ZEKERIJAH efendija ČAJLAKOVIĆ, Imam, hatib i muallim (volonterski) u Novom džematu – Švedska islamska zajednica Norrköping : NEPRAVDA I OD ZVANIČNOG SARAJEVA

Posted: 28. Juli 2014. in Intervjui

BAJRAMSKI INTERVJU

zekerijah-ef-cajlakovic

Jedna grupica neodgovornih, nikad i ničim zadovoljnih ljudi radila je, od decembra 2012. god., u sadejstvu s glavnim imamom Idrizom ef. Karamanom, meni ’iza leđa`. Taj njihov ’đavoli pakt’ rezultirao je sredinom marta 2013. g., krađom brojne arhive iz kancelarije Odbora medju kojom je i memorandum džemata na komu su neovlašteno i zloupotrebom položaja i bez odluke Odbora džemata ”pozvali” gl. imama Idriza ef. Karamana na nekakav sastanak Odbora za koji ja saznajem tek noć prije i to od samog gl. imama, telefonskim putem u kome me obavještava da ”sutra dolazim u vaš džemat na poziv tih i tih ljudi”. Iako sam mu govorio da to ne radi, da je to nelegalno i jasna zloupotreba položaja i zvanične dokumentacije džemata, da će unijeti nered u džemat, on je svojeglavo tvrdio da dolazi… I došao je, 30.03.2013. god., i svojim dolaskom uistinu unio nemir, nered, razdor i podjelu u džematu koji je do tada živio i radio u miru, slogi i kontinuiranom napretku.….U najkraćem, ovaj Savez s ovakvim rukovodstvom oličen u dvojcu ”Karaman-Šetkić” karakteriše s jedne strane učmalost, bezidejnost, getoizacija, s druge strane diktatura, nepotizam, narcisoidnost, strah, arogancija i materijalni interes kao preokupacija izražena kroz pokop i transport umrlih u i van Švedske – život i zarada na mrtvim ljudima. Da ne govorimo o međuljudskim i međudžematskim odnosima koji su pokidani, na niskom nivou ili kako-gdje silom prilika funkcionišu.….Npr. iz Kabineta reisa mi je rečeno: ”Pošalji žalbu i mi ćemo intervenisati.” Ja sakupio sve releventne dokaze i poslao žalbu; nikad niko – ni riječi. Jedna smrtna šutnja. A ja se toliko borio za to naše ”zvanično Sarajevo, za Rijaset, za IZ” i srcem i dušom, izgarao, svaki pfening ubirao i slao u Rijaset, na desetine miliona švedskih kruna sam poslao i u sami Rijaset u proteklih 20 godina, a ovako mi se vraća…Da, Vi ste u potpunosti u pravu, mi smo kurbani od takvih ljudi i njihovim prljavih spletki i bolesnih ambicija i vlastitih interesa. Dok je insan šutio, pokorno slušao nadajući se da se neki ljudi urazume, davajući im i drugu, i treću i slijedeću šansu da poprave sebe, svoj odnos prema ljudima i Zajednici, da stvar krene naprijed i dok je saglasno klimao glavom – bio je dobar ”najbolji imam u Švedskoj i najbolji džemat” – čim je insan ’progovorio’, digao svoj glas s najboljom namjerom, protiv očite nepravde, učmalosti i getoizacije Zajednice, kažem, s najhairnijim nijjetom za Zajednicu u cjelini – postao je potencijalna i opasnost i meta za odstrijel, žrtva koju treba ’pokositi’ da bi ostalo samo poslušno i pokorno ’ljudsko tkivo’ s kojim se može kako ti pojedinci hoće upravljat i manipulisat – kakvo je, otprilike, sadašnje stanje, prožeto strahom, nepotizmom i diktatom spomenutih pojedinaca.…. Tako su ovi hrabri i čestiti ljudi, 02.03.2014. god., sazvali osnivačku Skupštinu, kad je i osnovan NOVI DŽEMAT, usvojen Statut, izabrano rukovodstvo u sastavu vrlo uglednih i uspješnih ljudi u ovoj sredini, određena članarina, usvojena Deklaracija i Platforma rada. Nakon toga pronađen je i iznajmljen lokal, te adaptiran u rekordnom roku i konačno svečano otvoren, 29.05.2014. god., u prisutvu od oko 2oo duša, vjernika i vjernica, elhamdulillah. Vrlo brzo je otvorena i nova internet stranica www.sif-n.com….

