Preminuo Vladimir Beara

Posted: 11. August 2014. in Intervjui

bearaU splitskoj bolnici u noći s nedjelje na ponedjeljak, preminuo je Vladimir Beara, jedan od najvećih vratara Jugoslavije i Hrvatske.

Vladimir Beara životnu bitku izgubio je u 85 godini života.

Rođen je 26. kolovoza 1928. godine u Zelovu kod Muča. Za Hajduk je nastupao od 1947. i zabilježio ukupno 136 nastupa i osvojio tri naslova prvaka. Kada je 1955. prešao u Crvenu zvezdu, to je bio skandal stoljeća o kojemu se godinama govorilo. Sa Zvezdom je osvojio još četiri prvenstva i dva kupa.

Karijeru je okončao u njemačkim klubovima Allemagni i Viktoriji. U doba dok je aktivno igrao, bio je ponajbolji europski i svjetski vratar. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 60 utakmica među kojima su Svjetska prevenstva u Brazilu 1950., u Švicarskoj 1954. i Švedskoj 1958. Dobitnik je srebrne medalje na Olimpijadi 1952. godine u Helsinkiju – u finalu obranio je penal Ferencu Puskásu.

Godine 1953. igrao je za FIFA-inu reprezentaciju u susretu Ostatak Europe-Engleska. Konačni rezultat utakmice, koja se igrala na Wembleyu: 4:4, ali Beara, koji je branio jedno poluvrijeme, primio je samo jedan gol; ostala tri je primio austrijski golman Zeman. Za reprezentaciju bivše Jugoslavije nastupio je 60 puta. Kasnije je bio trener 23 godine.

——————————————————————————————————————————————————————–

Milan Nešić

Vladimir Beara , jedan od najvećih golmana sa prostora bivše Jugoslavije, preminuo je u ponedeljak u Splitu u 86-toj godini. Veliki Vladimir, Baletan sa čeličnim šakama i Čovek od gume, što su bili nadimci legende Hajduka, Crvene zvezde, ali i reprezentacije Jugoslavije, bio je jedna od najcenjenijih ličnosti, kako među sportistima tako i među sportskom publikom.

Čitava javnost bivše Jugoslavije, a pogotovo u Srbiji i Hrvatskoj sa tugom je dočekala vest o smrti Vladimira Beare, jedne od najvećih sportskih legendi sa ovih prostora, i po mnogim njegovim savremenicima i kolegama najboljeg golmana koga je svet ikada imao.

Čoveka koji do slučajnog početka svoje karijere uopšte nije razmišljao o bavljenu fudbalom.

Međutim, ubrzo su ga njegovi nastupi, prvo za matični splitski Hajduk, potom reprezentaciju tadašnje Jugoslavije i Crvenu zvezdu lansirali među najveće sportske zvezde pedesetih godina.

“Kiša pada, trava raste, a Beara pravi laste” – glasila je jedna od pesmica spevanih njemu u čast, dok se za njega vezivala i izreka “Brani kao Beara”.

Dragan Pantelić, nekadašnji reprezentativni golman u zenitu Bearine karijere bio je tek dečak koji je preko radijskih prenosa slušao o njegovim izuzetnim odbranama. Svi dečaci tada su želeli da budu Veliki Vladimir, priča Pantelić.

„On je bio idol tog vremena svih nas koji smo voleli da budemo golmani. Svi smo ga poštovali i želeli da budemo Vladimir Beara. Zamišljaš da je to nešto vanserijski, vanzemaljac neki, nešto što je zaista nesvakidašnje. On je u to vreme dominirao i bio je vrhunski reprezentativac i klupski golman.“, priseća se Dragan Pantelić.

Karijeru tokom koje je, osim Hajduka i Zvezde, igrao i u Nemačkoj započeo je davne 1946. godine. Štampa i sportski almanasi opisuju ga kao elegantnog čoveka, čiji su skokovi na fudbalskom terenu osvajali lepotom.

Kako je posleratni električar prešao put do jednog od najuspešnijiih sportista sa ovih prostora? Slaven Alfirević, dugogodišnji sportski novinar Slobodne Dalmacije, otkriva neobičnu anegdotu sa početka Bearine karijere.

