacije, uključujući i kadrovsku i financijsku komponentu procesa. Transformacija nije, podvlačim, nije izmještanje djece iz institucije i stavljanje ključa u bravu. Proces uključuje najprije podršku porodicama i djeci koji su pod rizikom od razdvajanja, procjena potreba svakog djeteta u instituciji i njegove porodice, ako je ima, kako bi se napravio individualni plan brige kojim bi se osigurali uvjeti njegovog zbrinjavanja na najbolji mogući način (povratak u biološku porodicu, usvajanje, hraniteljstvo, podrška u osamostaljivanju ili zbrinjavanje u malim porodičnim domovima.

Jedan od servisa nastalih u procesu transformacije institucija jeste prevencija razdvajanja djece od roditelja.Kojim metodama profesionalci na terenu to čine? I, kakve su rezultate postigli do sada, naprimjer na području Zenice?

 RADENKOVIĆ: Prevencija razdvajanja djece od roditelja je nešto što centri za socijalni rad rade na području cijele države dugi niz godina, ali problem nastaje kada su zbog opsežnosti mnogobrojnih zadataka centri limitirani i vremenski i kapacitetima u radu sa djecom i porodicama. HHC je svojim programom Podrška porodicama pokazao kako sa minimalnim sredstvima, ali uz intezivnu podršku djeci i porodicama u njihovom okruženju, njihovom domu, porodica može iskoristiti svoje potencijale i prevazići poteškoće. Ključno je da porodica koristi svoje snage i da uz minimalnu direktnu potporu može ostati na okupu. Potpora koju HHC pruža je savjetodavan rad sa svim članovima porodice kako bi se porodica nosila sa životnim izazovima,  usmjeravanje na pozitivna iskustva porodice koja su joj u prošlosti pomagala da se uzbori sa teškoćama, učenje na koji način tražiti posao, pogotovo u ovo vrijeme ekonomske krize i kako odrasli članovi porodice mogu unaprijediti svoje radne sposobnosti i povezivanje porodice sa svim resursima u zajednici koji mogu doprinijeti boljitku porodice. Samo da napomenem da HHC svoju podršku porodicama uvijek organizira kroz suradnju sa centrima za socijalni rad.

Ja mogu govoriti o rezultatima na terenu za koje znam, odnosno o onim rezultatima gdje je HHC, zajedno sa centrima za socijalni rad,  bio uključen u  podržavanju porodica kako djeca ne bi bila razdvojena od porodica. To su kantoni: Sarajevo, Bosansko – podrinjski, Zeničko-dobojski i Tuzlanski. Govorim o oko 1450 djece iz 380 porodica i u 98% slučajeva podrška je dala pozitivne rezultate i dijete/djeca nije razdvojeno od porodice.

U koliko slučajeva ste uspjeli reintegrirati djecu u njihove biološke porodice?

RADENKOVIĆ: Do danas smo podržali 63 djece u procesu reintegracije. Niti jedno od njih nije se vratilo u instituciju. Jedno dijete je kasnije usvojeno jer biološka majka nije mogla pružiti adekvatnu brigu i oduzeto joj je roditeljsko pravo, pa je dijete pravno bilo raspoloživo za usvajanje i još jedan dječak je nakon što se samohrani mu otac nije mogao brinuti o njemu smješten u hraniteljsku porodicu, a otac ga viđa svake sedmice.

Koliko, prema vašim procjenama, ima djece u BiH bez roditeljskog staranja i koliko ih je do sada smješteno u hraniteljske porodice?

RADENKOVIĆ: Jedan od nedostataka našeg sistema socijalne zaštite je i to što ne postoji jedinstvena baza podataka korisnika, pa tako da nije poznat točan broj djece u sistemu zaštite. Navodi se podatak između 2000 i 4000 što je veliki raspon. Iz istog razloga nije egzaktan ni broj djece koji su u hraniteljskim porodicama, bilo da su srodničke ili nesrodničke, a tome doprinosi i činjenica da neka djeca žive sa srodničkim porodicama, ali kako nikada nisu imala potrebu za podrškom države onda nisu u sitemu javne brige. Ako koristimo podatke Federalnog zavoda za statistiku i Republičkog zavoda za statistiku onda kažemo da je na kraju 2012. godine u hraniteljstvu (srodničkom i nesrodničkom) bilo 716 djece.

lOcHCuhr_Kids

Kakav je interes u BiH za usvajanje djece i koliko u prosjeku traje proces od podnošenja zahtjeva za usvajanje do samog čina usvajanja?

RADENKOVIĆ: Nitko u BiH vam ne može reći koliki je točan broj potencijalnih usvojitelja iz vrlo jednostavnog razloga – nema jedinsvene baze podataka. Odnosno potencijalna usvojiteljska porodica se može prijaviti u svaki centar za socijalni rad u BiH što multiplicira broj. Neophodno je da proces usvajanja bude detaljan i da se ne donose ishitrene odluke. HHC zagovara da se biološkoj porodici osigura što je moguće više podrške kako bi se brinula o djetetu, ali isto tako ne želimo da dijete ostane u instituciji godinama, što je praksa, već da mu se omogući da bude usvojeno ako je to u njegovom najboljem interesu. Nije svako dijete u instituciji raspoloživo za usvajanje.

Poznato nam je iz suradnje sa centrima za socijalni rad i resorna ministartva da proces usvajanja prosječno traje godinu dana od momenta od kada započne priprema djeteta i potencijalne usvojiteljske porodice. Nešto sasvim drugo je koliko traje čekanje potencijalnih usvojitelja od momenta kada su se prijavili u jedan ili više centara za socijalni rad.

