DUBOKI TRAGOVI PRIJEDORSKOG GENOCIDA

Posted: 18. Juli 2014. in Intervjui


Dvadeset godina nakon srpskog genocida počinjenog u Prijedoru, Srebrenici, Bratuncu, Zvorniku ….  Bošnjaci u masovnim grobnicama posijanim širom BiH pronalaze svoje najmilije i klanjaju masovne dženaze mrtvima za mir i spokoj, a sebi za utjehu i sabur.

https://encrypted-tbn1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcR9OclM8wP_V0dsUM8ovV9Hw5PZ32vZ032GS3kTIhNjqsK9065HVAr74N-h

U prijedorskom genocidu, koji najviše sudske instance svijeta i dalje ne žele prepoznati, ubijeno je 3.500 Bošnjaka i Hrvata,  kroz  logore smrti prošlo 31.000 građana,  protjerano skoro kompletno nesrpsko  stanovništvo, a još uvijek se vodi nestalim blizu 1.000  građana. Ono što ne vide suci u sudnicama Haškog suda argumentovano se  potvrđuje dokaznim materijalima i uvjerljivo prepoznaje na prijedorskim ulicanma i trgovima, stratištima prijedorskih logora i prijedorskim poljima smrti.  Prijedorski genocid ostavio je trajne krvave tragove u zemlji i duboke brazgotine u duši i na licima žrtava. Iz godine u godinu, u protekla dva desetljeća otkrivaju se skrivani  tragovi zločina, progovaraju masovne i pojedinačne grobnice, a u sjeni sve većeg broja bijelih nišana klanjaju masovne dženaze prijedorskim šehidima.

https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRGC_VCdN-EZsxZSEfbRrF7_uU0kvYRce0-mHtLmpuOQGMygZTc

I ovog 20-og jula pred očima čitava svijeta klanjat će se kolektivna dženaza za 275 prijedorskih šehida, nedavno ekshumiranih iz Tomašice, najveće masovne grobnice u BiH, a neutješna prijedorska majka Hava Tatarović nakon 22 g. neizvjesnog iščekivanja ukopaće muža i šest svojih sinova, nevino ubijenih u prijedorskom genocidu.

U mom Prijedoru, gradu u kojem sam proveo četiri nezaboravne školske godine, stekao prva vrijedna znanja i ljubavi i izgradio svoje mladelačke snove o zajedničkom sretnom životu, u kom sam dobio prva priznanja za rodoljublje i nagradu za epopeju o Kozari, u tom gradu maja Hiljadu devesto devedeset druge srpski okupatori počinili su genocid, ubili 3.500 i protjerali desetine hiljada mojih Prijedorčana, u tom gradu srpski zlotvori pretvorili su moje snove u iluziju. U tom gradu gdje se već dvadeset godina pod pitomim obroncima i ispod rudničke jalovine pronalaze mrtvi Bošnjaci i klanjaju šehidske dženaze  i ove godine, ovog Dvadesetog  jula 2014.  obaviće se još jedna masovna dženaza u kojoj će biti ukopano 275 šehida, čija su tijela nedavno pronađena u masovnoj grobnici Tomašica.

https://encrypted-tbn1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRIECrCyI0PO7ni3BVhEXckEs3b8VXJW2urG7QJK0Nd8KIWd3VC

A moj rodni grad je samo tridesetak kilometara udaljen od Prijedora. Ja sam Dubičanac. Kad su maja 92. ubijani prijedoski Bošnjaci i Hrvati u Bosanskoj Dubici se pirovalo. SDS je likovao.  Hvalisavo su govorili – Oslobođen je Prijedor. Šta se tada slavilo znali su samo krvoloci. Danas znamo i mi, zna cijeli svijet. A najbolje zna majka Hava koja će na dženazi 20. Jula među 275 šehida ispratiti muža i svojih šest sinova, koje srpski krvoloci nevine pobiše. I ne samo  njoj. Ferida Kadirić izgubila je muža Rasima i sinove Agana i Emdžada. U krvi su nestale čitave bošnjačke porodice, kao da nisu ni postojale.  I zahvaljujući međunarodnoj zajednici, haškoj i briselskoj pravdi, dok se na prijedorskim mezarima budu spuštali tabuti nevinih žrtava, njihovi krvnici će sjediti u kućama i stanovima izgrađenim našom mukom i nazdravljati svom doprinosu Prijedorskom genocidu i genocidnoj Republici srpskoj, kojom je međunarodna zajednica nagradila okupatore  i počinioce genocida.

