Darko Bavoljak, predsjednik Udruge Goli otok “Ante Zemljar’ iz Zagreba: GOLI OTOK PRATI ZAVJET ŠUTNJE…..

Posted: 15. August 2014. in Intervjui

 Udruga je osnovana još 1991. godine, tada kao Udruženje građana Goli otok. Osnivači su bili isključivo Golootočani, osobe koje su prošle golootočki logor u razdoblju 1949. do 1956. godine. Na osnivačkoj Skupštini je donesen Statut Udruženja, a za predsjednika je izabran Ante Zemljar…..Od samog osnivanja Udruge 1991. godine Zemljar se borio za izjednačavanje statusa Golootočana sa statusom ostalih bivših političkih zatvorenika. Nakon izmjene propisa temeljem kojih je takav položaj bio osporavan, pomagao je mnogim Golootočanima, naročito starijima i koji su živjeli izvan Zagreba, u ostvarivanju njihovih prava kao bivših političkih zatvorenika. Svesrdno se javno zalagao i ukazivao na razloge zbog kojih Goli otok treba biti zaštićen od propadanja i proglašen spomen-područjem…..Danas Udruga ima 23 člana. Na osnivačkoj Skupštini Udruženja građana Goli otok 1991. godine sudjelovalo je 45 Golootočana. Dakle, broj članova je prepolovljen. Upravo smo pokrenuli aktivnosti na učlanjenju što većeg broja članova obitelji bivših golootočkih kažnjenika, ali i drugih osoba koje se zalažu za ljudska prava te, jednostavno, simpatizera za rad Udruge…..Osnivanje logora na Golom otoku je bila jedna od najtajnijih operacija UDB-e, a i sami kažnjenici su prilikom odlaska s Otoka potpisivali da neće nikada i nikome pričati o tome. Tek krajem 80-tih godina prošlog stoljeća u Jugoslaviji su počele izlaziti neke informacije o Golom otoku i režimu koji se  tamo provodio, ali tek raspadom Jugoslavije se počelo otvoreno pričati o tome….. Zamislite da vam sutra netko pokuca na vrata, okuje vas lancima, baci u vagon, iz vagona na brod kojim vas odbaci na neki otok i da nemate pravo nikome se javiti, nitko ne zna gdje ste. Ostavi vas godinu, dvije, pet… danas je to nezamislivo, no nismo mislili ni da bi nam se prije 20-ak godina mogla dogoditi Srebrenica…..Danas imamo kompletan popis svih kažnjenika koji je napravila UDB-a. Ukupno je po osnovi IB-a kažnjeno preko 16.000 ljudi, većinom na prekršajnu kaznu DKR-a (društveno korisni rad), a manji broj na višegodišnje kazne. Njih oko 13.000 je kaznu odslužilo na Golom otoku. Po nacionalnoj strukturi u odnosu prema broju stanovnika najviše je bilo Crnogoraca, zatim Bosanaca i Srba, a najmanje je bilo Slovenaca. Bilo je i žena koje su u početku bile smještene na Golom otoku, ali su ipak kasnije premještene na otok Sv. Grgur koji ima nešto blažu klimu…..Do nedavno je sinonim posjeta Golom otoku bio Vlado Bobinac. On je sa ogromnom snagom i voljom pokušao svima zainteresiranima objasniti svu apsurdnost postojanja logora. Njegovim odlaskom Udruga je izgubila velikog promotora istine o Golom otoku….. Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora je u više navrata poslao Vladi RH požurnicu da predloži Zakon o spomen području, ali niti jedna vlada do sada nije pokrenula taj postupak…..Najveće mi je bilo zadovoljstvo predstavljati film po gradovima u Hrvatskoj, a posebna mi je čast i zadovoljstvo bilo na projekciji u Beogradu, gdje je film prikazan u okviru izložbe „Jugoslavija od početka do kraja“ Muzeja istorije Jugoslavije. Tamo je film prikazan u kino dvorani nekadašnjeg muzeja 25. Maj u čijem se kompleksu nalazi i Kuća cvijeća…..Film sam ponudio većini televizijskih kuća na teritoriji bivše Jugoslavije, ali su ga samo prikazale Federalna televizija BiH i TV Vijesti Podgorica. Reakcije su bile odlične, ali mi je žao da film nema još širu publiku….. Možda će ovaj razgovor eventualno pomoći da pronađem nekog zainteresiranog za promociju filma izvan Hrvatske…..

