Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode u BiH: UMJESTO KULTURE SJEĆANJA, MI IMAMO KULTURU LAŽI KOJOM SE ODRŽAVA NEKAŽNJIVOST ZLOČINA

Posted: 14. Novembar 2014. in Intervjui
fadila memisevicNalazim da je oslobađajuća presuda generalu Momčilu Perišiću, a zatim Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatovići skandalozna. Međunarodni sud za ratne zločine u Den Hagu bio je jedini autoritet na koji smo se mogli pozvati kada su u pitanju presude za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i zločine genocida.Ovim oslobađajućim presudama Sud u Den Hagu gubi već odavno poljuljani kredibilitet relativizirajući krivicu svih ” zaraćenih strana “…..Slučaj nane Fate Orlović ostao je kao primjer nečinjenja kako domaćih tako i međunarodnih političara…..Sudskom presudom iz 2013. godine crkva je trebala biti uklonjena, ali nije i neće ni biti uklonjena jer pravosuđe BiH ne radi svoj posao…..Iznad mora nišana podignuti pravoslavnu crkvu predstavlja ruganje preko 8000 nevino ubijenih Srebreničana. Nalazim da je sramno to što bošnjački političari ali i međunarodni nisu oštro reagovali kako bi spriječili ovo ruganje. Posebno boli činjenica što je Srpska pravoslavna crkva, odnosno njezin establishment, podržavo politiku genocida…..Mi smo reagovali na ulazak Sonje Karadžić u Narodnu skupštinu RS jer smatramo da je njezin izbor ne samo skandalozan, već predstavlja pobjedu projekta Radovana Karadžića….. Upravo dok odgovaram na vaša pitanja dobili smo vijest da je naša bošnjačka SDA stranka sa Bakirom Izetbegovićem na čelu ušla u koaliciju sa srpskim strankama, među kojima je i stranka Sonje Karadžić – SDS…..Puštanjem na slobodu Vojislava Šešelja haške sudije nisu vodile računa o žrtvama već o počiniocu…..Povratnička djeca u Konjević Polju i Vrbanjcima su egzaktan pokazatelj diskriminacije prema povratnicima. Po Ustavu BiH sva djeca imaju pravo da nastavu uče na maternjem jeziku i da slušaju nacionalnu grupu predmeta. Međutim, za djecu u Konjević Polju i Vrbanjcima ovaj zakon ne važi….. Da su se ovi političari mogli dogovoriti onda rata ne bi bilo…..Iskreno da kažem od nove vlasti ne očekujem ništa novo….. Oktobarski izbori održani su po starom diskriminatorskom Izbornom zakonu i već ta činjenica govori da do velikih promjena ne može doći…..BiH se nalazi u lavirintu koji je nastao u Dejtonu. Izlaz iz tog lavirinta nije moguć bez snažnog angažovanja onih koji su taj lavirint i napravili,  a to su prije svega SAD, Engleska, Francuska , Rusija i Njemačka…..
Poštovana gospođo Memišević! Evo nas po treći put pri razgovoru za javnost. Naravno, povoda za isti i ovoga puta ima puno, a Vas smatram, kako rekoh i u pripremi ovog razgovora, kompetentnom osobom da javno kažete svoje mišljenje na neke itekako bitne i osjetljive teme. Krenimo redom, kronološki: dakle, u prvoj polovici prošle godine Haški sud je izrekao oslobađajuće presude, najprije generalu Momčilu Perišiću, a nedugo zatim Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatoviću. Reagirali ste tada veoma oštro na te činjenice pa hoćete li ih i sada komentirati, za naše čitatelje?
Momcilo-Perisic280213
 
MEMIŠEVIĆ: Nalazim da je oslobađajuća presuda generalu Momčilu Perišiću, a zatim Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatovići skandalozna. Međunarodni sud za ratne zločine u Den Hagu bio je jedini autoritet na koji smo se mogli pozvati kada su u pitanju presude za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i zločine genocida.Ovim oslobađajućim presudama Sud u Den Hagu gubi već odavno poljuljani kredibilitet relativizirajući krivicu svih ” zaraćenih strana “. Upravo ta činjenica teško pogađa žrtve koje dugi niz godina čekaju zadovoljenje pravde. Za nas u BiH ključni proces pred Sudom u Den Hagu bio je protiv načelnika generalštaba Republike Srbije, generala Momčila Perišića, jer se u tom slučaju vidi nesumnjiva spona između rata u BiH, JNA, i srpskog političkog vrha u Beogradu. I umjesto da osude generala Perišića, a time priznaju da je Srbija ta koja je vodila krvavi rat protiv jedne nezavisne i međunarodno priznate države BiH, Sud u Hagu njegovim oslobađanjem oslobodio je i režim u Beogradu, svodeći krivicu  za masovne progone, masovna ubijanja, deportacije,k onc. logore, za masovna silovanja, za porušene gradove i spržena sela na lidere etničkih zajednica i političkih partija u BiH i na taj način poslao poruku da  mi nismo žrtve agresije  u ime velike Srbije  već da smo vodili građanski rat.
Stanisic-Simatovic0805

