ISTINA O ZLOČINIMA KOJI SU SE DOGODILI U BIH 91-95 NIKOM NIJE POTREBNA?

Posted: 30. Juli 2014. in Intervjui

 

U NEOTKRIVENIM MASOVNIM GROBNICAMA KRIJU SE TIJELA

još 800 do 1000 Prijedorčana koji se vode kao nestali.

Istina o prijedorskom genocidu i zločinima na regiji Prijedor samo je djelimično dostupna javnosti, jer kako izgleda nikom nije potrebna osim žrtvama i porodicama žrtava.

https://encrypted-tbn2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcT71AG0RduzxQhTtWJq_uWh0a5NkNiaE97dAt35Ii5sJPCqhZ60MQ

I traganja za masovnim grobnicama posustaju?

Pošteni pate i stradaju, a ratni zločinci, ratni  profiteri i kriminalci Dejtonskom Bosnom neprikosnoveno vladaju.

Svakih desetak dana bh javnost uznemire vijesti o novoj policijskoj akciji kodnog naziva XXX, raciji i hapšenjima , a marice voze i odvoze sitne delikvente i prevarante, mnoge neosnovano osumnjačene, ispituju ih, mlave a onda tiho i kradom veliku većinu otpuštaju i šalju kući, jer se pokaže da su nevini. Po tome bi se reklo da policija i službe sigurnosti nešto rade. I rade, ali ne za Bosnu i Hercegovinu, već za Srbiju, Hrvatsku, za podlace i licemjere EU. A za to vrijeme dok se službe siguirnosti i bh policija tako marljivo bave sitnim kriminalom, ratni zločinci, ratni profiteri i mafija neprikosnoveno vladaju svim prostorima države i šire svoju mrežu. Milorad Dodik, Neprijatelj BiH broj 1 pljuje po Bosni, posipa je svojim izmetom i škripi zubima, ali neprikosnoveno vlada i širi svoj trulež. Nebojša Radmnanović podmuklo i lijaški blokira svaku poštenu namjeru da se  BiH prestavi kao jedinstvena država, a Ćikaška  ambasada kao zaštitnik ratnih zločinaca nezaustavljivo promovira genocidnu Rs umjesto državu BiH, radi koje je uspostavljena. A to su samo kalemi mržnje, koja neometano plodi bosansku zemlju na prostorima Rs.

Istina o prijedorskom genocidu i zločinima na regiji Prijedor samo djelimično dostupna javnosti

Sve što se za vrijeme agresije na BiH događalo na području Prijedora i njegovom  susjedstvu, Bosanskoj i Hrvatskoj Dubici, Bosanskoj Kostajnici, Bosanskom Novom i Bosanskoj Gradišci … je samo dijelom dostupno  javnosti. Na tim područjima počinjeni su veliki zločini za koje još niko nije odgovarao, a sudeći po kriterijima i aršinima pravde većina počinilaca zločina biće amnestirana.

Spora i sve više zakašnjela pravda (u slučaju Prijedora bliža nepravdi nego pravdi)  i dalje se poigrava sa žrtvama i porodicama žrtava, koje još uvijek tragaju za 800 do 1.000 njihovih najmilijih, nestalih u ljeto 92. kada je JNA sa paravojskom napala i zauzela prijedorsko područje. Tako veliki broj nestalih opravdano ukazuje da bi na obrocima Kozare, pod rudničkom jalovinom Omarske ili nedaleko od mjesta gdje su bili logori mogla biti jedna ili više masovnih grobnica u koje su bačene žrtve teških zločina i prijedorskog genocida. Na tim prostorima mora postojati više masovnih grobnica ili još neka nova Tomašica?

Postoje li masovne grobnice na dubičkom području?

O masovnim grobnicama na području Bosanske Dubice govorilo se od prvih dana, ali ni do danas ne postoje precizniji podaci gdje bi se mogle nalaziti.  Od Dubičkih  Srba, koji su bili akteri ili svjedoci zločina, niko ne progovara ( iz straha ili što ih niko nadležan za to i ne pita), a malobrojan povratnički bošn jački živalj koji živi među njima ne usuđuje se ni među sobom razgovarati o tome,  plašeći se doušnika. Među Dubičanima nema kritične mase pravednih i objektivnih da pritisnu dubičku vlast da probudi savjest i otkrije mjesta i počinioce zločina , mada se u mnogim slučajevima počioci znaju.

https://encrypted-tbn2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSNuvI79Z7JtPHKrHqZu-BeBc96itJs0oNGZo210fMit69IYwlL

Sve više crvenih tačaka na mapi masovnih grobnica BiH

Prema onome kako su se  u prijedorskoj regiji odvijali ratni događaji, kada su jedinice JNA s paravojnim formacijama napale prijedorska sela i gradsko područje s muslimanskim življem, a potom u maju 92. Kozarac, može se opravdano pretpostaviti  da se masovne grobnice koje kriju ostatke tijela još blizu 1000 Prijedorčana mogu nalaziti na području koje graniči sa opštinom Bosanska Dubica, jer su mnogi Kozarčani, koji su izbjegli metak u glavu i tenkovske salve, pokušali naći spas bijegom u Hrvatsku preko planine Kozara i dubičkih sela.