 Kada je osnovana Udruga i ko je bio njen osnivač?

 BAVOLJAK: Udruga je osnovana još 1991. godine, tada kao Udruženje građana Goli otok. Osnivači su bili isključivo Golootočani, osobe koje su prošle golootočki logor u razdoblju 1949. do 1956. godine. Na osnivačkoj Skupštini je donesen Statut Udruženja, a za predsjednika je izabran Ante Zemljar.

Početkom 1998., nakon donošenja Zakona o udrugama, Udruženje mijenja naziv u Udruga Goli otok i donosi novi Statut, te ponovo bira A. Zemljara za predsjednika. Nakon njegove smrti 2004. godine, Udruga donosi izmjene svoga Statuta i ustanovljava sadašnji naziv Udruga Goli otok ”Ante Zemljar”.

Iz sadašnjeg imena Udruge jasan je odnos, odnosno dužni respekt prema njenom osnivaču i prvom predsjedniku. Kako biste u nekoliko rečenica predstavili lik i djelo pokojnog gospodina Ante Zemljara?

316Man Ante ZemljarBAVOLJAK: Bio je nepokolebljivi borac za slobodu i ljudska prava, slobodar bez ”dlake na jeziku”, što mu je donijelo nemalo problema i stradanja u životu. Bio je aktivni učesnik NOB-a od 1941. do 1945. Ubrzo nakon svršetka rata uočava zastranjivanja u politici, privilegije političkih struktura, ograničavanja u slobodi izražavanja mišljenja. Politička isključivost i jednoumlje te represija prema neistomišljenicima nakon Rezolucije IB-a izaziva njegovu verbalnu reakciju, zbog koje provodi 4,5 godine u zatvoru, od kojih 3 na Golom otoku.

Nakon 1953. godine, kada je pušten na ”slobodu”, završava Filozofski fakultet, ali ne nalazi stalan posao kao profesor književnosti, već povremeno obavlja raznorazne poslove. Iako se javlja u književnim časopisima odmah nakon rata (poezija, književne kritike i prikazi), tek 1975. uspijeva objaviti prvu knjigu nakon izlaska s Golog otoka. Nastavlja s književnim radom do smrti, a ukupno mu je objavljeno 17 knjiga proze i poezije. Nagrađivan je 6 puta prvim nagradama, ali uvijek na anonimnim natječajima. Prevođen je na talijanski, španjolski i engleski.

Od samog osnivanja Udruge 1991. godine Zemljar se borio za izjednačavanje statusa Golootočana sa statusom ostalih bivših političkih zatvorenika. Nakon izmjene propisa temeljem kojih je takav položaj bio osporavan, pomagao je mnogim Golootočanima, naročito starijima i koji su živjeli izvan Zagreba, u ostvarivanju njihovih prava kao bivših političkih zatvorenika. Svesrdno se javno zalagao i ukazivao na razloge zbog kojih Goli otok treba biti zaštićen od propadanja i proglašen spomen-područjem.

 Koliko imate članova i jesu li oni i iz drugih država nastalih raspadom bivše Jugoslavije?

BAVOLJAK: Nažalost bivših političkih kažnjenika-Golootočana sve je manje među živima. Preostali su u dubokoj životnoj dobi, većina njih su bolesni i teško pokretni. Tako je Udruga ostala bez najvećeg broja svojih članova koji su bili i njezini suosnivači.

Danas Udruga ima 23 člana. Na osnivačkoj Skupštini Udruženja građana Goli otok 1991. godine sudjelovalo je 45 Golootočana. Dakle, broj članova je prepolovljen. Upravo smo pokrenuli aktivnosti na učlanjenju što većeg broja članova obitelji bivših golootočkih kažnjenika, ali i drugih osoba koje se zalažu za ljudska prava te, jednostavno, simpatizera za rad Udruge.

