Monika Mijić, zastupnica Vijeća ministara BiH u Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu: SLOVENIJA I SRBIJA MORAJU VRATITI ŠTEDNE ULOGE S KAMATAMA I SVIM OSTALIM ŠTEDIŠAMA LJUBLJANSKE ODNOSNO INVEST BANKE NAKON 16. JULA 2015. GODINE

Posted: 25. August 2014. in Intervjui

monika mijicPred Sudom sam dokazivala da je pitanje povrata stare devizne štednje tužitelja pitanje građanskopravne naravi, a ne pitanje državne sukcesije. Tvrdila sam da se garancija bivše SFRJ za deviznu štednju nikada nije aktivirala budući da su banke o kojima je riječ ( Ljubljanska i Investbanka) ostale solventne do raspada SFRJ, odnosno nikad nisu otišle u stečaj. Odgovornost, dakle, nije prebačena s banaka na SFRJ…..Također, tvrdila sam i dokazala da su podružnice Ljubljanske banke i Investbanke bile obvezne prebacivati devize svojih klijenata u sjedište banaka, u Narodnu banku Slovenije u Ljubljani i u Beograd. Dokazala sam i da je sva štednja fizički prebacivana iz BIH u Sloveniju i Srbiju, odnosno da su sve devize položene na teritoriji BiH završile u Ljubljani i Beogradu…..Dakle, u slučaju Ališić morala sam se boriti protiv dugogodišnjih i duboko ukorjenjenih predrasuda ne samo u Sudu već i u Parlamentu Vijeća Europe da je pitanje povrata štednje u Ljubljanskoj banci pitanje sukcesije, zatim protiv naših štediša koji su u ovom predmetu podržavali Sloveniju i Srbiju tvrdeći da je riječ o sukcesiji i da sve tužene države trebaju vratiti dug ove dvije banke, protiv najjačeg međunarodnog tima odvjetnika, stručnjaka za financije, bankarstvo, međunarodno pravo i ljudska prava, a koje je Slovenija skupo platila da ih zastupa u ovom slučaju i koji su Sloveniji donijeli pobjedu u ranijem slučaju Kovačić i drugi protiv Slovenije, te protiv dodatnih tvrdnji Slovenije i Srbije da je isključivo Bosna i Hercegovina odgovorna za povrat štednje iz Ljubljanske i Investbanke s obzirom da su devize polagane na teritoriji Bosne i Hercegovine…..Povrede prava koje je Sud utvrdio u ovom predmetu pogađaju mnoge ljude. Pred Sudom postoji više od 1.850 sličnih tužbi podnesenih u ime više od 8.000 osoba. Osim toga, ima više tisuća potencijalnih tužitelja. Zbog navedenog obima problema, Sud je u ovom predmetu donio pilot presudu kojom se generalno rješava problem povrata štednje u ovim bankama za sve štediše…..Ovim dvjema državama je dat rok od jedne godine da poduzmu sve potrebne mjere kako bi nakon isteka ovog roka započele proces povrata štednje pod istim uvjetima pod kojima su već isplatili štednju „svojim„ štedišama…..Presudom se tretira i glavnica i kamate. I glavnica i kamate će se isplaćivati u skladu sa slovenskim i srbijanskim zakonima, ali pod istim uvjetima pod kojima su ove dvije države isplatile štednju svojim državljanima, odnosno štedišama koji su imali štednju položenu na teritoriji Slovenije i Srbije…..Na moje veliko čuđenje gđa Omersoftić je u decembru 2012. godine, nakon što je donesena prvostupanjska pilot presuda u slučaju Ališić protiv BiH pismeno zatražila od Ministra za ljudska prava i izbjeglice da me upozori da poduzmem sve pravne lijekove da se obori presuda u slučaju Ališić. Dakle, gđa Omersoftić je zahtijevala  u ime Udruženja štediša BiH da se podnese žalba protiv ove povijesne presude koja je, nakon žalbe Slovenije i Srbije, konačno potvrđena od strane Velikog vijeća od 17 sudaca Suda u Strasbourgu 16 jula 2014. godine……

 Nedavno je Sud za ljudska prava u Strazburu pravomoćno presudio u korist troje štediša koji su podnijeli tužbu protiv BiH i drugih država bivše SFRJ za povrat devizne štednje iz Ljubljanske banke i Invest banke. Vi ste se po službenoj dužnosti našli u toj strazburškoj areni. Budući da je naša država bila jedna od tuženih strana, vi ste je zastupali s pozicije odbrane. Šta su bili navodi suprotne strane-tužitelja, a šta vaši, kao odbrane?