Crkva u avliji nane Fate Orlović i dalje provokativno i prkosno stoji i zabada svakodnevno prst u oko ne samo nani-heroini, nego i svim slobodoljubivim i pravdoljubivim građanima naše zemlje. Kako biste Vi komentirali činjenicu da se već dugo zbog tog grubog ataka na privatnu imovinu jedne Bošnjakinje, a posebno na njenu čast i dostojanstvo, ne oglašavaju niti političari koji se odazivaju na prefix “bošnjački”, niti pravosuđe BiH a Boga mi, ni visoki predstavnik (izgleda da je visoki samo po visokoj plaći)?

 MEMIŠEVIĆ: Slučaj nane Fate Orlović ostao je kao primjer nečinjenja kako domaćih tako i međunarodnih političara. Iako imamo visokog predstavnika međunarodne zajednice, uz njega Vijeće za implementaciju mira u BiH koje čine 27 zemalja svijeta, dakle zemalja u kojima je privatno vlasništvo sveto, nemamo adekvatne reakcije  ne samo na krađu privatne imovine već i na neprimjerenu drskost da se na tom otetom vlasništvu jedne Bošnjakinje izgradi pravoslavna crkva. Fata Orlović ostala je dosljedna u svom zahtjevu da se crkva ukloni iz njene avlije. Sudskom presudom iz 2013. godine crkva je trebala biti uklonjena, ali nije i neće ni biti uklonjena jer pravosuđe BiH ne radi svoj posao.

crkva-fata-orlovic

  Imamo crkvu i iznad Memorijalnog centra u Potočarima. Vjerujete li da je i ta činjenica “legla”, barem kod tzv. bošnjačkih političkih djelatnika pa i međunarodnih predstavnika u našoj zemlji?
 MEMIŠEVIĆ: Majke Srebrenice su dugo protestirale i na vrijeme upozoravale, dok su još bili nagovještaji oko moguće izgradnje ove crkve da se zaustavi njena gradnja. One su imale potpuno moralno pravo da protestiraju jer se crkva nalazi iznad mezarja u kojima su ukopane po jedna ili dvije kosti njihovih sinova muževa, braće, očeva, rođaka i prijatelja. Iznad mora nišana podignuti pravoslavnu crkvu predstavlja ruganje preko 8000 nevino ubijenih Srebreničana. Nalazim da je sramno to što bošnjački političari ali i međunarodni nisu oštro reagovali kako bi spriječili ovo ruganje. Posebno boli činjenica što je Srpska pravoslavna crkva, odnosno njezin establishment, podržavo politiku genocida.
Sehida_Abdurahmanovic_i_RCP_SPC_CRkva_na_budaku

 Zaista se već pravi niska objekata i simbola u BiH koji nemaju nikakve veze sa bilo kojom religijom, ali imaju neku drugu funkciju, valjda. Evo nas sada kod, za sada improviziranog krsta na Zlatištu oko kojeg su se “tresla brda” dva tri dana i, izgleda, da se “rodio miš”. Postoje li, po Vašem mišljenju, snage u tom Sarajevu koje će spriječiti gradnju monumentalnog krsta na Zlatištu i što bi moglo biti novi “image” grada Sarajeva na dulji vremenski period, baš onako kako žele oni koji su ubijali taj grad skoro četiri godine kao i oni koji po istoj matrici nastavljaju njegovo obeščašćivanje danas – samo drugim sredstvima?

