Bh. viza za prošlost : I POSLIJE KARADŽIĆA – KARADŽIĆ ?

Posted: 8. Oktobar 2014. in Intervjui
Negdje u ljeto 1991. sretoh u gradu jednog sugrađanina i prijatelja i nakon uobičajenih pitanja o zdravlju, familiji i svakodnevnici, on reče: “Idem, prijatelju odavde, za Rijeku. Ne mogu ja više slušati onog Karadžića….” Daljnji tok našeg razgovora nije bitan za ovu priču, ali sam ovo dovde uzeo kao uvod u istu zbog neke analogije i kockica koje se danas, nakon protoka vremena od 23 godine, mogu posložiti.
 
Završna riječ Karadžića u Hagu potukla mnoge neslavne rekorde
 
   Helemnejse, ako sam ja za razliku od mog prijatelja iz uvoda morao ne samo slušati tog Karadžića do pred kraj 1994. u toj istoj Banja Luci, nego itekako platiti i cijenu svoje, sada se može reći, hazaderske odluke da ne idem iz svog grada dokle god mogu trpjeti i saburiti, ne moram ga slušati barem danas dok u Hagu pravi pravi show kada dobije priliku da se brani. Međutim, ima nešto što je jače od insana i što je dio njegovog mentalnog sklopa pa, iako unaprijed zna da slušanje tirade jednog tiranina može naškoditi samo njegovom zdravlju, ipak zaviri u tu hašku sudnicu, barem sada kada su i tužiteljstvo i odbrana u tom slučaju imali svoju završnu riječ.
Karadzic u HaguDakle, njegove izjave poput one da je on bio mirotvorac a ne ratnik, humanitarac a ne onaj koji je itekako odgovoran za masovna ubistva Bošnjaka i Hrvata na prostorima koji su bili pod njegovom kontrolom, deportacije, logore, silovanja, rušenja sakralnih objekata i, na kraju krajeva, za genocid, prije svega onaj u Srebrenici, a Boga mi i u Prijedoru…,dakle njegova hladnokrvnost kada laže na tone a zna da barem mi, žrtve njegovog krvavog projekta znamo da je sve što on tvrdi upravo suprotno, eh, to sve ledi krv u žilama. Razumijem da neko kome se najavljuje doživotni zatvor (doduše, apartmanskog tipa) poseže za svim raspoloživim sredstvima u svrhu vlastite odbrane, ali repertoar i količina njegovih laži potukli su sve svjetske rekorde. To je za Ginisovu knjigu! Kada čovjek gleda i sluša tog, kako jedan moj prijatelj prije neki dan reče – psihopatu s kakvom mirnoćom on laže na tone, pomisli u trenutku da i on sam vjeruje u to što govori. No, ne bih se ja bavio tim Karadžićem koji, nadam se, neće za naših i svoga života biti slobodan čovjek, ali on se, da li putem onog još uvijek netaknutog krsta na Zlatištu ili putem Mile Dodika, bavi itekako s nama.
 
Mile Dodik došao na vlast pljujući po Karadžiću, pokušava ostati na vlasti javno veličajući njegovo (Karadžićevo) djelo
 
Da, upravo tako. Postoje video zapisi kada se Mile Dodik, dolazeći na vlast u manjem entitetu gnušao na ono što su Mladić i Karadžić učinili u BiH 1992-1995., a posebno što se “junački” kriju od ruke pravde držeći, kako je rekao tada, čitav srpski narod kao taoce. No, prije par dana otvoren je Studentski dom na Palama kojem je, u društvu supruge dr. Dabića – Ljiljane Karadžić, nazočio i “vlasnik Republike srpske…”
ljiljana-karadzic-i-milorad-dodik-foto-printscreen-rtrs-1412609332-578823
I, znate već, taj isti Dodik se založio da Studentski dom nosi ime “prvog predsjednika Republike – Radovana Karadžića…”. O salto mortale političkim akrobacijama baje iz Laktaša moglo bi se govoriti i kroz druge primjere, ali nije potrebno, barem ne za ovu priču. I koji je pravi Mile Dodik – onaj iz kasnih 90-tih prošloga i ranih godina ovog stoljeca ili ovaj sada, nebitno je, također. I nebitno je hoće li, ako izgubi izbore, pobjeći u Rusiju ili Izrael…Bitno jeste da nam takav, bez obzira da li to sada u petoj brzini radi u svrhu predizborne kampanje ili ne, veličajući Karadžića i prešaltavanjem iz tzv. socijaldemokrate u fašistu, nudi, zapravo, vizu za prošlost. Naravno, ne znači da takvih nema i u Sarajevu te Mostaru.
Da li će on kao takav i pobijediti na izborima u nedjelju, ostaje da se vidi. A šta je njemu alternativa tamo gdje vlada? Pa predvodnica koalicije, odnosno stranka i ideologija čiji je osnivač bio Radovan Karadžić. Znači, kako god okreneš bit će nam – “naprijed” u prošlost!
 
Gdje je izlaz?
 
Izlaz je, ma kako mnogi  “pragmatično” zaobilzaili tu temu, u pravnoj borbi u svim relevantnim centrima svijeta da se vrati u život nelegalno derogirani Ustav R BiH, odnosno ovaj Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma proglasi nevažećim, jer on to de iure i jeste. I džigere mi pojedoše  “mudri” komentari nekih bajnih urednika i analitičara u nekim bh. (sarajevskim) medijima da je zalaganje Sefera Halilovića, kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva da se vrati u život Ustav R BiH, jer on rješava sve probleme bh. građana i naroda, zapravo ratna retorika.  Takvi medijski mediokriteti zapravo, umjesto da pokažu barem zehru profesionalnosti, principjelnosti i kodeksa br. 1 u novinarstvu da mi, koji se bavimo ovim poslom, profesionalno ili amaterski (volonterski), svejedno, treba da tragamo samo za istinom i da nju baštinimo,  a istina jeste da je Ustav R BiH nelegalno derogiran, pristaju na “faktičko stanje”, odnosno na ovaj Ustav koji je po svojoj suštini smrtna presuda Bosni i Hercegovini kao državi. A, “ne bude li Bosne bilo, neće biti ni nas….”
 
Bedrudin GUŠIĆ
vrbas-miso
 
 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s