 

Es-selamu alejkum, poštovani Zekerijah efendija! Kao što znaš Ti kao i dio naše javnosti, ovo je naš drugi intervju. Nedavno sam razgovarao za javnost sa dr. Senad efendijom Agićem, nekadašnjim glavnim imamom Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike, a sada razgovaram s Tobom, nekadašnjim  imamom, hatibom i muallimom u IZ Norrköping, predsjednikom IZ Norrköping te članom Savjeta glavnog imama IZB u Švedskoj. Vratit ću se na paralelu sa dr. Agićem, ali prvo Tebe pitam: zašto više ne obnašaš gore spomenute funkcije koje si donedavno obnašao?

 

ČAJLAKOVIĆ: We ’alejkumusselam, cijenjeni i poštovani gosp.Bedrudine, hvala Vam za interesovanje, povjerenje i ukazanu mogućnost da dam svoje mišljenje i odgovore na brojna pitanja i evo, ovo je ujedno moje prvo javljanje za javnost nakon ovih tužnih i nesretnog događanja u IZB u Švedskoj, u bosanskom džematu u Norrköpingu pa i šire. U protekloj godini dana bio sam povučen, potišten, tužan i razočaran sveukupnom nepravdom koja mi je nanesena te se borio za svoje zdravstveno stanje koje je bilo uveliko narušeno u toku i nakon ovih svih dešavanja.

Prije nego li odgovorim na postavljeno pitanje, ako mi dozvolite, istakao bih slijedeće: bosanski džemat u gradu Norrköpingu osnovali smo u januaru 1995. godine, dakle, odmah po mom dolasku u ovaj grad s tim ciljem i po preporukama tadašnjeg uglednog i čestitog glavnog imama i imama-koordinatora za Švedsku hadži Fuada ef. Čolića. Dan poslije pokrenuta je mektebska nastava za oko 110 polaznika samo na tom mjestu u sjedištu džemata.

