Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje iz Podgorice: TAMNE MRLJE NA OBRAZU CRNOGORSKE DRŽAVE OSTALE SU U ŠTRPCIMA….

Posted: 12. Oktobar 2014. in Intervjui

daliborka uljarevicPolazna ideja osnivača je suštinski sadržana i u današnjem motu CGO-a “Demokratija se uči”….. Osnovna segmentacija se odnosi na četiri programska pravca; demokratiju, ljudska prava, evropske integracije i aktivno građanstvo, ali svaki od ovih programa se dalje grana na potprograme kroz koje se mnogo specifičnije razvijaju projektne ideje…..Upravo je civilni sektor najviše doprinio da se nezakonite radnje nosilaca državnih funkcija nađu pod lupom javnosti, i da se otvori pitanje njihove odgovornosti. Kršenje zakona i netransparentan rad, koji su preduslovi za pojavu sistemske korupcije, vidljivi su na primjer kroz namještanje tendera, bilo za prodaju državne imovine, povlašćen položaj za firme iza kojih stoje pojedini funkcioneri ili njima bliske osobe, zloupotrebu državnih resursa u izborne svrhe, dovođenje “sumnjivih” investitora i sl….. Nije neočekivano da će koruptivno-kriminalni milje upotrijebiti razne vidove pritiska i sile da ućutkaju novinare i slobodomisleće aktiviste civilnog društva, ali je krajnje neprihvatljivo da država ćuti, da je nemoćna, jer postaje saučesnik…..U Crnoj Gori postoje razni pojavni oblici diskriminacije. Svojevremeno je diskriminacija bila najuočljivija u odnosu na vjersko i etničko opredjeljenje, a danas je to diskriminacija prema LGBT osobama, pripadnicima RAE populacije, ženama posebno kroz porodično nasilje, a posebno je zabrinjavajuća diskriminacija na osnovu političkog opredjeljenja…..Spori smo u reformama, često manipulativni u namjerama, a očekujemo da EK ima više razumjevanja, da EU da više para. To nije realno, baš kao što nije ni bilo realno da će neka od zemalja regiona postati članica prije 2020.godine….. U tom periodu zvanična Crna Gora je pala na ispitu. U Štrpcima su stradali crnogorski građani, a država nije imala adekvatan odgovor sem nekog farsičnog suđenja. Osim toga zvanična Podgorica je u tom periodu bila na liniji politike Beograda i snosi odgovornost za zločine koji su počinjeni na njenoj teritoriji, nad njenim građanima, ili od strane njenih državljana u njeno ime…..

Kada je osnovan Centar i šta su bili neposredni motivi njegovog osnivanja?

ULJAREVIĆ: CGO je osnovan 2002. godine, sa inicijalnom idejom da se procesu alternativnog obrazovanja u Crnoj Gori pristupa na drugačiji, inovativniji, sistematičniji i inkluzivniji način koji će razvijati kritičko mišljenje i ohrabrivati građanski aktivizam i građanske inicijative. Polazna ideja osnivača je suštinski sadržana i u današnjem motu CGO-a “Demokratija se uči”. Naravno, u proteklih 12 godina, CGO je razvio svoje djelovanje od programa obrazovanja, koji i dalje ostaju naš fokus, na praćenje javnih politika; istraživanje, analize i zastupanje rješenja koje vode demokratizaciji i evropeizaciji Crne Gore; povećanje transparentnosti, odgovornosti i efikasnosti rada institucija; dokumentovanje i zagovaranje utvrđivanja činjenica o kršenju ljudskih prava, a posebno onih koje su od značaja za proces suočavanja sa prošlošću; unaprijeđenje položaja manjina i marginalizovanih grupa, itd.

Koji ljudi su stvarali Centar odnosno kojim ljudima treba odati zahvalnost za njegov  razvoj i oblikovanje u proteklih dvanaest godina postojanja?

daliborka u.ULJAREVIĆ: Mnogo je divnih i posvećenih ljudi uticalo da CGO bude ono što je danas, bilo kroz profesionalni angažman u osnovnom timu, ili u saradničkom odnosu kroz mnogobrojne realizovane projekte i inicijative, bilo da su volonterski doprinosili njegovom razvoju. Ja bih sigurno propustila nekog kad bih ušla u pojedinačno nabrajanje, pa ću to iz tog razloga izbjeći. Ipak, željela bih da naglasim da je u našim programima do sad gostovalo preko 250 predavača iz Crne Gore, regiona, Evropske unije i SAD, kao i da je blizu 5, 000 građana i građanki Crne Gore završilo višemjesečne obrazovne programe CGO-a, poput Škole demokratije, Škole ljudskih prava, Škole evropskih integracija, Škole mladog liderstva, Programa Edukacijom do mira, itd. Cijenim da je i njihov trag u onom što je CGO danas vidljiv i snažan.