krst-na-Zlatistu-620x400

MEMIŠEVIĆ: Križ na Zlatištu iznad Sarajeva  postavljen je u svrhu predizborne kampanje političkih partija Republike Srpske. Postavile su ga takozvane “nevladine” boračke organizacije bez građevinske dozvole. Nakon oštrih protesta građana i branitelja grada Sarajeva kao i mlake reakcije viosokog predstavnika, ovaj križ koji predstavlja ruganje za 11541 nedužno ubijenih Sarajlija, među kojima je 1500 djece, načelnik općine Istočno Sarajevo Vojo Gašanović donio je odluku o njegovom uklanjanju jer ne postoji dozvola za njegovu izgradnju. Međutim, odluka načelnika je samo mrtvo slovo na papiru jer križ i dalje stoji na Zlatištu  a i reakcije za njegovo uklanjanje sve su tiše. Bošnjački političari ne reaguju zbog  kompromisa oko podjele vlasti sa partijama iz RS koje su i odgovorne za podizanje ovog križa. Nalazim da je pitanje oko podizanja križa iznad Sarajeva, pravoslavne crkve na Dobraku iznad Potoćara i na privatnom posjedu Fate Orlović vrlo važno jer otvara novu stranicu oko memorijalizacije. Pod tim se podrazumijeva razvijanje kulture sjećanja podizanjem spomenika i memorijala nevino ubijenim žrtvama tokom agresije.Umjesto kulture sjećanja, mi imamo kulturu laži kojom se održava nekažnjivost zločina.

Sonja Karadžić, kćerka ratnog zločinca Radovana Karadžića, će sjediti najmanje slijedeće četiri godine u klupama Narodne skupštine Rs-a. Komentar?

Karadzic-Porodica-001

MEMIŠEVIĆ: Mi smo reagovali na ulazak Sonje Karadžić u Narodnu skupštinu RS jer smatramo da je njezin izbor ne samo skandalozan, već predstavlja pobjedu projekta Radovana Karadžića. Govoreći drugim riječima to znači da će u srpskoj tvorevini Radovanja Karažića koja se zove RS živjeti samo 5% nesrpskog stanovništva jer je Karadžić tako zacrtao u svom projektu. Za preko milion prognanih i raseljenih to znači definitivan gubitak svoga doma a za one koji su se odvažili vratiti znači život bez poštivanja ljudskih prava. Upravo dok odgovaram na vaša pitanja dobili smo vijest da je naša bošnjačka SDA stranka sa Bakirom Izetbegovićem na čelu ušla u koaliciju sa srpskim strankama, među kojima je i stranka Sonje Karadžić – SDS.

 Kako će se po preživjele žrtve agresije na BiH odraziti puštanje na privremenu slobodu Vojislava Šešelja?

546344bc-1900-4797-9c4d-2843b0765237-seseljlj

MEMIŠEVIĆ: Puštanje na” privremenu” slobodu ratnog zločinca četničkog vojvode Vojislava Šešelja optuženog a ne osuđenog za najteže ratne zločine, za hiljade preživjelih žrtava, predstavlja gubitak vjere u zadovoljenje pravde i kažnjivost zločina.Kada je 25. maja 1993. godine Vijeće sigurnosti UN-a donijelo odluku o osnivanju Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije tada je svečano obećano žrtvama da se njihov glas čuo i da će pravda biti zadovoljena. Puštanjem na slobodu Vojislava Šešelja haške sudije nisu vodile računa o žrtvama već o počiniocu. Nalazimo da je skandalozno to što su haške sudije dozvolile ovom četničkom vojvodi da se brani sam, da ispod svakog nivoa pristojnosti vrijeđa sudije a i žrtve i da virtuoznom umjetnošću odugovlači sudski proces i tako relativizira i minimizira samu njegovu suštinu, a to je polaganje računa za započeti rat i za počinjene ratne zločine širom BiH i Hrvatske. Šešelju je punih jedanaest godina uspjevalo da drskošću i lukavstvom nadmudri Haški sud.

 U našoj zemlji su ugrožena i djeca, posebno u Vrbanjcima i Konjević Polju. Vidite li skoru pravdu za njih i njihove roditelje i kako će se do nje doći, eventualno?