“Da je njega trener Hajduka Luka Kaliterna uočio da li u kazalištu na nekim probama ili je negdje statirao… Uglavnom imao je neke pokrete kao baletan, kao plesač i pozvao ga je da dođe tu svoju gipkost da okuša na nogometnom terenu. I tako se Vladimir Beara tu negdje u prvim godinama poslije rata pojavio. I tako je zapravo počela jedna veličanstvena karijera čovjeka od gume, akrobate među vratnicama i sve ono što ga je pratilo svi ti epiteti kojima su se novinari koristili kako bi ga što bolje oslikali.”, kaže Alfirević.

Devet godina Beara je branio u splitskom Hajduku i pet godina u Zvezdi, što se poklapa sa trofejnim sezonama tih klubova. Dres reprezentacije Jugoslavije nosio je 9 godina i za to vreme doživeo zvezdane trenutke.

Nakon utakmice sa Engleskom na čuvenom Hajberiju dobio je nadimak Veliki Vladimir. Odbranio je penal legendarnom Ferencu Puškašu, dok je svojevremeno najbolji evropski golman Lav Jašin tvrdio da je Beara bolji od njega.

Nekadašnji igrač Hajduka i reprezentativac Blaž Slišković Vladimira Bearu odlično pamti iz trenerskih dana. Priseća se da je za njega i sve njegove saigrače uvek imao sijaset fudbalskih, ali i životnih saveta.

„Nemojte da se zanosite da će ovo fino vrijeme i ovo što proživljavate trajati vječno. Nemojte sve uvijek podrijediti lopti pokušajte i školu ili nešto raditi mimo, da biste mogli od toga kasnije živjeti. Jer od nogometa možete živjeti 10-15 godina i to je sve ono što ćete zaraditi. Ako nešto ne završite drugo, jednog dana s može desiti da završite na ulici. Takve nam je neke stvari govorio koje su životne priče.“, priseća se Beare Blaž Slišković.

Vladimir Beara bio je učesnik tri svetska prvenstva i jednom je branio za reprezentaciju Evrope. Posle igračke karijere bavio se trenerskim poslom u inostranstvu i na prostoru bivše zajedničke države uključujući i Hajduk i Crvenu zvezdu.

Slaven Alfirević podseća da je zaslužan za stvaranje nekolicine golmanskih asova jer je bio nesebičan u prenošenju svog velikog znanja.

„On je ostao poseban jer je bio na neki način samouk. Prenosio je to svoje znanje i umijeće koje je sticao sam svojom mudrošću kasnije na velike vratare. Krasila ga je, prije svega, jednostavnost. On je bio, što se kaže, običan čovjek, čovjek iz naroda. Omiljen, pristupačan, rado bi sjeo bilo sa kim u društvu. Prepričavao svoje anegdote, doživljaje. Ostaje upamćen kao veličina koju nije lako doseći, a pogotovo ne nadmašiti.“, zaključuje Alfirević.

Sahrana Vladimira Beare je u sredu na splitskom groblju Lovrinac.

(preneseno sa http://www.danas.org)

