Diana Topčić -Rosenberg, predsjednica ADOPTE-Udruge za potporu posvajanju iz Zagreba: SVRHA POSVOJENJA JE OSIGURATI OBITELJ DJECI KOJA TO PRAVO NE MOGU OSTVARITI U SVOJOJ BIOLOŠKOJ OBITELJI

Posted: 30. Novembar 2014. in Intervjui

diana topcic rosenbergPosvojenje se općenito smatra pozitivnom temom oko koje postoji načelni konsenzus svih političkih i društvenih poziicja u Republici Hrvatskoj . Uprkos tome,posvojiteljske obitelji i posvojena djeca još uvijek se susreću sa dosta nerazumijevanja i podrugivanja.Upravo zbog toga smo ove godine po prvi puta organizirali Tjedan posvojena, kako bismo kroz različite događaje, namijenjene različitim grupama ljudi u našim zajednicama, pojasnili što to posvojenje zaisa jeste…..Bilo koja osoba starija od 18 godina može predati zahtjev nadležnom centru za socijalnu skrb za obradom prikladnosti. To je prvi korak postupka…..Donja granica je 18 godina, te postoji obveza da posvojitelj mora biti 18 godina stariji od djeteta koje posvaja, osim u izuzetnim slučajevima, kada je to u interesu djeteta…..U Registru posvojitelja je trenutno upisano oko 950 osoba, a u Registru djece oko 330….. Preporuka je da se biološka braća i sestre posvajaju zajedno kada je to god moguće, a ako nije i potrebno ih je razdvojiti u više obitelji, da te obitelji ostanu u međusobnom kontaktu…..Zbog toga je za ljude koji žele posvojiti dijete važno promisliti kojem i kakvom djetetu mogu i žele biti roditelji i voditi se tom idejom, radije nego popisom želja….. Prema Obiteljskom zakonu, posvojitelji su obavezni reći djetetu da je posvojeno do njegove/njene 7.godine….. Važno je djecu naučiti da dio njihove prošlosti može biti bolan i težak, ali da njihova prošlost, iako dio njih, nije sve što naša djeca jesu. I da ona, bez obzira kakva ta povijest bila, djeca nisu za nju odgovorna….. Potencijalni posvojitelji uvijek mogu odustati, do samog zasnivanja posvojenja. Naravno, odgovornije je odustati prije no što su upoznali i počeli se družiti sa određenim djetetom…..Dijete se ne može “vratiti”. Nakon posvojenja, dijete je vaše dijete. Da li biste, nakon poroda, vratili svoju bebu ?…..

Predlažem da započnemo ovaj razgovor najsvežijom temom. Naime, iza nas je Tjedan posvojenja. Hoćete li objasniti taj pojam (Tjedan posvojenja) i kako ste obilježili ovaj posljednji – 17. – 23. novembra/studenog 2014.?

 TOPČIĆ-ROSENBERG: Posvojenje se općenito smatra pozitivnom temom oko koje postoji načelni konsenzus svih političkih i društvenih poziicja u Republici Hrvatskoj . Uprkos tome,posvojiteljske obitelji i posvojena djeca još uvijek se susreću sa dosta nerazumijevanja i podrugivanja.Upravo zbog toga smo ove godine po prvi puta organizirali Tjedan posvojena, kako bismo kroz različite događaje, namijenjene različitim grupama ljudi u našim zajednicama, pojasnili što to posvojenje zaisa jeste.  Tako smo korz različite aktivnosti na nekoliko lokacija, kao čitanje slikovnica na temu posvojenja i razgovore o različitosti s djecom predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta, prikazivanje filmova na temu posvojenja, okrugli stol na temu identiteta, predstavljanje naših izdanja, upoznavali naše susjede, šire obitelji, prijatelje, školsku i vrtićku okolinu te zajdenicu općenito, upoznavali s kompleksnošću tematike posvojenja. Centralni događaj kojeg je bila treća konferencija o posvojenju na kojoj je sudjelovalo više od 240 stručnih radnika koji se bave poslovima posvojenja u centrima za socijalnu skrb, Ministarstvu socijalne politike i mladih, domova za  djecu, udruga i akademske zajednice te 100 pripadnika posvojiteljske zajednice.

Koje osobe mogu pokrenuti postupak za posvojenje? Moraju li pri tome biti u bračnoj zajednici, naprimjer?