Javnosti je malo poznato ili je prošlo nezapaženo da su neki od čelnih ljudi Bosanske Dubice bili prvi koji su nakon počinjenih  zločina na području Hrvatske, prije svega u Jasenovcu, Lipiku i Pakracu ( i za te zasluge stekli visoke vojne činove, na osnovu kojih sada primaju visoke penzije) bili angažovani u napadu na prijedorska sela i prijedorski gradić Kozarac. Jedan od njih je Predsjednik boračke organizacije Rs i desna Dodikova ruka –  Ćurguz Pantelija. Iako se za ove i mnoge druge zločine znaju počinioci, za njih u Dubici još niko nije odgovarao, a u Dubici i Republici srpskoj tretiraju ih kao srpske heroje.

Pada u zaborav i opužnica pokrenuta 2013-te za ubistvo pet Kozarčana

Dvadeset godina kasnije, u julu 2013. godine, Tužilaštvo BiH pokrenulo je optužnicu po rukovodnoj odgovornosti protiv dubičana Dragana Petkovića, Rade Pralice, Ćurguz Pantelije i Željka Sljepčevića za ubistvo: Samira Talića (1969), Hirzada Bešića (1969), Nusreta Bešića (1970), Edina Mahmuljina (1967) i Muamera Kulenovića (1963).  Petković, Pralica, Čurguz i Sljepčević rukovodili su  jedinicama XI Lake Kozarske brigade JNA, koja je  27. Juna 1992. godine u dubičkom selu Sjeverovci zarobila 11 a streljala 5 prijedorskih Bošnjaka, koji su nakon preživljenog  masakra u Kozarcu pokušali  preći u Hrvatsku. Naravno ni taj proces nije niti će ikad biti okonačan osuđujućim presudama, koje bi se mogle očekivati. Prema navodima optužnice prvi  je ubijen Muamer Kulenović, a onda su ubili Hirzada Bešića, Samira Talića, Nusreta Bešića i Edina Mahmuljina, a potom pucali u njihova beživotna tijela. Jedan od svjedoka ovog događaja, koji je preživio i masakr u Kozarcu, Sead Čirkin, bio je ranjen, zarobljen, razmjenjen, a kasnije se priključio Armiji BiH.

Bjegunci iz Kozaraca dočekivani i likvidirani na dubičkom području

U hvatanju i likvidaciji bjegunaca iz Kozarca i drugih prijedorskih sela učestvovali su ne samo pripadnici JNA, već aktivan sastav milicije i rezervni milicioneri obližnjih dubičkih sela, koji su u tu svrhu mobilisani. Nakon zarobljavanja, zarobljenici su tučeni, mučeni i vezani žicom. Najveći broj onih koji su pokušali preko dubičkog teritorija naći izlaz iz prijedorskog pakla, u kojem su Bošnjaci i Hrvati bespoštedno ubijani, završili su u mreži zasjede, a za njihovu sudbinu se do danas ne zna. Bila je to prava hajka i odstrel, u kome se još ne zna broj ubijenih.

Poznato je da su tih dana sve srpske vojne i paravojne snage, uključujući stalni i rezervni sastav milicije, bili mobilisani i poslani u granična područja prema Prijedoru, da dočekaju, pohvataju i likvidiraju bjegunce iz Kozaraca. Jedan od mobilisanih tada se hvalio autoru ovih redova o uspješnom izvođenju tih akcija u koje je i on bio uključen, naravno ne pominjući likvidacije.

Sve do danas ova i mnoga druga ubistva počinjena nad civilima na području opštine Bosanska Dubica ostala su tajna. Svih ovih godina izvršioci ovih ratnih zločina žive na području Republike srpske kao uvaženi građani i većina njih koristi visoke penzije ili se nalazi na istaknutim  položajima u policiji, službi sigurnosti ili u izvršnim i predstavničkim organima vlasti.