—————————————————————————————————————————————————————-

Objavljeno 13.08.2014. u 14:55

KOMEMORACIJA NA POLJUDU

Bearina zadnja želja – kapsil umotan u Hajdukovu zastavu

– Hajduk i Splitu su puno izgubili, Hrvatska i hrvatski nogomet su puno izgubili, ali i Svijet je puno izgubio Bearinim odlaskom, jer su svi priznali i javno govorili tko je najbolji, to nije naša ideja, to su činjenice.Brojne su delegacije pristigle odati počast i posljednji pozdrav Vladimiru Beari, od službenog Hajduka, županijskog nogometnog saveza, HNS-a, Splita koje je predvodio Slaven Žužul i tajnik Željko Sučić, predstavnike Crvene zvezde predvodio je Vladica Popović koji je nam je kazao kako je Vlade bio najveći igrač s kojim je dijelio svlačionicu“, veterani Hajduka Stanko Poklepović, Pere Nadoveza, Bogdan Kragić, Ivo Bego, Segio Krešić…Pa onda do onih mlađih koji su također ostavili dubok trag igrajući u „bijelom“ dresu, koji su Bearu poznavali vrlo blisko, predstavnici Grada predvođeni zamjenicom Gradonačelnika Aidom Batarelo, župan Zlatko Ževrnja s predjednikom Skuštine Petrom Sapunarom, splitski olimpijci koje su predvodili Željko Jerkov i Josip Reić, Tomislav Paškvalin iz HOO-a. I mnogi, mnogi drugi da nam ne zamjere ako smo ih preskočili nabrojati, a vidjeli smo ih tu…U društvu sportskog direktora kluba Gorana Vučevića u salu je ušla obitelj Vladimira Beare, supruga Jadranka koja je posvetila punu pažnju i pozornost Vladi u vrijeme bolesti, bila njegov oslonac.

Emocije su se stapale u jedan veliki uzdah dok se na video zidu vrtio „crno-bijeli“ film koji je pokazivao najsvjetlije trenutke velikog Vladimira, onako visokog, stasitog atletu, čvrsto među vratnica poput čelika, elegantnog virtuoza koji je plijenio svojom pojavom i odnosom. Prepoznavali su mnogi one slavne trenutke, mogli i analizirati kako je nadmudrio velikog Ferenca Puskasa, sačekao ga i onda mu s lakoćom velemajstora obranio penal.

Uz klapu „prijatelji Hajduka“ koji su otjevali „Splite moj“ i Kada umrem, umotan u bilo …“ na službenom dijelu komemoracije od Velikog Vladimira prva se oprostila zamjenica gradonačelnika Aida Batarelo istakavši:

– Tužan je ovo dan kada se opraštamo od velikog čovjeka i velikog nogometaša, onoga kojega su nogometni znalci diljem svijeta proglašavali najboljim i najvećim među njima jer je to i bio. Split vrlo teško odaje priznanja svojim legendama, a ti si Vladimire to uistinu bio, uzor i Grad Split, tvoj Hajduk će učiniti sve da sjećanje na tebe ne izblijedi.

Nije lako bilo predsjedniku Skupštine Vinku Radovaniju pronaći sve one riječi i epitete kojima bi se u ime Hajduka oprostio od velikog Vladimira. S pravo je priznao da ima tremu i strahopoštovanje od trenutka ulaska u dvoranu kada je pročitao ime Vladimira Beare.

– Ne znam što reći što već nije rečeno i što svi skupa ne znate o Vladimiru. Možda bi čitav njegov opus stao u dvije riječi, nadimak koji su mu još Englezi nadjenuli – “Veliki Vladimir”. Veliki u svakom pogledu, ljudskom, figurativnom, sportskom, a s druge strne velik kao čovjek. Skroman i ponizan, ali i lucidan i fascinantan. Najbolje bih to mogao opisati kroz vlastitu percepciju Vladimira Beare.

Naime, 70-tih godina, za vrijeme moga djetinjstva i odrastanja gdje sam živio u hajdučki orijentiranoj sredini, što i nije ništa neobično bilo, dva imena su se spominjala kao gotovo sveti gral Hajdukove povijesti.

To su imena Vladimira Beare i Bajde Vukasa. Neponovljivi igrači, ali ja sam ih doživljavao kao nekakva božanstva, nešto nestvarno i neponovljivo. Kada sam došao u Hajduk, prije sedam godina i kada sam u svečanoj loži vidio jednog starijeg elegantnog gospodina i kada su mi ga predstavili, rekli to je Vladimir Beara. Ja sam zastao, prošli su me trnci, a moje prvo pitanje je bilo “jeli to onaj pravi Beara?”. Družeći se s njim kasnije, poslije spoznaje da je to netko stvaran, spoznao sam njegovu pravu veličinu.

Brojna Hajduka obitelj, velikani nogometa napustili su nas i već se polako „na onom svijetu“ skuplja Hajdučka momčad.