zekerijah ef. sa djecom iz mekteba

Tada smo intezivno zajedno radili na pripremama i osnivanju krovne organizacije koja se tada zvala IZ BiH u Švedskoj. Dakle, tada sam sa nepunih 18 godina Rješenjem Reisu-l-uleme dr.Mustafe ef. Cerića, postavljen za imama, hatiba i muallima. Godinu dana poslije – u januaru 1996. god., na prvoj redovnoj Skupštini džemata predložen sam i izabran za predsjednika tog džemata u povoju. Kao i većina naših ljudi nisam znao jezik države u kojoj smo se našli, ali jesam imao jaku volju i odlučnost da radim na organizaciji, etabliranju i ustrojstvu džemata. Srećom, na toj dužnosti sam se zadržao samo godinu dana jer se brzo našla adekvatna zamjena u mladom i agilnom suradniku Adisu Puriću i kasnije Fahrudinu Ceri, čovjeku koji je snagom svoga karaktera, odanim i predanim radom unaprijedio džemat i trasirao pute samofinansiranja i stalnog napretka. Gosp. Fahrudin Cero je bio duži niz godina na čelu ovog, sada nama bivšega džemata, mislim oko 7-8 godina. Nakon toga dolazi jedan period kada niko od naših ljudi nije bio u mogućnosti, nije htio ili nije smio prihvatiti dužnost predsjednika u džematu koji je bio u stalnom usponu i napretku. U tom vakumu, praznini i nedostatku adekvatne kadrovske zamjene gosp. Fahrudinu Ceri, ljudi predlažu mene za predsjednika. I pored mnogobrojnih, složenih i specifičnih obaveza koje sam i sâm imao kao imam, hatib i muallim te uz mnogobrojne druge dužnosti i funkcije kako na regiji tako i na saveznom nivou, prihvatio sam se dužnosti predsjednika džemata, istina nerado, ali u Ime Allaha, s ciljem da se sačuva to što se ima i eventulano poboljša i unaprijedi to što objektivno može. I onda se ta situacija ponavlja iz godine u godinu, od 2006. do 2012. godine, u nedostatku spremnih kadrova da preuzmu dužnost predsjednika, ja sam to obavljao iako sam i sâm uvijek mislio da nije dobro da jedan imam obavlja i tu odgovornu dužnost. Dakako, tu funkciju kao i mnoge druge obavljao sam volonterski, odgovorno i savjesno, časno i pošteno, odano i predano s vjerom i ljubavlju, ali i nadom da će doći vrijeme koje će donijeti osobu, kadru i spremnu da preuzme ovu dužnost na miran, prikladan i dostojanstven način. Nisam ni slutio šta se ”iza brda valja”!? Jedna grupica neodgovornih, nikad i ničim zadovoljnih ljudi radila je, od decembra 2012. god., u sadejstvu s glavnim imamom Idrizom ef. Karamanom, meni ’iza leđa`. Taj njihov ’đavoli pakt’ rezultirao je sredinom marta 2013. g., krađom brojne arhive iz kancelarije Odbora medju kojom je i memorandum džemata na komu su neovlašteno i zloupotrebom položaja i bez odluke Odbora džemata ”pozvali” gl. imama Idriza ef. Karamana na nekakav sastanak Odbora za koji ja saznajem tek noć prije i to od samog gl. imama, telefonskim putem u kome me obavještava da ”sutra dolazim u vaš džemat na poziv tih i tih ljudi”. Iako sam mu govorio da to ne radi, da je to nelegalno i jasna zloupotreba položaja i zvanične dokumentacije džemata, da će unijeti nered u džemat, on je svojeglavo tvrdio da dolazi… I došao je, 30.03.2013. god., i svojim dolaskom uistinu unio nemir, nered, razdor i podjelu u džematu koji je do tada živio i radio u miru, slogi i kontinuiranom napretku. Tu dramatičnu noć sam upoznao e-mejlom i pokušao telefonom zvati Ured za BD (BD=bh. dijaspora, op. B.G.) u Sarajevu i direktno novoizabranog šefa Kabineta novog reisa Huseina ef.Kavazovića – nisu reagovali, šutjeli su. Uslijedio je nemir, fesad, fitneluk i šejtanluk u džematu… Na nelegalno zakazanoj skupštini džemata koju je licno Idriz ef. Karaman naložio i podržao, rado sam se razdužio funkcije predsjednika kojom prilikom sam podnio ekspoze o svom višegodišnjem radu, između ostalog i na funkciji predsjednika i koji je tu općenito prihvaćen. Tada, nepažnjom onih finih, rekao bih normalnih, tradicionalnih džematlija u Odbor ulazi većina provehabijske influense, ljudi koji su se preko noći mijenjali u tu, nama, tradicionalnim muslimanima, nepoznatu ideološku odoru. Ni slutio nisam šta me čeka, šta me slijedi… Uslijedile su klasične ucjene od neodgovornih pojedinaca u džematu, prijetnje, potvore, podvale, prevare, širenje laži i dezinformacija u gradu i okolini među članovima i nečlanovima, te novo zakazivanje još jedne nelegalne skupštine (26.05.2013.god.) – bez pismenog sazivanja svih članova i sa sramnom podrškom gl. imama IZ Bošnjaka Švedske Idriz ef. Karamana s ciljem da se izglasa nepovjerenje meni kao Imamu. Nelegalno rukovodstvo oličeno u vehabijskom radikalizmu tada sabira ”istomišljenike” u gradu pa čak i one koji nisu članovi. Neki se sami učlanjuju a za neke oni – nezahvalnici, mrzitelji i nezadovoljnici (u)plaćuju članarinu samo s jednim ciljem da dobiju ’što više glasova’ protiv mene. Nema kakve izmišljotine, laži i tračeve nisu pronosili o meni i mome radu. Zapravo su više govorili o sebi i svom pesilnuku… Nažalost, većini od tih ljudi ja sam na razne načine pomagao, podržavao ih, forsirao i općenito valjao im tokom proteklih 19-20 god. I onda mi oni tako vraćaju. Kako kaže jedna arapska poslovica: “Čuvaj se zla od onoga kome si dobro učinio” , zlo tih ljudi kojima sam toliko valjao – nisam mogao predvidjeti… Tada, kada sam vidio kuda to sve vodi – s jedne strane sramna šutnja Ureda za bh. dijasporu i izostanak pomoći i podrške koju su bili dužni pružit, s druge strane direktna umješanost gl. imama, indirektna (šutnja) umješanost predsjednika Šetkića, s treće strane lokalni rovatori, nezahvalnici, nezadovoljnici, ja – ostavljen, napušten, slomljen, iscrpljen, istrošen, razočaran, jednostavno bez ikakve pomoći i zaštite  – nisam želio da budem izvor problema, želio sam da budem dio rješenja i u takvom ambijentu sam se povukao i s funkcije imama, hatiba i muallima.