Postoje brojne izjave svjedoka, sa kojima raspolaže i Haški sud, o maltretiranju i privođenju dubičkih Bošnjaka u policijsku stanicu i improvizovane dubičke logore, od kojih su se neki nalazili nedaleko od grada.Prema izjavi jednog od svjedoka (poznatog autoru ovog teksta) , jedan od tajnih dubičkih logora gdje su privođeni Bošnjaci i silovane žene, nalazio se najviše dvadesetak minuta vožnje autom od centra grada Bosanska Dubica. To mu je poznato  jer je i sam jedne noći uhapšen u kasne noćne sate, s povezom na očima prevezen do nekog objekta  i zadržavan  u nekoj većoj prostoriji. Vožnja je trajala 20 minuta i za vrijeme vožnje niko nije govorio, niti su se čuli glasovi dok je bio pritvoren.

Za pojedinačna ubistva dubičana i prijedorčana na Dubičkom području, u vrijeme kada za to nije bilo nikakvih razloga, niti su vođene ratne operacije, niko do sada nije odgovarao. Porodice ubijenih dubičkih Bošnjaka uzalud čekaju već 20 godina da poznati počinioci zločina budu procesirani i kažnjeni, ali je sve izvjesnije da od toga neće biti ništa.

Poznato je da su na putu Dubica- Prijedor, u mjestu Bukova kosa, srpski vojnici zaustavili autobus, iz njega izveli muslimane i tom prilikom likvidirali poznatog sportistu, golmana prijedorskog radničkog , Izetagić Muhameda i njegova sina Amija. Postoji  opravdana sumnja da je ovaj zločin počinila četnička grupa “Siporeks” iz dubičkog sela Međuvođe. Na isti način u Donjem Jelovcu, nedaleko od Priedora u pravcu Bosanske Dubice, zaustavljen traktor,u kojem su bili Jusuf Kučković i dvojica negovih susjeda iz sela Brezičani, kod Prijedora. Skinuti su s traktora i likvidirani.

Na Dubičkom području otkrivena samo jedna masovna grobnica

Do sada je na području Bosanske Dubice, u selu Mlječanica nedaleko od Banjsko- turističkog centra “Mlječanica” (udaljenog od grada desetak kilometara)  11. oktobra 2000-te godine otkrivena samo jedna  masovna grobnica sa 8 bošnjačkih žrtava, koje su identifikovane. Na tome se stalo, iako se na spisku nestalih vodi više desetina dubičkih  Bošnjaka, a postoje opravdane pretpostavke da je na dubičkom području ubijeno a vjerovatno i ukopano više Bošnjaka iz Kozaraca i Prijedora, koji su nakon napada na Kozarca u maju i junu 1992.godine preko dubičkog područja pokušali prebjeći u Hrvatsku.

I dok počinioci zločina, izvršioci i saučesnici u prijedorskom genocidu, slobodno žive u Prijedoru i Dubici, uživaju slobode koje su nama uzeli, dotle policija Republike srpske glumi revnosnost i  sve učestalije provodi racije, hapsi  švercere i sitne prevarante da poklaže da zakon djeluje. I ovih dana u Dubici su uhapšena trojica takvih prekršitelja s drugog područja, koji su u Dubici do sad imali sigurno utočište.

Počinioci najtežih zločina na području Hrvatske i BiH, uživaju solidne penzije, drže ključne položaje i sole pamet srpskoj mladeži novim poglavljima krivotvorene historije po kojoj su muslimani Bošnjaci ugrozili njihove korijenske vrijednosti. Pobijeni dubički Bošnjaci, Bošnjaci i Hrvati ubijeni u prijedorskom genocidu i masovne grobnice sa tijelima Bošnjaka koje su otkrivene i koje će se tek otkriti na tim prostorima, za ideologe Rs nisu nikakvi argumenti istine.  I dok se na takvoj teoriji odgaja srpska maladež,  domaći i novonaseljeni Srbi uživaju sve blagodati Bosanske Dubice koje su stvarile prethodne generacije, uključujući 6000 protjeranih Dubičkih Bošnjaka i nekolicinu Hrvata koji se ni danas nakon 20 godina ne mogu vratiti u svoje i na svoje, jer im srpske vlasti na sve načine ubijaju i samu pomisao da se vrate.

I dok pošteni pate i stradaju, ratni zločinci, ratni profiteri i kriminalci  neprikosnoveno Bosnom vladaju, drže sve ekonomske vrijednosti i političke pozicije i ovladavaju prirodnim resursima zemlje.

Kako po svemu izgleda  ISTINA o zločinima koji su se u BiH dogodili 91- 95.  za vlastodršce u BIH i Međunarodnu zajednicu nije više nikakav vrijedan argument i svi oni bili bi najsretniji kada bi Istina o teškim zločinima i zločinima genocida  ostala zauvijek zakopana u krvavoj bosanskoj zemlji, natopljenoj najviše krvlju Bošn jaka.

Burlington, Jula 30, 2014

Zijad Bećirević

zijad-becirevic1

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s