Kojim programima je segmentiran vaš  Centar?

ULJAREVIĆ: Osnovna segmentacija se odnosi na četiri programska pravca; demokratiju, ljudska prava, evropske integracije i aktivno građanstvo, ali svaki od ovih programa se dalje grana na potprograme kroz koje se mnogo specifičnije razvijaju projektne ideje.

U sklopu programa Demokratija se tretira, između ostalog, odgovornost i transparentnost vlasti. Dakle, da li se za vlast u Crnoj Gori može reći da je odgovorna i transparentna, generalno?

ULJAREVIĆ: Crnogorska vlast ima ozbiljan problem sa odgovornošću i transparentnošću svog rada. Ipak, javnost je posljednjih godina upoznata sa brojnim aferama vezanim za pokušaj prikrivanja zloupotreba državnih položaja i resursa u privatne svrhe. Upravo je civilni sektor najviše doprinio da se nezakonite radnje nosilaca državnih funkcija nađu pod lupom javnosti, i da se otvori pitanje njihove odgovornosti. Kršenje zakona i netransparentan rad, koji su preduslovi za pojavu sistemske korupcije, vidljivi su na primjer kroz namještanje tendera, bilo za prodaju državne imovine, povlašćen položaj za firme iza kojih stoje pojedini funkcioneri ili njima bliske osobe, zloupotrebu državnih resursa u izborne svrhe, dovođenje “sumnjivih” investitora i sl. Posebno zabrinjava činjenica da Crna Gora nema potreban institucionalni okvir za borbu protiv korupcije. CGO je kroz svoje istraživačke aktivnosti došao do podatka da je u u periodu od 2007. do 2012.godine samo u projektne aktivnosti Vlade Crne Gore koji se odnose na borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala utrošeno blizu 37 miliona eura iz nacionalnog IPA programa odnosno evropskih fondova i Budžeta Crne Gore. Kad se tome dodaju sredstva iz regionalnog IPA programa, donacije od država članica, SAD, itd, kao i plate državnih službenika koji rade na ovim poslovima dolazimo do 80 miliona eura. Još uvijek ne znamo ni gdje su su sva ova sredstva praktično potrošena, imajući u vidu da u Crnoj Gori ne postoji ni jedna jedina pravoznažna presuda za korupciju na visokom nivou. Ovo znači i da će prva takva presuda koštati preko 100 miliona eura.

U Crnoj Gori su napadani i prebijani novinari. Kako ocjenjujete odnos Države prema ovakvim pojavama, odnosno ima li tu nekih uzročno-posljedičnih veza?

d.u.ULJAREVIĆ: Kada imamo na umu da se kroz aktivizam civilnog sektora koji svoj izraz dobija upravo na stranicama nezavisnih medija, razobličava loša vlast i stavlja pred oči javnosti, nije teško zaključiti da napadi na novinare imaju uzročno-posljedičnu vezu sa ugroženim partikularnim interesima koji kroz zloupotrebu državnih resursa ostvaruju enormnu ličnu korist za povlašćene pojedince. Osvjetljavanje nezakonitih radnji u medijima izaziva reakciju onih koji hoće da ostanu u mraku, nevidljivi, da zaštite nezakonito stečeno, jer ako ne uspiju da sakriju svoja ogriješenja o zakon, slijedi sankcija, a ona bi za mnoge od njih značila gubitak svega što imaju. Nije neočekivano da će koruptivno-kriminalni milje upotrijebiti razne vidove pritiska i sile da ućutkaju novinare i slobodomisleće aktiviste civilnog društva, ali je krajnje neprihvatljivo da država ćuti, da je nemoćna, jer postaje saučesnik.

Ima li u Crnoj Gori bilo kakve diskriminacije ljudi i po kojoj osnovi, eventualno?