MEMIŠEVIĆ: Povratnička djeca u Konjević Polju i Vrbanjcima su egzaktan pokazatelj diskriminacije prema povratnicima. Po Ustavu BiH sva djeca imaju pravo da nastavu uče na maternjem jeziku i da slušaju nacionalnu grupu predmeta. Međutim, za djecu u Konjević Polju i Vrbanjcima ovaj zakon ne važi. Oni nastavu uče na srpskom umjesto na bosanskom jeziku. Ovaj problem može riješiti jedino Međunarodni sud za ljudska prava u Strasburu pred kojim se nalazi apelacija roditelja i advokata djece. Problem je u tome što je ovaj Sud preopterećen i proći će još jedna godina za djecu, izuzetno važna u kojoj se nastavni proces odvija po nastavnom planu RS .
 djeca iz konjevic polja
Bosni i Hercegovini je presudom jednog međunarodnog suda naređeno da implementira u svoj ustav presudu u predmetu Sejdić-Finci, ali politiziranje te presude traje, evo već, skoro četiri godine i ne nazire se skora implementacija iste. Kako tumačite tolerantnost međunarodne zajednice naspram ovakvog ponašanja bh. političara po ovom konkretnom predmetu?
MEMIŠEVIĆ: Kao organizacija koja se bavi ljudskim pravima pozdravili smo presudu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u korist predstavnika manjina – Jevreja ( Finci ) i Roma (Sejdić ) kojima je Dejtonskim ustavom bilo onemogućeno da biraju i da budu birani u Predsjedništvo i Dom naroda Parlamenta BiH.Implementacijom ove presude  ( koja i nakon četiri godine nije realizirana ) napravljen bi bio prvi korak za otklanjanje sistema apartheida etabliranog u Dejtonskom ustavu i Izbornom zakonu po kome su pored manjina diskriminirani i predstavnici konstitutivnih naroda -Bošnjaci i Hrvati iz RS i Srbi iz Federacije  koji također ne mogu biti birani u državno Predsjedništvo.Ovom presudom nametnuta je obaveza usklađivanja Ustava i Izbornog zakona BiH sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Implementacija ove presude značila bi promjenu Dejtonskog ustava i zato i nije realizirana jer političari iz RS sa Dodikom na čelu ali uz podršku “saveznika” Dragana Čovića protiv su bilo kakve promjene Ustava BiH donesenog u Dejtonu. Međunarodna zajednica, sa visokim predstavnikom na čelu, umjesto da budu konsekventni prema onima koji opstruiraju ovu presudu papagajski ponavlja ” dogovorite se “. Da su se ovi političari mogli dogovoriti onda rata ne bi bilo.

Valjda ćemo uskoro dobiti i novu vlast. Šta Vi očekujete od nje kada je u pitanju trasiranje puta za izlazak BiH iz duboke političke, ustavno-pravne, ekonomske i socijalne krize?

MEMIŠEVIĆ: Iskreno da kažem od nove vlasti ne očekujem ništa novo. Bilo je mnogo predizbornih obećanja, neka od njih predstavljaju uvredu za našu inteligenciju jer su nerealna.Pošteno govoreći, sa ovakvom državnom strukturom koja je napravljena u Dejtonu nema te političke vlasti koja bi mogla donijeti temeljne promjene. Narod BiH nije želio podijeljenu državu na dva entiteta – Federaciju ( multietničku) i etnički čistu  RS  (nastalu na piramidi kostiju ubijenih Bošnjaka)  nije želio državu na čijem će čelu biti tročlano Predsjedništvo, državu sa 186 ministarstava, državu sa 14 vlada i deset kantona. Takva konstrukcija države daje mogućnost razvoju korupcije u svim segmentima društva. Oktobarski izbori održani su po starom diskriminatorskom Izbornom zakonu i već ta činjenica govori da do velikih promjena ne može doći.
Na samom kraju, mogu li zemlju usmjeriti ka nekom boljem sutra domaći igrači, ovakvi kakvi jesu, ili će se morati jače angažirati i neko izvana?
 
MEMIŠEVIĆ: BiH se nalazi u lavirintu koji je nastao u Dejtonu. Izlaz iz tog lavirinta nije moguć bez snažnog angažovanja onih koji su taj lavirint i napravili,  a to su prije svega SAD, Engleska, Francuska , Rusija i Njemačka. Činjenica  da su ove zemlje mirno posmatrale masovna protjerivanja, masovna ubijanja, silovanja, zatvaranja u koncentracione logore i na kraju dozvolile su svojim nečinjenjem da se dogodi najveći zločin nakon Drugog svjetskog rata – zločin genocida u Srebrenici, obavezuju ih da se konačno snažnije uključe i pomognu najvećoj žrtvi raspada Jugoslavije tako što će pronaći mehanizme za promjenu nametnutog Dejtonskog ustava i što će po brzom postupku bez nametnutih uslova, koje je u ovakvoj konstelaciji nemoguće ispuniti, omogućiti BiH prijem u evropsku familiju naroda. 
Hvala Vam velika za ovaj razgovor.
MEMIŠEVIĆ: Zahvaljujem se  i ja Vama za pažnju i interesovanje, uz selame i pozdrave svim Vašim čitaocima.
 RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (630)

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s