Na VIII općim izborima u BiH građani su izabrali daljnju agoniju, podjele i put u prošlost, a ne u budućnost

Posted: 15. Oktobar 2014. in Intervjui
sda izborni pobjednik

A ZAR SU IMALI NEKOG IZBORA ?

Iako još nisu objavljeni konačni službeni rezultati VIII općih izbora u BiH, na osnovu objavljenih preliminarnih mogu se itekako izvesti najvažniji zaključci. A oni su, naprimjer, da su građani i ovoga puta u relativno niskom procentu izišli na izbore, da je 60-ak hiljada birača iz Brčko Distrikta bilo uskraćeno da izvrše svoju građansku dužnost, čemu su opet kumovale birokratske barijere, da je odziv birača iz dijaspore opet bio zanemarljiv što iziskuje kvalitetnu analizu ako još neko u BiH ima interesa za nas izvan BiH i, što je najvažnije, kao zaključak – građani su se u globalu opredjelili za torove, cementiranje podjela po nacionalnim šavovima, odnosno, izabrali su put u prošlost umjesto u budućnost. I još nešto, što se ne smije zaobići kada govorimo o općim utiscima: ni ovoga puta nismo mogli glasati ni za Dervu Sejdića ni Jakoba Fincija ni Bogića Bogicevića niti za bilo koga drugoga čija krvna zrnca ne pripadaju nijednoj od tri tzv. konstitutivne grupe u BiH, ili su se pak neki od njih našli u “pogrešnom” entitetu.
 
Pogled na  Predsjedništvo u slijedećem sazivu
 
Puno puta sam i na ovome mjestu potcrtao da ta institucija, shodno dejtonskim ovlašćenjima koja ima, odnosno nema, jeste zapravo protokolarnog značaja. Pomalo i simboličnog. Pa i ono malo ovlasti koje ima sprovodi ih odlukama koje se MORAJU donositi konsenzusom. Džigare mi je jeo osam godina onaj pjano od Prape Radmanovića jer je bio, zapravo, megafon baje iz Laktaša, odnosno svoga partijskog šefa. I što god  nije odgovaralo interesima Rs-a,  odnosno Mile Dodika, on ne bi za to glasao. S tim u vezi se izbor Mladena Ivanića doimlje koliko-toliko relaksirajuće jer barem neće slijediti direktive glavnog srpskog baje s lijeve strane Drine. Naravno, ovdje ne treba gajiti neke spektakularne iluzije i očekivati od Ivanića da neće u punom kapacitetu zastupati interese entiteta iz kojeg dolazi. Ali, ako nemamo jednog Radmanovića u Predsjedništvu, imamo sada Čovića. Moja lična percepcija je kao da vidim Matu Bobana u toj instituciji, ali ne Bobana kao istinskog predstavnika bh. Hrvata, jer on to nikada nije ni bio, nego kao doživotnog agenta KOS-a, jer on to jeste bio. Kao što je bio i onaj čimbenik sa Pantovčaka, prvi predsjednik RH (”i “svih Hrvata svijeta…” i okolice…).. Dakle, teško će ići sa tim Čovićem, ako ikako bude išlo i na to moramo računati. Ali, on je legitiman i tačka. Bakir? Pa to je jedna figura ispod bh. političkog neba koja će, osim po naglašenom, maltene vazalskom odnosu prema Erdoganu, ostati upamćen i kao velemajstor za crtanje karata unutar BiH. Čovjek po zanimanju arhitekta, ali sudbinski i genetski nadaren za karte. O nekim drugim balastima koji mu se pripisuju ne bih se izjašnjavao i neka se i o njegovim, kao i svih drugih takvih i iz svih bh. etničkih skupina, pobrine pravna država, ako je ima i ako je ikad bude bilo. Ali, to je i isti onaj koji je obećao 100 hiljada novih radnih mjesta u naredne četiri godine. Pa, držimo ga za riječ, ako imamo išta od toga –  u konačnici! Sve u svemu, da ne duljim i ne detaljiziram, u Predsjedništvu BiH će i dalje “sijati” uglavnom – mrak! Ali, ponavljam, birači su tako htjeli i tu je sada sve legitimno i legalno. Da li su svjesni cijene koju su do sada plaćali i koju će i dalje plaćati, to je već pitanje za sociloge, psihijatre, psihologe…
 
Konture budućeg saziva Parlamentarne skupštine BiH i FBiH
 
Još je rano za baratanje konačnim brojkama i procentima jer nije završena obrada glasačkih listića. Ali, zna se već da će glavni akteri u sastavu budućeg Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH biti poslanici iz SDA i SNSD-a, a kada je riječ u Federalnom parlamentu poslanici iz SDA i HDZ-a. Zapažen uspjeh je osvojila i Komšićeva DF te Radončićeva SBB. Još se ne naziru niti konture postizbornih koalicija ali praksa je pokazala da su one moguće u svim varijantama, jer, kada je riječ o bh. strankama (mislim na one najveće), nije tu više riječ o ideologiji ili pozicioniranju na desne, lijeve ili centar, nego o interesnim grupama. Dakle, u grupnom bh. političkom prostituiranju moguć je flert svakoga sa svakim. Osvrnuo bih se ovdje na relativan uspjeh Komšićevih deefovaca. Ja ga vidim ne kao posljedicu nekih suštinski obećavajućih programa te stranke u predizbornoj kampanji, nego kao glasanje protiv SDP-a odnosno protiv Zlatka Lagumdžije. A o opravdanom kažnjavanju te stranke (SDP-a) na ovim izborima, koja je, zapravo, doživjela pravi fijasko, nešto više u nastavku.
 