MIJIĆ: Tužitelji, naše štediše, su pred Sudom tvrdili da sve tužene države, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, kao države sljednice SFRJ, trebaju isplatiti staru deviznu štednju položenu u Ljubljanskoj banci i Investbanci Beograd s obzirom na činjenicu da nisu riješile to preostalo sukcesijsko pitanje. Sa ovako postavljenom tužbom su direktno išli u korist Slovenije i Srbije, jer je ovakva tvrdnja bila glavna odbrana ove dvije države pred Sudom. Naravno, ja sam tvrdila i dokazivala pred Sudom sasvim suprotno, u korist svih štediša i u korist odbrane Bosne i Hercegovine, te u korist otkrivanja konačne istine o isključivoj odgovornosti Slovenije i Srbije za povrat štednje položene u njihovim bankama. Hvala Bogu u tome sam i uspjela.

Pred Sudom sam dokazivala da je pitanje povrata stare devizne štednje tužitelja pitanje građanskopravne naravi, a ne pitanje državne sukcesije. Tvrdila sam da se garancija bivše SFRJ za deviznu štednju nikada nije aktivirala budući da su banke o kojima je riječ ( Ljubljanska i Investbanka) ostale solventne do raspada SFRJ, odnosno nikad nisu otišle u stečaj. Odgovornost, dakle, nije prebačena s banaka na SFRJ. Prema tome, pitanje štednih uloga tužitelja nije pitanje sukcesije. Tvrdila sam da su isključivo vlade Slovenije i Srbije odgovorne za dug Ljubljanske banke, odnosno Investbanke, budući da su one bile odgovorne za nemogućnost tih banaka da isplate svoje dugove prema štedišama. Naime, slovenska vlada je na osnovu svog ustavnog zakona iz 1994. godine prenijela svu imovinu Ljubljanske banke na novoosnovanu banku, Novu Ljubljansku banku, a staroj Ljubljanskoj banci je ostavila samo dugove i tako je onemogućila ovu banku da vrati štednju svojim štedišama. S druge strane, Slovenija je zakonski onemogućila vođenje sudskih sporova za potraživanje štednje od banke. Dakle, Slovenija je u cijelosti onemogućila štedišama da ikada dođu do svoje štednje. Slično je uradila i Srbija u odnosu na svoju Investbanku.

Također, tvrdila sam i dokazala da su podružnice Ljubljanske banke i Investbanke bile obvezne prebacivati devize svojih klijenata u sjedište banaka, u Narodnu banku Slovenije u Ljubljani i u Beograd. Dokazala sam i da je sva štednja fizički prebacivana iz BIH u Sloveniju i Srbiju, odnosno da su sve devize položene na teritoriji BiH završile u Ljubljani i Beogradu.

 BiH, koju ste zastupali, je u toj areni morala voditi pravnu bitku na nekoliko frontova. Hoćete li reći nešto konkretnije o tome?

MIJIĆ: Bitno je istaći da je već ranije pred Sudom bio slučaj troje hrvatskih štediša koji su tužili Sloveniju za povrat svoje štednje iz Ljubljanske banke. Ovaj slučaj Kovačić i drugi protiv Slovenije se pred Sudom vodio dugih 10 godina. Čak se i Vlada Hrvatske u ovom slučaju umiješala na strani svojih državljana, međutim slučaj je izgubljen, tužbe hrvatskih štediša su odbačene. Nakon presude kojom su odbačene tužbe u ovom slučaju, Sud je uputio svim državama sljednicama bivše SFRJ, uključujući i BiH, pismeni poziv da riješe ovo pitanje kroz sukcesiju. Ovaj pismeni poziv pokazuje da je Sud već od ranije bio stava da je ovo pitanje pitanje sukcesije. Također, 2004. godine Parlamentarna skupština Vijeća Europe je donijela rezoluciju koja se tiče štednje u Ljubljanskoj banci u kojoj je također istaknuto da je riječ o pitanju sukcesije, te je predloženo da bivše republike SFRJ formiraju zajednički fond iz kojeg će se isplatiti dug Ljubljanske banke. Prema tome, slovenski lobisti su godinama vrijedno radili u Vijeću Europe, te su izlobirali ovakvu rezoluciju i pobjedu u slučaju Kovačić i drugi protiv Slovenije.