Ali tu nije bio kraj, uslijedio je pakao, dunjalučki džehennem za mene… Otišao sam u BiH na ranije planirani godišnji odmor od 3-4 hefte te u prvim danima boravka u domovini saznajem da su ovi nezahvalnici koji nelegalno predstavljaju lokalni džemat, da bi opravdali svoja nedjela i sve nepravilnosti, plasirali u lokalne medije sijaset laži, izmišljotina i gluposti. To mi je jako teško palo. Potom dolazim iz domovine i saznajem da su isti poslali pismo s istim ciljem; da bi mene diskreditirali a svoja zlodjela opravdali, pismo s mojim JMB – jedinstvenim matičnim brojem, što je u Švedskoj protuzakonito i veoma kažnjivo djelo, kao i na internetu postavili i upisivali brojne floskule, laži i haram upise. Poslije toga pisma meni slijedi kućna, noćna mora a danska muka, neki osvetoljubivi pojedinac/ci su zloupotrebljavali moj JMB i preko njega na moj račun poručivali razne artikle, a meni kući dolazile fakture/računi, kao i neka roba u paketima – koju nikada nisam poručio; uslijedili su dramatični dani borbe s tim paketima, računima/fakturama, zatim pisma puna mržnje i neprijateljstva (na bosanskom jeziku). Sindikat kome pripadam i kome sam se požalio, u tom periodu ustanovljava istinu a to je: da sam i sâm bio prinuđen i da sam pod pritiskom i ucjenama dao ostavku i (za)tražio od mene da se vratim na posao, što sam odbio, opet u najboljoj želji ‘da bude mir u kući’, a moje zdravstveno stanje je iz dana u dan se naglo pogoršavalo tako da ni sam ne znam kako sam ispostio ramazan 1434. h.g. Nekako u tom periodu 2-3 puta sam telefonom razgovarao sa šefom Ureda za BD Mirsadom Kalajdžićem i molio ga da, ako već ranije nisu, da poduzmu mjere o mojoj zaštiti i drugo potrebno, on je obećao to, nije ispunio ili nas je izjednačio po udjelu u zlim djelima, zamislite, koje li ironije, zatim meni sugeriše da ‘relaksiram’ situaciju u Norrköpingu i obećava da će mi uskoro obezbjediti drugi, novi angažman – što, kao i sve prethodno, ne ispunjava, naprotiv, on na traženje Idriz ef. Karamana se protivi jednoglasno donešenoj odluci IO IZ Linköping o mom djelimičnom angažmanu u tom džematu (25%). Tada, tokom i poslije ramazana saznajem da je on upravo svoga rođaka poslao u moj bivši džemat kao ramazanskog softu. Poslije svih tih belaja, 30. januara 2014. godine dobivam na kućnu adresu prijeteće pismo smrću na engleskom, švedskom i djelimično na bosanskom jeziku iz nekog vehabijskog centra, bar tako stoji u potpisu… Nakon prijave u policijskoj stanici, javljam se pismom u Rijaset, Ured za BD, IZB u Švedskoj, Ambasadi BiH u Švedskoj i drugim organizacijama i pojedincima – onda, ponovo, slijedi smrtna šutnja iz Rijaseta, Ureda za BD itd. Čast našoj Ambasadi BiH u Stockholmu koja se odmah javlja po prijemu moga pisma i nudi potrebnu pomoć, razumjevanje i zaštitu. Rijaset šuti kao i njegove službe i službenici. Hvala im. Dovoljan mi je Allah, divan je On zaštitnik i pomagač!

 

 U pripremi ovog razgovora dogovorili smo se da ćemo potpuno otvoreno razgovarati, težeći da našoj javnosti prezentiramo istinu, ma koga ona eventualno zaboljela. To nam je i islamska i ljudska dužnost, zar ne. Dakle, kojim snagama u ili oko IZB Švedske niste odgovarali Ti, Tvoj brat Fehim efendija te Bekir Bešić, naprimjer? Je li u pozadini svih tih događanja jedna ozbiljnija, dublja kriza u IZB Švedske?