ULJAREVIĆ: U Crnoj Gori postoje razni pojavni oblici diskriminacije. Svojevremeno je diskriminacija bila najuočljivija u odnosu na vjersko i etničko opredjeljenje, a danas je to diskriminacija prema LGBT osobama, pripadnicima RAE populacije, ženama posebno kroz porodično nasilje, a posebno je zabrinjavajuća diskriminacija na osnovu političkog opredjeljenja. Ovaj posljednji vid diskriminacije ima naglašenu društvenu opasnost i najčešći pojavni oblik je partijsko zapošljavanje u državnim institucijama. Ako istaknemo činjenicu da je Vlada najveći poslodavac u Crnoj Gori, da je afera “Snimak” bjelodano dokazala postojanje sistema partijskog zapošljavanja, onda kao građani moramo imati i snage i hrabrosti da se borimo protiv ove anomalije društva.

Kako se mogu afirmisati prava marginaliziranih grupa u vašoj zemlji?

ULJAREVIĆ: Civilni sektor predano i kontinurano radi na afirmaciji prava marginalizovanih grupa i u tome ima puno uspjeha, još uvijek mnogo više nego državni organi. No, treba istaći da je to borba bez kraja, a u Crnoj Gori koja još uvijek nema funkcionalnu demokratiju svi mi u određenim okolnostima, zbog iznešenih stavova, građanskog aktivizma, možemo postati dio marginalizovane grupe, žrtve raznih oblika diskriminacije, najčešće javne i brutalne.

Prekjučer (28. septembra) je bio Međunarodni dan prava javnosti. Da li ste tim povodom odaslali neku poruku građanima Crne Gore i kakvu, eventualno?

ULJAREVIĆ: Mi kontinuirano podsjećamo na pravo javnosti da zna, a i ove godine smo u javnom obraćanju povodom ovog dana istakli važnost punog ostvarenja ovog prava kao snažnog oruđa za borbu protiv korupcije i demokratizaciju crnogorskog drušva. Mi smatramo da državni službenici/e moraju imati izgrađenu svijest o odgovornosti prema građanima/kama, a samim tim i učiniti svoj rad transparentnim, kako kroz proaktivno objavljivanje podataka, tako i kroz učinkovito postupanje po zahtjevima za slobodan pristup informacijama. Zakonski okvir u Crnoj Gori je unaprijeđen donošenjem Zakona o slobodnom pristupu informacijama, ali primjena je praćena jakim otporima vlasti da se otvore prema javnosti.

U Evropskoj komisiji odnedavno djeluju nova lica. Da li će se to odraziti na politiku proširenja, odnosno šta to praktično može da znači za zemlje zapadnog Balkana, odnosno Crnu Goru, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu…?

ULJAREVIĆ: EK ima precizno utvrđen metod i sadržaj rada, ima svoje analize i planove, tako da je i kadrovska politika EK u skladu sa njihovim prioritetima i neće značajnije uticati na odnos prema zemljama zapadnog Balkana. Često zaboravljamo koliko upravo naše države mogu da utiču na odnos EK prema pitanju napretka, proširenja. Spori smo u reformama, često manipulativni u namjerama, a očekujemo da EK ima više razumjevanja, da EU da više para. To nije realno, baš kao što nije ni bilo realno da će neka od zemalja regiona postati članica prije 2020.godine. Vidim u medijima se to tretira kao otkriće, a radi se o očekivanoj konstataciji. Moramo biti realniji i kritičniji prema sebi, ali i imati više samopoštovnja. Čini mi se da nam kao društvima sa zapadnog Balkana to često fali.

 Da li ste istraživali “slučaj Štrpci” i jeste li eventualno našli odgovornost i Crne Gore za taj zločin?

ULJAREVIĆ: U tom periodu zvanična Crna Gora je pala na ispitu. U Štrpcima su stradali crnogorski građani, a država nije imala adekvatan odgovor sem nekog farsičnog suđenja. Osim toga zvanična Podgorica je u tom periodu bila na liniji politike Beograda i snosi odgovornost za zločine koji su počinjeni na njenoj teritoriji, nad njenim građanima, ili od strane njenih državljana u njeno ime. Tamne mrlje na obrazu crnogorske države ostale su u Štrpcima, Bukovici, tokom deportacije građana BiH, u logoru Morinj, prilikom napada na Dubrovnik. CGO zato insistira u kontinuitetu na suočavanju sa prošlošću, bilo kroz svoju individualnu aktivnost, bilo kroz doprinos koaliciji REKOM. Bez rasvjetljavanja ovih zločina uvijek će postojati latentna opasnost od ponavljanja zlodjela kao antipoda demokratskog društva.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (621)

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s