Što se tiče drugog dijela vašeg pitanja ukazujemo na činjenicu da su već ranije osnovane slične udruge i u drugim državama s područja bivše Jugoslavija te, koliko je nama poznato, neke još uvijek aktivno djeluju. U našoj su Udruzi dva člana, oba bivši politički kažnjenici-Golootočani, koji žive izvan Hrvatske. Iako su spriječeni, zbog poodmakle dobi, sudjelovati u radu Udruge, redovno ih izvještavamo o svim važnijim odlukama i aktivnostima.

Može li se reći da je Goli otok decenijama bio tabu tema u bivšoj zajedničkoj nam državi, sve do njenog raspada pa čak i neposredno poslije, tu i tamo?

BAVOLJAK: Osnivanje logora na Golom otoku je bila jedna od najtajnijih operacija UDB-e, a i sami kažnjenici su prilikom odlaska s Otoka potpisivali da neće nikada i nikome pričati o tome. Tek krajem 80-tih godina prošlog stoljeća u Jugoslaviji su počele izlaziti neke informacije o Golom otoku i režimu koji se  tamo provodio, ali tek raspadom Jugoslavije se počelo otvoreno pričati o tome.

goli otok 4

Cijela priča s Golim otokom tek je na početku. Mislim da bi naša javnost morala reagirati na te stvari. Da bismo trebali proći katarzu čišćenja i objašnjenja tih situacija, da ne dođemo opet u situaciju da prolazimo kroz nepročišćene traume. Svi mi nosimo taj strah u genima. Zamislite da vam sutra netko pokuca na vrata, okuje vas lancima, baci u vagon, iz vagona na brod kojim vas odbaci na neki otok i da nemate pravo nikome se javiti, nitko ne zna gdje ste. Ostavi vas godinu, dvije, pet… danas je to nezamislivo, no nismo mislili ni da bi nam se prije 20-ak godina mogla dogoditi Srebrenica.

Evo, sada možemo, hvala Bogu otvoreno govoriti o Golom otoku. Dakle, ko ga je organizirao, ko su bili njegovi zatočenici i koliko ih je prošlo kroz taj “najveći Titov konc-logor”?

BAVOLJAK: Za ispravno razumijevanje Golog otoka moramo razlikovati 2 razdoblja. Prvo razdoblje je od 1949. do1956, godine, a drugo od 1956. do zatvaranja zatvora 1989. godine. U prvom razdoblju koje je i bilo najsurovije, tamo su dovođeni kažnjenici za koje njihove obitelji nisu znale da su tamo smješteni, koji nisu imali pravo niti na posjete i pisma i na bilo koji drugi kontakt sa svijetom van Otoka. Oni su tada i izgradili većinu infrastrukture na Otoku. U drugom razdoblju Goli otok postaje regularni zatvor u koji su dovođeni samo pravomoćno osuđeni kriminalci, a zajedno sa njima su tamo smještani i politički zatvorenici koji su bili u manjem broju.

goli otok 3

Danas imamo kompletan popis svih kažnjenika koji je napravila UDB-a. Ukupno je po osnovi IB-a kažnjeno preko 16.000 ljudi, većinom na prekršajnu kaznu DKR-a (društveno korisni rad), a manji broj na višegodišnje kazne. Njih oko 13.000 je kaznu odslužilo na Golom otoku. Po nacionalnoj strukturi u odnosu prema broju stanovnika najviše je bilo Crnogoraca, zatim Bosanaca i Srba, a najmanje je bilo Slovenaca. Bilo je i žena koje su u početku bile smještene na Golom otoku, ali su ipak kasnije premještene na otok Sv. Grgur koji ima nešto blažu klimu.

Također znamo i kompletnu zapovjednu strukturu na čelu sa Aleksandrom Rankovićem i Jovom Kapičićem, a poznati su nam i poimence svi upravnici Golog otoka.

Aleksandar_Rankovic  jovo-kapicic

 

A koliko njih nije dočekalo slobodu, onomad?