 

ČAJLAKOVIĆ: Mi s našim pristupom radu, odanošću i posvećenošću, konkretnim idejama i jasnom vizijom, ali posebno s našom naobrazbom (završeni Fakultet islamskih nauka – Fehim ef. i Islamski pedagoški fakultet – Zekerijah ef., gosp.Bekir Bešić s velikim životnim iskustvom i intelektualnim kapacitetom (kao i još neki drugi imami poput Mesuda ef.Muhića – svršenik čuvenog El-Azhara) nismo odgovarali jer smo bili potencijalna opasnost Karamanu za funkciju glavnog imama, a za koju zaista mi nismo nikada bili zainteresirani. No, nas je trebalo na vrijeme ocrniti, diskreditirati kako ne bismo došli u poziciju da se o tome diskutuje. Dakle, on je rušio sve eventualne i potencijalne protukandidate bez obzira bili zainteresirani ili ne. Brojne intelektualce poput gosp.Bekira Bešića, Mustafe Čehića (a.r., op. B.G.), Bakira Dizdara, Alije Tandirović i mnoge druge znane i neznane, on je omalovažavao, potcjenjivao, ismijavao i verbalno diskreditirao na redovnim sastancima, skupštinama sve s jasnim ciljem da ti ljudi ostave funkcije i mjesto delegata i sve druge funkcije kako bi on stvorio jedan sastav pokornih i poslušnih ljudi – koji se ne smiju suprostaviti kakav je, nažalost, danas slučaj, atmosfera, ambijent straha i klasičnog diktata.

U pozadini je jedna veoma ozbiljna, dublja, zapravo najdublja kriza kroz koju prolazi ova krovna organizacija u današnjem imenu: IZB u Švedskoj.  Naime, saznanje kako i na koji način se ponaša gl.imam Idriz ef. Karaman u odsustvu drugih kolega imama, šta i kako radi njima iza leđa, ostavilo je brojne imame koji su ovu krovnu organizaciju i lokalne džemate gradili od početka – ostavilo je bez ikakve vjere i nade u zajedničku budućnost. Onda je došla famozna skupština, 03.03.2012. godine u gradu Boråsu na koju se bespravno i uz pogrešno tumačenje od Pravne službe na čelu s Mensurom Karadžom zabranjuje pristup delegatima od gotovo većine najvećih džemata toj izbornoj Skupštini samo iz jednog razloga jer su najavili glasanje za drugačiji konceptualni pristup rada krovne organizacije a to je: volonterski rad u korist naše djece i omladine, s kadrovima koji su sposobni i kvalifikovani a ne poslušni i nesposobni – to je bio suštinski razlog da 13-14 džemata napusti skupštinu i povuče se nazad kući s zahtjevom da se zakaže nova ili bar vanredna skupština i da se pristupi reorganizaciji krovne organizacije i da službenici iz Sarajeva daju svoj glas, svoj doprinos i pomoć u prevazilaženju ove teške situacije koja se godina akumulirala i tada eksplodirala. Uslijedila je podjela Saveza na 13 a 13 džemata od ukupno 26 u okviru istog, zahtjev za zakazivanje nove i regularne skupštine, no do toga nije došlo, a jeste došlo do ’sječe glava’ pojedinih imama poput Sakiba ef. Makića, Mesuda ef.Muhića, Fuada ef. Čolića, mene, kasnije Fehima ef. Čajlakovića itd., s ciljem da se drugi ’discipliniraju’ i uvede novi vid straha, trepeta, diktata i poslušnosti i onih koji su inače ’neposlušni’ tj. željni da ’misle svojom glavom’ a ne tuđom glavom, samo poslušno klimaju glavom… U najkraćem, ovaj Savez s ovakvim rukovodstvom oličenim u dvojcu ”Karaman-Šetkić” karakteriše s jedne strane učmalost, bezidejnost, getoizacija, s druge strane diktatura, nepotizam, narcisoidnost, strah, arogancija i materijalni interes kao preokupacija izražena kroz pokop i transport umrlih u i van Švedske – život i zarada na mrtvim ljudima. Da ne govorimo o međuljudskim i međudžematskim odnosima koji su pokidani, na niskom nivou ili kako-gdje silom prilika funkcionišu.

 

Kako su se u cijeloj toj priči i događanjima, koja nisu primjerena sljedbenicima islama, sa konkretnim posljedicama po Tebe, Tvoga brata i gospodina Bešića (možda je spisak duži, ali ja znam za vas trojicu) ponijeli nadležni djelatnici Rijaseta IZ BiH, odnosno Rijaset u cjelini, ili, kako se to nekim diplomatskim vokabularom kaže – službeno Sarajevo? 