Dakle, u slučaju Ališić morala sam se boriti protiv dugogodišnjih i duboko ukorjenjenih predrasuda ne samo u Sudu već i u Parlamentu Vijeća Europe da je pitanje povrata štednje u Ljubljasnkoj banci pitanje sukcesije, zatim protiv naših štediša koji su u ovom predmetu podržavali Sloveniju i Srbiju tvrdeći da je riječ o sukcesiji i da sve tužene države trebaju vratiti dug ove dvije banke, protiv najjačeg međunarodnog tima odvjetnika, stručnjaka za financije, bankarstvo, međunarodno pravo i ljudska prava, a koje je Slovenija skupo platila da ih zastupa u ovom slučaju i koji su Sloveniji donijeli pobjedu u ranijem slučaju Kovačić i drugi protiv Slovenije, te protiv dodatnih tvrdnji Slovenije i Srbije da je isključivo Bosna i Hercegovina odgovorna za povrat štednje iz Ljubljanske i Investbanke s obzirom da su devize polagane na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Da li je osnov tužbe troje štediša da je riječ o sukceciji…olakšao poziciju Slovenije pred Sudom koja se godinama uporno brani upravo tom tezom?

MIJIĆ: Da naravno! Ne samo olakšao, nego ozbiljno ugrozio i Bosnu i Hercegovinu i sve štediše Ljubljanske banke i Investbanke.

Ipak, Sud je pravomoćno presudio kako je presudio. Šta ta presuda konkretno znači ne samo za troje štediša-tužitelja, nego i za sve druge štediše kod tih banaka?

MIJIĆ: Povrede prava koje je Sud utvrdio u ovom predmetu pogađaju mnoge ljude. Pred Sudom postoji više od 1.850 sličnih tužbi podnesenih u ime više od 8.000 osoba. Osim toga, ima više tisuća potencijalnih tužitelja. Zbog navedenog obima problema, Sud je u ovom predmetu donio pilot presudu kojom se generalno rješava problem povrata štednje u ovim bankama za sve štediše.

U ovoj presudi je Sud naložio konkretne mjere za povrat štednje svim štedišama i jasan rok za poduzimanje tih mjera.

Konkretno, Slovenija mora poduzeti sve potrebne mjere, uključujući i zakonske izmjene, u roku od jedne godine i pod nadzorom Komiteta ministara Vijeća Europe, kako bi omogućila tužiteljima i svim drugim osobama koje se nalaze u istom položaju da im bude isplaćena njihova „stara“ devizna štednja pod istim uvjetima pod kojima je ona isplaćena osobama koje su takvu štednju imale u domaćim podružnicama slovenskih banaka. U Sloveniji su takve „domaće“ štediše imali pravo ili da dobiju obveznice vlade koje su trebale biti amortizirane do 2003. godine u dvadeset isplata u dvije godine s kamatom po godišnjoj stopi od 5%, ili gotovinu od banaka u kojima su imali svoj novac, zajedno sa kamatom po tržišnoj stopi plus 0,25% u deset isplata u dvije godine (sukladno Zakonu o staroj deviznoj štednji iz 1993.). Dakle, pod ovim istim uvjetima Slovenija je dužna vratiti štednju tužiteljima i svim ostalim štedišama Ljubljanske banke.

U istom roku, Srbija mora poduzeti sve potrebne mjere kako bi omogućila g. Šahdanoviću i svim drugim osobama koje se nalaze u istom položaju da im bude isplaćena njihova „stara“ devizna štednja pod istim uvjetima pod kojima je ona isplaćena državljanima Srbije koji su takvu štednju imali u domaćim podružnicama srbijanskih banaka. Srbija je 1998, a zatim ponovno 2002. godine pristala na isplatu, dijelom u gotovini, a dijelom u obveznicama vlade, „stare“ devizne štednje u domaćim podružnicama domaćih banaka svojim državljanima i državljanima svih država osim država sljednica SFRJ, zajedno sa „starom“ deviznom štednjom u stranim podružnicama domaćih banaka (poput tuzlanske podružnice Investbanke) državljanima svih država osim država sljednica SFRJ. Ove obveznice vlade trebale su se amortizirati do 2016. godine u dvanaest godišnjih isplata uz godišnju kamatu od 2% (članak 4. Zakona o staroj deviznoj štednji iz 2002 godine).  U pogledu iznosa za otplatu, Srbija se obvezala da će isplatiti originalne depozite zajedno s kamatom akumuliranom do 31.12.1997. godine po prvobitnoj stopi, te kamatu nakon toga datuma po godišnjoj stopi od 2% (članak 2. istog zakona). Dakle, pod ovim sitim uvjetima, Srbija je dužna tužitelju Šahdanoviću i svim ostalim štedišama srbijanskih banaka isplatiti njihovu štednju.