BAVOLJAK: Nažalost oko 400 ljudi u periodu od 1949. do1956. godine nije preživjelo te strahote.

 Šta je danas ostalo od onoga što bi podsjećalo na činjenicu da je tu bio logor prije 60-ak godina? Je li to danas jedna od turističkih destinacija i posjećuju li je ljudi ne samo iz Hrvatske, ostalih dijelova bivše Jugoslavije, već i iz svijeta? Uostalom, neka ovo bude povod da se javno sjetimo i nedavno preminulog Vladimira Bobinca, nekadašnjeg zatočenika, kasnije vodiča-volontera po Golom otoku?

BAVOLJAK: Tamo su ostale samo ruševine koje su u pojedinim dijelovima i opasne po život. Bura koja ima orkansku snagu i nosi sa sobom čestice soli, je učinila svoje, a ljudi su u proteklih 20-tak godina raznijeli sve što je bilo vrijedno. Goli otok danas posjeti velik broj ljudi tokom ljeta. Organizirani su brodski izleti iz svih okolnih turističkih centara. Tamo postoji restoran koji može ponuditi samo hranu, piće i eventualno pokoji suvenir, ali ne postoji organizacija koja bi vodila brigu o održavanju Otoka. Korist od tih turista imaju samo brodari i vlasnici restorana koji su od lokalnih vlasti dobili koncesiju za rad na Otoku.

Do nedavno je sinonim posjeta Golom otoku bio Vlado Bobinac. On je sa ogromnom snagom i voljom pokušao svima zainteresiranima objasniti svu apsurdnost postojanja logora. Njegovim odlaskom Udruga je izgubila velikog promotora istine o Golom otoku.

vladimir bobinac

 Kako često vi iz Udruge posjećujete Goli otok i činite li to u nekim redovnim vremenskim intervalima ili pak specijalnom povodima? 

BAVOLJAK: U posljednje vrijeme smo intenzivirali posjete Otoku zbog želje da razradimo koncepciju spomen područja i memorijalnog centra, ali su nam financijske mogućnosti ograničene jer nismo do sada uspjeli dobili nikakva sredstva za djelatnost Udruge. Financiramo se isključivo od članarina i dobrovoljnih priloga.

9. srpnja smo obilježili 65-godišnjicu dolaska prvih kažnjenika na Goli otok. Tada je na poziv Udruge na komemoraciji uz bivše kažnjenike, predstavnike lokalne zajednice bio nazočan i izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora.

Da li je istina o Golom otoku došla do obrazovnih institucija, barem u Republici Hrvatskoj? Postoji li konsenzus među hrvatskom intelektualnom elitom kada je riječ o svim relevantnim činjenicama koje se vežu za taj logor? 

BAVOLJAK: Istina o Golom otoku nije došla do obrazovnih institucija. Najznačajnija činjenica u tom pogledu je da je nedavno na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu obranjen doktorski rad višeg asistenta na tom odsjeku Martina Previšića na temu Golog otoka. On je na Katedri za noviju povijest uveo kolegij o Golom otoku koji je izuzetno dobro prihvaćen kod studenata.

Ja sam nedavno osobno vodio po Golom otoku oko 100-njak profesora povijesti osnovnih i srednjih škola u organizaciji Školske knjige koja je željela nagraditi tim posjetom korisnike svojih udžbenika. To su sve mali pomaci, ali ipak dosta značajni. Usudim se tvrditi da istina o Golom otoku jako sporo, ali ipak dolazi do šire javnosti.

U Hrvatskoj nema konsenzusa o ničemu, ali mislim da ipak ima još relativno vrlo mali broj ljudi koji odobravaju metode preodgoja koje su se koristile na Golom otoku. Nadamo se da će Udruga uspjeti ostvariti našu temeljnu zadaću uspostave spomen područja i memorijalnog centra koji će trajno riješiti pitanje istine o zbivanjima na Golom otoku.

goli_otok_pixsell_main

Šta je sa Inicijativom vaš e Udruge, stare deset godina, da se na manjem dijelu Golog otoka osnuje Spomen područje Goli otok? Gdje, zapravo, zapinje? 