 

ČAJLAKOVIĆ: Oni su se ponijeli, po mom razumjevanju situacije posve jednostrano, kranje neodgovorno, pristrasno slušajući samo jedan ’radio’, ’radio’ koji se zove ’tandem Šetkić-Karaman’, bez ikakva osnova, jednostrano i olahko etiketirali brojne ugledne imame  i bez unaprijed sprovedene procedure koju propisuje npr. Pravilnik o radu imama i muallima usvojen na Saboru aprila 2008. god., jednostavno i po najbržem postupku slali pismena razrješenja imama, obećavali a obećanu riječ iz udobnih sarajevskih fotelja nisu ispunjavali. Sramota i grijehota! Nemam riječi više, ogorčen sam na sve to i tako ponašanje posebno na šefa Ureda za BD Mirsada Kalajdžića. On je npr.dao meni u veoma kritičnim momentima telefonskim putem, 22/5.2013. obećanja da će pomoći i intervenisati na sve nepravilnosti koje su radili Idrizovi ”sateliti” u lokalnom džematu Norrköping, da će poslati pismeni stav usaglašen sa Rijasetom – no, to se nikada nije desilo, posjetili su ga najugledniji ljudi iz ove sredine i trazili pomoć, obećao je – nije ispunio, ja sam više puta tražio da intervenišu i nalože da se primjene odredbe Pravilnika o radu imama i muallima s ciljem da se utvrde činjenice, da se demantaju sve podvale, potvore, optužbe, laži što su Idrizovi „sateliti“ širili, obećao je – nije ispunjeno. Slična obećanja su davana i iz Kabineta reisa Kavazovića, no ni to nije u mom slučaju ispunjeno, ali zato jeste npr. za džemat Göteborg. Npr. iz Kabineta reisa mi je rečeno: ”Pošalji žalbu i mi ćemo intervenisati.” Ja sakupio sve releventne dokaze i poslao žalbu; nikad niko – ni riječi. Jedna smrtna šutnja. A ja se toliko borio za to naše ”zvanično Sarajevo, za Rijaset, za IZ” i srcem i dušom, izgarao, svaki pfening ubirao i slao u Rijaset, na desetine miliona švedskih kruna sam poslao i u sami Rijaset u proteklih 20 godina, a ovako mi se vraća… Jednostavno, velika nepravda i od ”zvaničnog Sarajeva”, IZB u Švedskoj, i posebno od moga nekadašnjeg džemata u kome sam radio dan-noć, u prosjeku 12-14 sahata dnevno, bez slobodnog dana, samo 4 hefte godišnjeg odmora, sve i svoju mladost žrtvovao i tu ostavio…. No, ima Allah koji je pravedan  – Kadija koji će jednog dana presuditi i meni i njima, ako Bog da, neka lica toga dana biti će žalosna, osramoćena, kao što je gorčina i nepravda teško bila i ostala na ovom danu i na ovom svijetu… Tuđi hakk je težak, oni to znaju!

 

Zaista ne želim niti smijem biti pristrasan ni ovim povodom, kao ni inače, ali koliko sa svoje pozicije mogu da prosudim, vas trojica ste, uvjetno rečeno, žrtve nečije kampanje zarad ko zna kojih ciljeva. No, da li se žrtvom mogu smatrati i sve slobodnomisleće džematlije iz tog dijela Kraljevine Švedske i može li se govoriti o ataku na jedinstvo Bošnjaka u toj zemlji?

 

ČAJLAKOVIĆ: Da, Vi ste u potpunosti u pravu, mi smo kurbani od takvih ljudi i njihovim prljavih spletki i bolesnih ambicija i vlastitih interesa. Dok je insan šutio, pokorno slušao nadajući se da se neki ljudi urazume, davajući im i drugu, i treću i slijedeću šansu da poprave sebe, svoj odnos prema ljudima i Zajednici, da stvar krene naprijed i dok je saglasno klimao glavom – bio je dobar ”najbolji imam u Švedskoj i najbolji džemat” – čim je insan ’progovorio’, digao svoj glas s najboljom namjerom, protiv očite nepravde, učmalosti i getoizacije Zajednice, kažem, s najhairnijim nijjetom za Zajednicu u cjelini – postao je potencijalna i opasnost i meta za odstrijel, žrtva koju treba ’pokositi’ da bi ostalo samo poslušno i pokorno ’ljudsko tkivo’ s kojim se može kako ti pojedinci hoće upravljat i manipulisat – kakvo je, otprilike, sadašnje stanje, prožeto strahom, nepotizmom i diktatom spomenutih pojedinaca.