 Da li je državama Srbiji i Sloveniji dat neki vremenski rok za isplatu devizne štednje štedišama spomenutih banaka?

MIJIĆ: Ovim dvjema državama je dat rok od jedne godine da poduzmu sve potrebne mjere kako bi nakon isteka ovog roka započele proces povrata štednje pod istim uvjetima pod kojima su već isplatili štednju „svojim„ štedišama. Također, bitno je naglasiti da je Sud u presudi jasno podcrtao da Slovenija i Srbija ne smiju odbiti niti jedan zahtjev za verifikaciju i isplatu štednje samo zbog toga što nema originalnog ugovora ili štedne knjižice (s obzirom na vrijeme koje je proteklo, te ratove koji su na različite načine pogodili toliko mnogo ljudi) pod uvjetom da osobe o kojima je riječ mogu dokazati svoja potraživanja na drugi način. Nadalje, sve odluke o verifikaciji moraju podlijegati sudskom preispitivanju. Ovakva odredba Suda znatno olakšava štedišama dokazivanje postojanja njihove štednje što je preduvjet povrata štednje.

 Da li se presudom tretira samo glavnica ili i kamate?

MIJIĆ: Presudom se tretira i glavnica i kamate. I glavnica i kamate će se isplaćivati u skladu sa slovenskim i srbijanskim zakonima, ali pod istim uvjetima pod kojima su ove dvije države isplatile štednju svojim državljanima, odnosno štedišama koji su imali štednju položenu na teritoriji Slovenije i Srbije.

Šta ako te države ne ispoštuju taj rok ili čak ignoriraju pravomoćnu presudu Suda u Strazburu? Ko je onda na potezu?

MIJIĆ: Ako Slovenija i Srbija u zadanom roku ne poduzmu naložene mjere, Sud neće imati drugog izbora nego da nastavi razmatrati sve slične tužbe koje se nalaze pred Sudom i donositi odgovarajuće presude kako bi osigurao djelotvorno poštovanje Konvencije. To znači da će Sud u svakom pojedinačnom slučaju donositi presude u kojima će nalagati i to u roku od tri mjeseca isplatu štednje i kamata, te će u svakom pojedinačnom slučaju dosuđivati i isplatu pravične naknade u iznosu od 4000 Eura, kao što je to dosudio i svakom tužitelju iz presude Ališić i drugi. To će onda za ove dvije države predstavljati ne samo znatno veći financijski teret, već  će one biti označene kao države koje ne poštuju Europski sud za ljudska prava i međunarodne obveze koje su preuzele članstvom u Vijeću Europe, te će riskirati i isključenje iz Vijeća Europe. Do sada niti jedna država članica nije sebi priuštila takvu etiketu, pa ne vjerujem da će to dopustiti ni ove dvije države. Osim ovoga, Komitet ministara Vijeća Europe redovito nadgleda izvršenje presuda Suda, tako da će ove dvije države konstantno biti i pod međunarodnim političkim pritiskom.

Da budemo praktični: šta sve ostale štediše koji nisu podnosili nikakvu tužbu za povrat njihove štednje trebaju učiniti nakon te presude i roka koji je dat dvjema državama, da bi dobili svoj novac nazad?

MIJIĆ: Sve ostale štediše trebaju pripremiti svu raspoloživu dokumentaciju kojom mogu dokazati postojanje svoje štednje, te čekati 16.juli 2015. godine kada po presudi treba započeti proces povrata štednje koji podrazumijeva najprije dokazivanje ili verifikaciju postojanja štednje, a nakon toga isplatu.