 TOPČIĆ-ROSENBERG: Bilo koja osoba starija od 18 godina može predati zahtjev nadležnom centru za socijalnu skrb za obradom prikladnosti. To je prvi korak postupka. Nakon što socijalni radnik i psiholog u timu za obitelj započnu obradu potencijalnih posvojitelja, te ukoliko  su zadovoljeni osnovni pravni uvjeti ( npr. da su podneseni dokumenti ispravni, da nisu kažnjavani za određena kriminalna djela itd), potencijalni posvojitelji se upućuju na stručnu pripremu za posvojenje, edukativni tečaj koji traje 40 sati, i koji je, po novom Obiteljskom zakonu obavezan za sve potencijalne posvojitelje.

 A mogu li pokrenuti taj postupak pojedinci-odnosno građani koji nisu ni u bračnoj niti u vanbračnoj zajednici?

 TOPČIĆ-ROSENBERG: Mogu, bračni status nije ograničavajući za podnošenje zahtjeva, kao niti za mišljenje o prikladnosti. Međutim, na žalost, često jeste prilikom donošenje odluka kome će se povjeriti dijete.

 Postoje li donja i gornja starosna dob za potencijalne posvojitelje – bilo da su u bračnoj ili vanbračnoj zajednici, ili su pojedinci koji se izjašnjavaju da nemaju bračnog ili vanbračnog partnera?

 TOPČIĆ-ROSENBERG: Donja granica je 18 godina, te postoji obveza da posvojitelj mora biti 18 godina stariji od djeteta koje posvaja, osim u izuzetnim slučajevima, kada je to u interesu djeteta.

 Koliko trenutno ima registriranih zahtjeva za posvojenje u Hrvatskoj, odnosno onih koji su na “listi čekanja” i koliko u prosjeku protekne vremena od započinjanja postupka do dobijanja djeteta?

 TOPČIĆ-ROSENBERG: U Registru posvojitelja je trenutno upisano oko 950 osoba, a u Registru djece oko 330.

 Koji su bitni kriteriji koji se uzimaju u obzir prilikom donošenja pozitivne odluke po zahtevima za posvojenje?

 TOPČIĆ-ROSENBERG: Ne postoje neki transparentni kriteriji. Postoji nešto preporuka i iskustava iz dosadašnje prakse. Tako na primjer, praksa je da mlađi posvojitelji u pravilu dobivaju mlađu djecu. Preporuka je da se biološka braća i sestre posvajaju zajedno kada je to god moguće, a ako nije i potrebno ih je razdvojiti u više obitelji, da te obitelji ostanu u međusobnom kontaktu.

 Da li se potencijalni posvojitelji mogu izjašnjavati o poželjnom spolu djeteta?

 TOPČIĆ-ROSENBERG: Potencijalni posvojitelji se mogu izjašnjavati o svemu, o dobi, spolu, etničkoj pripadnosti. Međutim, važno je znati da se ne radi o kupovini u trgovačkom centru, te da svrha posvojenja nije “nabaviti” dijete. Svrha posvojenja je osigurati obitelj djeci koja to pravo ne mogu ostvariti u svojoj biološkoj obitelji. Stoga , pravo je na strani djeteta, a ne posvojitelja.  Zbog toga je za ljude koji žele posvojiti dijete važno promisliti kojem i kakvom djetetu mogu i žele biti roditelji i voditi se tom idejom, radije nego popisom želja.

Postoje li donja i gornja starosna dob djeteta koje ulazi u postupak za posvojenje?

 TOPČIĆ-ROSENBERG: Maksimalna dob djeteta je 18 godina, a nema minimalne propisane dobi.

 Jesu li i kada posvojitelji dužni saopćiti djetetu da je posvojeno?

 TOPČIĆ-ROSENBERG: Prema Obiteljskom zakonu, posvojitelji su obavezni reći djetetu da je posvojeno do njegove/njene 7.godine. Međutim, to nije jedan razgovor, koji se dogodi prije nego što dijete napuni 7.godina života, već proces koji traje od prvi puta kada se s djetetom razgovara o temi rođenja djece i nastanka obitelji. Što se prije o tome počne razgovarati, to je djetetu lakše integrirati tu temu .