 

Nakon svih tih turbulencija koje su se desile unutar IZ Norrköping i Tebi lično, našao si rješenje da nastaviš istim putem, ali u okviru neke druge organizacije. O kojem rješenju je riječ?

 

ČAJLAKOVIĆ: Da, tako je, riječ je o tome da su mnogi ugledni ljudi iz ove sredine u kontaktu s Uredom za BD i Kabinetom reisa Kavazovića, gotovo cijelu godinu dana pokušavali dobiti minimalno razumijevanje i pomoć oko učinjene nepravde i njima i meni, posebno diskriminacije prema istima, dakle vlastitim članovima. No, kada službenici iz Ureda za BD nisu čuli glas s kojim se pozivaju da daju svoj doprinos, kada su i ono što su čuli, saslušali, obećali pa pogazili, kada su se oglušili na sve pozive i vapaje od strane veoma uglednih i čestitih ljudi, istima je ’prekipjelo’ posebno kada su prisustvovali novoj neregularnoj skupštini februara ove godine (2014.) i kada su, pored jasne diskriminacije doživjeli i brojne neprijatnosti, uvrede i poniženja među kojima je i očigledna prevara s glasačkim listićima koje ubacivaju ’iz hodnika’ za broj ljudi koji tu ne postoji, odlučili su napustiti tu neregularnu skupštinu, prijaviti policiji sve nepravilnosti među kojima je i isplata nekim novim imamima – pojedincima na crno oko 6-8 mjeseci itd., kao i na osnivanje NOVOG DŽEMATA u gradu Norrköpingu. Tako su ovi hrabri i čestiti ljudi, 02.03.2014. god., sazvali osnivačku Skupštinu, kad je i osnovan NOVI DŽEMAT, usvojen Statut, izabrano rukovodstvo u sastavu vrlo uglednih i uspješnih ljudi u ovoj sredini, određena članarina, usvojena Deklaracija i Platforma rada. Nakon toga pronađen je i iznajmljen lokal, te adaptiran u rekordnom roku i konačno svečano otvoren, 29.05.2014. god., u prisutvu od oko 2oo duša, vjernika i vjernica, elhamdulillah. Vrlo brzo je otvorena i nova internet stranica www.sif-n.com

 

Koliko članova trenutno broji Islamska zajednica u okviru koje sada djeluješ i kakva je njihova etnička struktura?

 

ČAJLAKOVIĆ: Članstvo je u stalnom porastu. Ljudi uviđaju stvarno stanje, napuštaju narastajući radikalizam (vehabizam) i s potpisanim Pristupnicama pristupaju NOVOM DŽEMATU u ugodnoj bratskoj i prijateljskoj atmosferi koja se gaji od samog osnivanja novog džemata. Kako sam razumio od strane rukovodstva NOVOG DŽEMATA, u ovaj džemat se mogu učlaniti svi ljudi iz cijele Švedske, samo ne radikalisti (vehabije) i ovi  bolesnouminici koji svo ovo zlo sproveli.

 

Da li ste riješili pitanje prostora za klanjanje, te za ostale aktivnosti?

 

ČAJLAKOVIĆ: Da, hvala Allahu dž.š., to je riješeno za nepuna dva mjeseca, znači pronalazak odgovarajućeg lokala na odgovarajućoj lokaciji (iza željezničke stanice) s povoljnom cijenom mjesečne kirije, adaptiran u rekordnom roku, proklanjan, 09.05.2014., a rekoh, svečano otvoren, 29.05.2014. godine.

 

Jeste li registrirani kod nadleznih lokalnih vlasti i ostvarujete li time pravo na budžetsko finansiranje kao i druge vjerske zajednice na tom području?

 

ČAJLAKOVIĆ: Da, kako mi je poznato, odmah nakon osnivačke Skupštine ovi vrijedni ljudi – rukovodstvo je užurbano radilo na pripremi odgovarajuće dokumentacije i vrlo brzo je NOVI DŽEMAT registriran kod nadležnih lokalnih vlasti i institucija te je sada proces etabliranja u toku i rad na finansiranju džemata.

 

Ima li ta Islamska zajednica ikakve veze sa IZ BiH?

 

ČAJLAKOVIĆ: Zasad, kako sam razumio ima, kako je usvojeno u Statutu, ima samo potrebni oblik suradnje, drugo ništa, kako sam razumio dok se ne riješi ”uzrok kvara” kako je to, čitao sam, definisano u Deklaraciji i Platformi rada, a ”uzrok kvara” se vidi u dvojcu poznatom kao ”Karaman-Šetkić”, tako je rečeno. Kada se otkloni ’uzrok kvara,’ rukovodstvo džemata će eventualno pristupiti podnošenju zahtjeva za učlanjenje u redovne organizacione tokove.