Kratak pogled na odnose snaga u Rs-u
 
Pa, tamo skoro da i nema ništa novo. SNSD sa svojim koalicionim partnerima (DNS i SPS) negdje su, za sada, blizu 50%, što još uvijek ne osigurava apsolutnu većinu u Narodnoj Skupštini. Prevaga bi mogli biti poslanici koaliije Domovina na jednu ili drugu stranu. Da koalicija Domovina je prešla izborni prag i ulazi u Skupštinu što je kap vode u moru, ali i ta kap je more. Baja ostaje na mjestu predsjednika Republike ali vidjet ćemo hoće li i koliko biti kooperativan naspram Sarajeva i opozicije u valstitom entitetu, zavisno od toga da li je i kakve dealove pravio sa tom istom opozcijiom za vrijeme i neposredno nakon izbornog procesa i za što postoje insinuacije od strane nekih bh. političkih analitičara.
 
Lagumdžija je definitivno najveći izdajnik BiH nakon Dejtona
 
Imala je Bosna svoje izdajnike u Dejtonu i u Parizu i evo već 19 godina krvavo plaća cijenu te veleizdaje. Ali, i u okviru ovakvog – Dejtonskog ustava, ma koliko bio loš i nefunkcionalan, moglo se uraditi mnogo više u smislu marginaliziranja političkih opcija koje su zasnovane na etničkim principima koji, opet, po analogiji proizvode insistiranje na razlikama, umjesto na onome što nam je svima u BiH zajedničko (ili treba da bude), a što opet vodi u torove, odnosno u konfrontacije i podjele – kako društva tako i zemlje na kojoj to bh. društvo živi. SDP je po svojoj definiciji trebala da bude taj uteg koji se zove socijalna pravda i jednakost  pa samim tim i reintegrativni faktor u zemlji još 2002. godine kada su imali prvu historijsku šansu. I nisu je iskoristili. Lider SDP-a je doslovno rastjerao skoro sve vrlo kvalitetne kadrove sa dokazanim socijaldemokratskim i probosanskim pedigreima, kako bi on vladao strankom na način kako je to radio Josif Visarionovič Staljin. Erozija i uništenje socijaldemokratske žile-kucavice unutar  esdepeovog organizma su nastavljeni i nakon 2010. kada je ta stranka po drugi put bila izborni pobjednik, ali ni ovoga puta nije znala šta će sa vlašću koju je imala u rukama. O koalicijama koje je u protekle četiri godine pravio Lagumdžija bolje je i ne govoriti, iz higijenskih razloga. I o mnogo toga još što je činio protiv BiH i njenih gradjana, a u korist neprijatelja BiH i, vjerovatno sebe samoga i svoga ega. O tome bi se mogli napisati kilometri teksta, ali nema potrebe. Ako su ista birači uradili sa istančanim osjećajem da prepoznaju ko ih je naročito izdavao ovih 13 godina, onda su to učinili na ovim izborima, kada su kaznili Zlatka Lagumdžiju i njegove esdepeovce. Jer, usudjujem se reći da je taj čovjek zaista najveći izdajnik BiH nakon Dejtona. Imao je dvije šanse i nijednu nije iskoristio. Ovdje sada dolazi jedna paralela: nakon majskih izbora u Hrvatskoj za EU Parlament, kada su polučili izborni neuspjeh, prvi čovjek Hrvatskih laburista Dragutin Lesar je odmah podnio ostavku, kao  izraz moralnog čina. Zlatko Lagumdžija još nije, a trebao je sutradan nakon objavljivanja preliminarnih rezultata izbora u BiH. Ali, to već ne bi ličilo na njega onakvog kakvog ga poznajemo, odnosno ostao je dosljedan sebi.
Druga je stvar što su birači, kako rekoh u uvodu, svojim izborom i ovoga puta kaznili i sebe. A jesu li imali neki izbor? Pa, uglavnom i nisu!
 
Izborni zakon i Dejtonski ustav sistemski produciraju ovakve rezultate bh. izbora
 
Da, Izborni zakon i sam Dejtonski ustav su idelana pravna podloga da rezultati bh. izbora budu uglavnom ovakvi – etnički podebljani i sa dezintegrativnim tendencijama. I što će kao takvi vući i dalje zemlju nazad, umjesto naprijed. Posebno što su u nekim svojim odredbama i diskriminatorski. I onda nam famozna međunarodna zajednica, oličena u, vjerovatno najbolje plaćenom spavaču na jednoj funkciji u svijetu – Valentinu Inzku i drugim EU i svjetskim birokratama, poručuje kako se bh. političari trebaju dogovoriti za ovo, pa za ono…kako moraju sprovesti ove ili one reforme kako bi se trasirao put ka EU i sl. To je sve toliko puta viđeno ali kao krajnje licemjerno. Navukli su nam luđačku košulju na naša tijela i traže od nas da budemo pametni, konstruktivni, ko-operativni, pragmatični, reformski opredjeljeni…E, neće moći, ove noći!
 
 Bedrudin GUŠIĆ
vrbas-miso

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s