Nažalost, mnoge štediše nisu za svog života dočekali ovu presudu, jer su u međuvremenu napustili ovaj svijet. Kome i kako će biti eventualno isplaćeni njihovi štedni ulozi?

MIJIĆ: Njihovi štedni ulozi će biti isplaćeni njihovim nasljednicima.

 Gospođa Amila Omersoftić  je u ime štediša iz BiH zatražila od ministra za ljudska prava da Vas, kao agenticu, “upozori da se obori presuda u slučaju Alisić…” Kako to komentirate i hoćete li udovoljiti njenom zahtjevu?

MIJIĆ: Na moje veliko čuđenje gđa Omersoftić je u decembru 2012. godine, nakon što je donesena prvostupanjska pilot presuda u slučaju Ališić protiv BiH pismeno zatražila od Ministra za ljudska prava i izbjeglice da me upozori da poduzmem sve pravne lijekove da se obori presuda u slučaju Ališić. Dakle, gđa Omersoftić je zahtijevala  u ime Udruženja štediša BiH da se podnese žalba protiv ove povijesne presude koja je, nakon žalbe Slovenije i Srbije, konačno potvrđena od strane Velikog vijeća od 17 sudaca Suda u Strasbourgu 16 jula 2014. godine. Također, u ovom istom dopisu, gđa Omersoftić je ovu povijesnu i spasonosnu presudu za BiH i njene štediše i hrvatske štediše nazvala ponižavajućom. Kada sam prije dvije godine pročitala ovaj dopis, bio mi je vrlo čudan i neshvatljiv i za mene potpuno irelevantan. Međutim, kada su domaći mediji, nakon konačne presude u ovom slučaju, počeli obilno davati medijski prostor komentarima gđe Omersoftić o presudi Ališić i to potpuno netočnim komentarima koji i dalje zbunjuju i dezinformiraju naše štediše, morala sam reagirati tako što sam medijima dostavila taj dopis.

Na samom kraju, imate li još nešto važnog za reći na ovu temu, a da Vas nisam pitao?

MIJIĆ: Na ovom izuzetno kompleksnom slučaju koji obuhvaća razne oblasti kao što su financijski, ekonomski, pravni i bankarski sustav bivše SFRJ, pitanja sukcesije država, građanskog prava, pravne, financijske i faktične povijesti rada i djelovanja Ljubljanske banke i Investbanke od šezdesetih godina prošlog stoljeća do danas, domaćeg prava, međunarodnog prava, slovenskog i srbijanskog prava, te ljudskih prava, radila sam potpuno sama, jer u vrijeme kada mi je Sud dostavio ovu tužbu u mom Uredu je bio zaposlen samo jedan pravnik, a pored ovog predmeta bilo je i puno drugih predmeta protiv BiH pred Sudom. U ovim nemogućim okolnostima rada, smatram bitnim istaći ime jednog prekrasnog i predanog čovjeka, Muhameda Mahmutovića, skrbnika imovine Ljubljanske banke Sarajevo, koji mi je, iako filozof po struci, konkretno i nesebično pomagao u radu na ovom slučaju koliko je god to mogao. I ovim putem mu se želim od srca zahvaliti.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

MIJIĆ:

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (597)

vrbas-miso

komentara
  1. Zenit Kelić kaže:

    Moram da u ime institucija Bosne i Hercegovine izrazim zaprepaštenje navodima g.Mijić da je kako kaže ” radila sam potpuno sama”. Ne mogu da vjerujem da je agentica Mijić mogla ovo izreći , kada zna koji su predstavnici svih institucija radili na ovom predmetu (Ministrstvo vanjskih poslova BiH, Ministrstvo finansija i trezora BiH, Agencija za bankarstvo, Federalno ministrstvo finansija, Skrbništvo “Ljubljanske banke”).Valjda bi bilo iluzorno podsjetiti g.Mijić koliko je stručnih izjašnjenja i stavova , argumenata i dokaza , sastanaka po ovom pitanju dostavljno i održano. Svi predstavnici ovih institucija bili su u Strazburu na ročištu pred Velikim vijećem i bili su članovi pravnog tima Bosne i Hercegovine.
    Ministrstvo finansija i trezora BiH
    Zenit Kelić, pomoćnik ministra za sukcesiju i upravljanje imovinom BiH

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s