– Pridružio se Beara svojoj “zlatnoj generaciji” koja ga čeka na nebu. Siguran sam da će takav Hajduk s njime na golu, s Gezom Šenauerom, s Gagom, s Bajdom u vezi, s Franom Matošićem u napadu, Ivićem na klupi. Rekao bi i s Antom Dorićem i Vjenceslavom Žuvelom koji su na tribinama okupili navijačku ekipu. Takav Hajduk će ove sezone sigurno igrati nebesku Ligu prvaka, pa nadam se i osvojiti je – kazao je Radovani.

Ispred bijelog salon družile su se generacije igrača Hajduka, svaki je imao svoj treutak u životu sa Vladimirom, kako je šjor Špaco napomenio „svaki je šuc obranio, osim ovog zadnjeg“ ili „spli'ski Pele“ Nadoveza koji reče „ni na treningu mu se nije moglo dati gol“, a Ivo Bego je i danas uvjeren da je Vlade ostao da bi Hajduk s njim „osvojili još titula“. Nema onoga koji se nije došao pokloniti najvećem. Otišao nam je tiho naš Vladimir, onako uspravan i ponosit kano kampanel Svetog Duje, svjetionik mnogim mladim naraštajima.

ROBERT RADICA;  Foto: Jakov Prkić / CROPIX

Izvor: Slobodna Dalmacija

————————————————————————————————————————————————————————–

Objavljeno 13.08.2014. u 19:55

posljednji pozdravVeliki Vladimir Beara otišao u legend

„Kada umrem, umotan u bilo“ zapjevala je klapa „prijatelji Hajduka“ i uz upaljenu bengalku na vječni počinak ispraćen je Vladimir Beara velika Hajdukova nogometna legenda, najbolji svjetski vratar.

Više od pola sata od termina sahrane počeli su se na splitskom Lovrincu okupljati prijatelji i štovatelji lika Velikog Vladmira kako bi ispratili na posljednji počinak. Lijes umotan u Hajdukovu zastavu, baš onako kako je Veliki Vladimir tražio, tiha kolona svih koji su željeli izraziti sućut obitelji.
Uz lijes su se izmjenjivali postroji straže, prvi Hajdukov – predsjednik Marin Brbić, predsjednik Skupštine Vinko Radovani, članovi NO Nikola Koceić Bilan i Petroslav Sapunar. Potom Torcida u svoj najjačem sastavu predvođeni predsjednikom Markom Mladarom i tajnikom Petrom Vidovićem. Nakon njih izaslanstvo HNS-a predvođeno predsjednikom Davorom Šukerom, potom kombinirana postava Grada i splitski olimpijaca (Željko Jerkov, Josip Reić, Boško Čavka i Hrvoje Akrap).
Od Velikog Vladimira su se kratkim govorima oprostili Zorislav Srebrić ispred HNS-a, Branka Mlinar prekrasnom poezijom o životu Velikog Vladimira ispred Torcide, te Nikola Koceić Bilan kao predstavnik Hajduka.
Posljednji postroj veterana Hajduka oni koji su bili i najbliži Vladimir Beari – Ivo i Zvonko Bego, Ivica Hlevnjak, Bogdan Kragić, Ante Ivković, Dragan Holcer, Stanko Mrduljaš pratili su lijes do posljednjeg počivališta.
Duga, tužna kolona koju je noseći križ predvodio Ante Miše, te iza njega juniori Hajduka s cvijećem i vijencima, u kojoj su bili gotovo svi članovi vodstva Hajduka, izaslanstva Dinama s direktorom Tomislavom Svetinom, potom gradonačelnik Ivo Baldasar, Aljoša Asanović, Davor Šuker, Sergije Krešić, Hrvoje Maleš, prvotimci kapetan Mario Maloča, Goran Milović i Lovre Kalinić, mnogi uglednici grada Splita  … svi su krenuli u tišini, baš onako kako bi Vladimir Beara želio. mirno, ponosno, dostojanstveno.
Adio, Veliki Vladimire, otišao si praćen suzama Svetog Lovre …. U vječnost.

R. RADICA, Foto: Jakov Prkić / CROPIXIzvor: Slobodna Dalmacija

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s