Koje osnovne kriterije treba da ispunjavaju potencijalni usvojitelji?

RADENKOVIĆ: Postupak usvojenja u BiH je reguliran odredbama sljedećih zakona:

  • Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine FBiH” br. 35/ 05)
  • Porodičnog zakona („Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 54/02 i 41/08),
  • Uputstvom o postupku usvajanja djece („Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 27/04),
  • Uputstvo o načinu vođenja zapisnika i spisa predmeta o usvojenju (”Službene novine FBiH”, broj: 23/06)
  • Uputstvom o vođenju evidencije i dokumentacije o usvojenoj djeci („Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 27/04).

U oba entiteta postoji potpuno i nepotpuno usvojenje.  Potpunim usvojenjem se između usvojioca i njegovih srodnika i usvojenika i njegovih potomaka zasnivaju odnosi srodstva, kao da se radi o krvnom srodstvu. Potpunim usvojenjem zasniva se neraskidiv odnos jednak krvnom srodstvu a prestaju međusobni odnosi usvojenika i njegovih krvnih srodnika.To je trajni odnos i potpuno usvojenje se ne može raskinuti. U FBiH potpuno se može usvojiti dijete do 10.godine života, a u RS dijete do 5. godine života.  Nepotpunim usvojenjem između usvojenika i usvojitelja nastaju odnosi koji prema zakonu postoje između roditelja i djece, s tim da usvojitelj može usvojenika ograničiti ili isključiti iz naslijeđa. Nepotuno usvojenje ne utiče na prava i dužnosti usvojenika prema njegovim roditeljima i drugim srodnicima. Nepotpuno se može usvojiti dijete starije od 10 godina u FBiH ili starije od 5 godina u RS, do 18 godina. Dijete starije od 10 godina treba dati svoj pristanak na usvajanje.

Usvojitelji trebaju ispuniti određene uslove, a najznačajniji su: starosna dob između 25 i 45 godina starosti, da bude najmanje 18 godina stariji od usvojenika, a kada je riječ o paru onda bar jedan član para mora biti stariji od usvojenika najmanje 18 godina. Usvojitelj mora bit financijski i stambeno zbrinut, da ga njegovo zdravstveno stanje ne ometa u obavljanju roditeljske dužnosti ili u krajnjem slučaju da mu nije oduzeto roditeljsko pravo.

bosnia-country-page

Mogu li za usvajanje djeteta aplicirati i građani BiH koji zive izvan Domovine, odnosno u dijaspori?

RADENKOVIĆ: Svakako. Usvojitelj mora biti državljanin BiH, a u iznimnim slučajevima može biti i strani državljanin i to kada je takvo usvajanje u najboljem interesu djeteta i kada dijete ne može biti usvojeno u BiH. Usvojenje niti u jednom propisu (međunarodnom dokumentu i domaćem unutrašnjem propisu), kao ni u pravnoj teoriji i teoriji socijalnog rada, nije koncipirano kao pravo usvojilaca, već pravo djeteta-usvojenika. Ovo stoga što je djetetu bez roditeljskog staranja potrebno obezbjediti adekvatne uslove za rast, razvoj, odgoj i obrazovanje.

Kada su usvojitelji dužni saopćiti djetetu da je usvojeno?

RADENKOVIĆ: Zakonska obaveza usvojitelja je da do  djetetove sedme godine kažu djetetu da je usvojeno.

Kakvu podršku pružate mladima koji napuštaju domove?

RADENKOVIĆ: Moram sa žaljenjem istaći da u našoj zemlji ne postoji sistemski rješena podrška u osamostaljivanju mladim osobama koje napuštaju javnu brigu. Ponegdje postoji podrška od strane nevladinog sektora koja kroz svoje programe pruža podršku mladim osobama, ali to nikada ne uključuje sve mlade osobe. Jedna od tih organizacija je i HHC koja je na području BiH u periodu od 2003. pa do danas pružila podršku stotinjak mladih osoba koje napuštaju sistem javne brige.

HHC podržava mlade ljude kroz nastavak obrazovanja, mentorstvo i pružanje ograničene materijalne podrške. Obrazovanje i mentorstvo imaju za cilj razvijanje specifičnih vještina i izgradnju samopouzdanja. Ovo se postiže kroz individualni rad sa mladim ljudima, različite radionice i praktične vježbe koje prerađuje teme poput: pisanje biografije i razgovor za posao, zdrava ishrana, organiziranje slobodnog vremena i upravljanje budžetom, planiranje porodice, razvijanje društvenih vještina, mirno rješavanje konflikta, nošenje sa teškim situacijama itd. Ponekad se može napraviti sporazum sa poslodavcem tako da HHC  pokriva troškove plate tokom perioda od godine dana, a da na kraju godine poslodavac zaposli mladu osobu ukoliko je zadovoljan sa njenim radom. Pored direktne podrške profesionalaca iz HHC, mladu osobu se redovno informira o drugim izvorima koji su dostupni u zajednici kao što su to na primjer kursevi računara, stranih jezika, časovi vožnje itd. Da bi pomogli mladim ljudima i profesionalcima koji rade sa njima, HHC i SOS Dječija sela su napravili set materijala čiji je cilj da olakša prelazak iz institucije ka neovisnom životu – Vodič za mlade ljude koji napuštaju javnu brigu (“Šta sad: Izazovi pred tobom”) i priručnik za profesionalce (“Korak u budućnost: kako pomoći mladima da pronađu svoj put).

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

RADENKOVIĆ: Hvala Vama na mogućnosti da govorim o važnosti reforme brige o djeci bez roditeljskog staranja i porodica pod rizikom od razdvajanja u BiH.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (637)

vrbas-miso

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s