Često nam se javljaju posvojitelji koji ne znaju što i kako reći svom djetetu o njegovoj/njezinoj povijesti. Iz vlastitog straha, nesigurnosti i potrebe da zaštite dijete, odgađaju razgovor o posvojenju, ili ga bojaju samo veselim bojama ( „ mama i tata su te jako željeli i dugo tražili“… „ti si nas ili mi smo tebe odabrali“). Međutim, da bi dijete bilo odabrano ili da ima mogućnost izbora (koja nije stvarna, jer dijete u tom procesu uistinu ne bira ništa, niti da ga se izdvoji iz njegove-njene biološke obitelji, niti da ga se smjesti u dom ili udomiteljsku obitelj, niti da ga se posvoji odnosno tko će mu biti roditelj), prvo mora izgubiti svoju „prvu“ obitelj. Način na koji razgovaramo o tom gubitku, o razlozima za taj gubitak su izuzetno važni za djetetovo stvaranje cjelovite slike o samom sebi. To su razgovori koje se ponavljaju, tijekom godina, i vode se na različite načine, ovisno o djetetovoj dobi. Mi kao roditelji moramo biti spremni pomoći našoj djeci da integriraju istinu o svojoj povijesti i emocije koje to u njima izaziva, čak i kada su te istine teške i okrutne. Ukoliko to ne učinimo mi, kojima naša djeca uče vjerovati, ostaje prazan prostor koje mogu popuniti ili djeca sama, maštajući ili se može popuniti pričama, ili čak i uvredama, druge djece, što ostavlja puno teže posljedice.  Važno je djecu naučiti da dio njihove prošlosti može biti bolan i težak, ali da njihova prošlost, iako dio njih, nije sve što naša djeca jesu. I da ona, bez obzira kakva ta povijest bila, djeca nisu za nju odgovorna.

 Da li neka institucija prati da li posvojitelj/i izvršava/ju sve preuzete obaveze prema djetetu i do kada se to eventualno čini?

 TOPČIĆ-ROSENBERG: Novi Obiteljski zakon predviđa obvezu praćenja prilagodbe obitelji i djeteta nakon posvojenja, međutim nije jasno kako će se to provoditi u praksi.

Mogu li potencijalni posvojitelji, koji su započeli procedure posvojenja, u nekoj fazi čekanja odustati od namjere posvojenja?

 TOPČIĆ-ROSENBERG: Potencijalni posvojitelji uvijek mogu odustati, do samog zasnivanja posvojenja. Naravno, odgovornije je odustati prije no što su upoznali i počeli se družiti sa određenim djetetom. Svako odustajenje na dijete ostavlja dodatni trag u kojem ga je netko ostavio, ki nije dovoljno dobro brinuo, ili g anije izabrao. Sve to šalje djetetu poruku da nije dovoljno dobro, te ga ddoatno traumtizira. Mislim da ,ukoliko se zamislimo u poziciji djeteta koje ne može živjeti sa svojom biološkim roditeljima, koji živi u domu ili udomiteljskoj obitelji, koje nema dovoljno ljubavi, pažnje, brige, maženja, igranja itd, da zapravo dobivamo odgovore na mnoga pitanja koje postavljate.

 A mogu li dijete, nakon što ga preuzmu, vratiti iz nekih razloga?

 TOPČIĆ-ROSENBERG: Dijete se ne može “vratiti”. Nakon posvojenja, dijete je vaše dijete. Da li biste, nakon poroda, vratili svoju bebu ?

 S obzirom da je uloga posvojitelja odgovorna i zahtjevna, kako vaša Udruga pomaže takvima u pripremnoj fazi za istu (ulogu)?

 TOPČIĆ-ROSENBERG: ADOPTA provodi ADOPTAonicu, stručnu prirpemu za posvojenje, na kojoj s potencijalnim posvojtieljima obrađujemo teme poput  razvoj vezivanja i privrženosti;  identitet posvojenog djeteta, kako razgovarati o posvojenju;  Razvojne faze djeteta i posvojenje; kako se nositi s gubitkom i proces tugovanja; što je to odgovorno roditeljstvo itd. Povrh toga organiziramo grupe potpore za potencijalne posvojitelje, na kojima, uz atmosferu zaštite privatnosti ali i međusobne podrške, članovi i članice imaju priliku razgovarati o poteškoćama na putu posvojenja, razmijeniti međusobne novosti, razgovarati o vlastitim dilema i strahovima i podržati jedni druge na putu da postanu roditelji.

adopta

Druga vrsta podrške je namijenjena ljudima koji su posvojili djecu.  Za njih organiziramo Pričaonice na kojima obrađujemo teme važne za odgovorno roditeljstvo posvojene djece, gdje i sudionici imaju prilike pričati o vlastitim iskustvima i izazovima sa kojima se susreću kao posvojiteljske obitelji i međusobno pronalaziti vlastite odgovore. Povrh toga, tu su I terapojske grupe podrške za roditleje koji su posvojili visoko rizičnu djecu.

ADOPTA pruža i usluge informiranja i savjetovanja, pristup stručnoj literaturi te pripadnost zajednici koje prolazi slične putove i koje je izvanredni resurs podrške i iskustva.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

 TOPČIĆ-ROSENBERG: Hvala Vama.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (635)

SAM_3102

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s