BAVOLJAK: Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora je u više navrata poslao Vladi RH požurnicu da predloži Zakon o spomen području, ali niti jedna vlada do sada nije pokrenula taj postupak. Teško je znati razloge zbog čega to za sada nije još ostvareno. Uvijek se novac stavlja u prvi plan, ali nisam siguran da je to samo materijalno pitanje.

Autor ste dokumentarnog filma “Goli otok”. Kako je do sada film bio primljen kod publike te stručne kritike?

https://www.dropbox.com/s/3vokqukhund2b74/GOLI%20OTOK%20english1.mov

dokumentarac goli otok BAVOLJAK: Goli otok prati zavjet šutnje, pa mogu reći i da se to može primijeniti i na moj film. Iako je prikazan za Zagreb film festivalu, prvom programu Hrvatske televizije u udarnom terminu, na Klasik TV-u, te se nalazi i na Max TV-ovoj videoteci nisam do kraja zadovoljan. Žao mi je što film nije prepoznat na ostalim festivalima, a kritika ga je zaobišla. Nisam uspio pronaći u medijima osvrt na film osim na T-portalu koji je objavio razgovor sa mnom povodom prikazivanja filma za ZFF-u.

Najveće mi je bilo zadovoljstvo predstavljati film po gradovima u Hrvatskoj, a posebna mi je čast i zadovoljstvo bilo na projekciji u Beogradu, gdje je film prikazan u okviru izložbe „Jugoslavija od početka do kraja“ Muzeja istorije Jugoslavije. Tamo je film prikazan u kino dvorani nekadašnjeg muzeja 25. Maj u čijem se kompleksu nalazi i Kuća cvijeća. Kino dvorana je bila puna, ljudi su sjedili i po podu, a dio publike nije niti uspio ući u dvoranu.

Osim toga osobita mi je čast što je DVD izdanje filma sa engleskim titlom i booklet-om na hrvatskom i engleskom jeziku Hrvatski državni arhiv  imao kao svoju glavnu publikaciju za 2013. godinu.

Da li je Vaš film prikazivan i izvan Hrvatske i izvan prostora bivše Jugoslavije? Da li je prevođen na neke od svjetskih jezika? 

BAVOLJAK: Film sam ponudio većini televizijskih kuća na teritoriji bivše Jugoslavije, ali su ga samo prikazale Federalna televizija BiH i TV Vijesti Podgorica. Reakcije su bile odlične, ali mi je žao da film nema još širu publiku. Nadam se da će u budućnosti i još koja TV kuća pokazati interes za film. Ja sam producent, distributer, redatelj, snimatelj i koscenarist filma, predsjednik sam Udruge Goli otok „Ante Zemljar“ i uz sve te moje obaveze nažalost nisam uspio naći prostor za promociju filma van Hrvatske. Možda će ovaj razgovor eventualno pomoći da pronađem nekog zainteresiranog za promociju filma izvan Hrvatske.

Šta mislite o akciji “Projekti 100” Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom”, gdje se među 100 lokacija nalazi i Goli otok?

BAVOLJAK: Udruga je jasno izrazila svoje protivljenje za bilo kakvu prodaju dok  se ne donese Zakon o Spomen području.

 Očekujete li pozitivnan odgovor od hrvatskog državnog vrha na vaš protest? Šta ako se ogluše?

BAVOLJAK: Očekujem da će prevladati glas razuma i da će vlast u Hrvatskoj shvatiti da narod koji nije spreman vrednovati vlastitu prošlost, ma kakva ona bila, ne može biti uspješan u izgradnji vlastite bolje budućnosti. Htjeli bismo vjerovati i nadamo se da će Vlada RH u najkraćem mogućem roku imenovati sugovornika za dijalog. Ostajući otvoreni za konstruktivan dijalog i plodonosnu suradnju, također se nadamo da inicijativa Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom neće doživjeti sudbinu većine poslovnih subjekata dosadašnjih privatizacija.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

 BAVOLJAK: Hvala i Vama što ste pokazali interes za ovu temu.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (592)

vrbas-miso

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s