 

Na samom kraju, evo najavljene paralele: naime, imao sam priliku prije nekoliko godina razgovarati za javnost sa Osman ef. Đogićem, smijenjenim ljubljanskim muftijom, sada glavnim imamom Slovenske muslimanske skupnosti, zatim nedavno sa dr. Senad ef. Agićem, nekadašnjim glavnim imamom IZ Bošnjaka Sjeverne Amerike i s Tobom – prvi put kada si obnašao gore navedene funkcije u okviru IZB Švedske i sada, kada si na toj funkciji. Može li se govoriti o koincidenciji ili sporadičnim slučajevima kada je riječ o pojavama koje su se desile u bošnjačkim džematima u Ljubljani, Chicagu i Norrköpingu, ili se radi o pojavama koje uzimaju maha i koje treba da zabrinjavaju Bošnjake kojima je stalo do jedinstva našeg naroda, ma gdje bili?

 

ČAJLAKOVIĆ: Nažalost, koliko ja imam uvid i saznanje, ovo nisu izolovani slučajevi, ovo sve više uzima maha u sistemu IZ u domovini i dijaspori, samo što ljudi ne smiju ’progovoriti’, na iste se vrše raznorazni pritisci, ucjene, prijetnje i mnogi šute, trpe, boje se za vlastitu egzistenciju, egzistenciju porodice, ugleda u sredini i društvu, ništa manje u užoj i široj porodici, te se onda opredjeljuju na ’šutnju’ koja ’tinja’ dok jednom ne eksplodira… Imam posebno poštovanje prema kolegama koje spominjete, a nadasve prema dr.Senadu ef.Agiću. On(i) znaju da se velikim ljudima uvjek stajalo na put. Kako kaže švicarski filozof: ”Kad god se čovjek uzdigne, uznapreduje stegnu ga savitljive lijane.” (J.J.Rousseau)

Molim Allaha da im svima pomogne i olakša, da dobra zdravlja, znanja, mudrosti i uspjeha na oba svijeta, amin.

 
 Hvala velika za ovaj razgovor.

 

ČAJLAKOVIĆ: Hvala Vama, poštovani gosp.Bedrudine, koji ste mi ukazali priliku da se moj glas, po prvi puta, čuje nakon ove velike duševne patnje, boli, tuge i razočaranosti u sve one koji su mogli pomoći, bili dužni pomoći a nisu, zapravo su odmogli ili pak u odnosu na druge slučajeve nepravedno postupili, ali ima Allah, kome neka je hvala i slava na početku i na kraju svakog hairli posla, amin.

 

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (588)

plitvice-ferhadija

komentara
  1. Medin Bosnajk kaže:

    Citajuci ovaj clanak ne mogu da shvatim kako covjek moze biti licemjeran a to licemjerstvo bude jos vese kada ga nazovi jedan imam pokazuje. Sve je bilo dobro dok su i Idriz Karaman i UD-u sutili na ljigavosti osobe koja kroz sav, toboze, hairli rad misli samo na sebe i svoje interese. Dobar je bio Idriz Karaman i Mirsad Kalajdzic kada su Cajlakovicu sredjivali diplome i od medrese i od tamo nekih visi islamskih skola. Jad i bijeda. Ne ulazim u to koliko su u tome usluge dobili ovi pomagaci, mislim na karamana i Kalajdzica izuzev da je Cajlakovic znao dobro investirati. Pa je za kontrauslugu na racun dzemata stipendirao Kalajdzicevog sina. Huda, nije bilo nikog kome je ta stipendija potrebnija. Da ne ulazim u Cajlakoviceve novcane malverizacije i utaju poreza u drzavi koja to i te kako zna kazniti.
    Al eto, ljigavosti nigdje kraja, iz sveg obijesa isti Cajlakovis pokrece peticiju za zaustavljanje gradnje islamskog centra u Norcopingu. A da bijeda bude jos veca, po oduzimanju dozvole za rad u sluzbi islamske zajednice, Cajlakovic se okrece crkvi i pristaje da sluzi istoj, a ova ce ga skolovati za imama. Ne znaju nase medrese niti islamski fakulteti profilirati kadar pa ga svedska crkva dotjeruje…

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s