I dok se još jednom u minulih 20 postdejtonskih godina budu ukopavali prijedorski šehidi ispraćeni uzdasima i suzama prijedorskih majki, jedan od prvih  negatora i sponzora Prijedorskog genocida, prvi na Spisku zločinaca prijedorskog kraja u Knjizi prijedorskog TV snimatelja Nusreta Sivca „Kolika je u Prijedoru čaršija” gradonačelnik Prijedora Marko Pavić, će bez imalo odgovornosti i saosjećanja nastaviti sakupljati nacionalističke izborne poene, koji će mu omogućiti da se slavodobitno penje u nacionalistički vrh genocidne Rs, u kojem već dvije decenije sjede njegovi istomišljenici i idoli. A međunarodna zajednica, odgovorna za sve što se do danas u BiH dogodilo i što se danas dođađa, mirno gleda kako jača  genocidno jezgro Rs, potstiče i ohrabruje njegove protagoniste i sponzorira  balove vampira koji se održavaju u Banja Luci i Beogradu.

Iz godine u godinu nastavlja se ekshumacija i identifikacija bošnjackih žrtava Srebrenice, Foče, Sanskog Mosta,  Borisavaca, Rogatice, Višegrada, Kotor Varoši… Na području Prijedora do sada je ekshumirano 2.008 osoba a traga se za još za 1.000  koji se vode kao nestali.  Sa ekshumaciom masovne grobnice Tomašica ne završava se traganje prijedoskih majki ,očeva , sestara i baće za njihovim najmilijim, što znači da će najtužnije mjesto u BiH još dugo biti Šejkovaća kod  Sanskog Mosta u kojoj posmrtni ostaci žrtava dobivaju svoje prezime i ime, pod kojim će dobiti  vječni smiraj.  U znak sjećanja na žrtve (genocida, op.ZB) u Prijedoru Vlada FBiH je 20. Juli proglasila za Dan žalosti u FBiH. Tog dana u 9:30 č. klanjat  će se dženaza za 275 prijedorskih  šehida.Ovom prilikom pozivam sviju nas, sve vas u BiH i sve vas prognane u svijetu, koji saosjećate sa porodicama žrtava prijedorskog genocida, da 20. Jula uzmete abdest i klanjate đenazu ili minutama šutnje zatražite od Allaha dž.š . da svim nevinim žrtvama prijedorskog genocida pokloni mir a nama podari sabur, ali ne sabur u kojem ćemo venuti i kopniti, već sabur koji će nas učiniti svjesnijim i spremnijim, da oprostimo što se može i smije oprostiti ali zapamtimo ono što se ne smije zaboraviti. Istog dana 20. jula u 11:30 sati dženaza će se klanjati šehidima ranije ukopanim u prijedorskim mezarima Bišćani, Čarakovo, Hambarine, Rakovčani, Rizvanovići, Zecovi, Skela i Kamičani…

https://encrypted-tbn2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRmC7u0Kse7Ib4LRF2Dvq0LRUFoo2KUUNHZVSA2NRIb8NJF5rKT

I ovaj put kao iz prethodnih pokolja, kada su nas ubijali i proganjali, nosićemo ožiljke vremena na sebi, prepoznatljive  budućim pokolenjima, koji će im uvjerljivo govoriti da je istina o genocidu nad Prijedorom i Prijedorčanima, kao i ona o Srebrenici,  jedna, sveta i nedjeljiva. Sačuvaćemo snagu u saburu, jer Kur’an od nas traži da se čini dobro a ne zlo.

Biće to ponovno ono nama već dobro poznato vrijeme kada riječi ne mognu prenijeti uzdahe i govor srca naših ožalošćenih majki, očeva, braće sestara…, vrijeme  kada nam se oči pomute suzama, a iz grudi otrgnu jecaji, koji nadimaju srca da od boli ne prepuknu.  Nećemo tražiti osvetu. Nećemo dozvoliti da zlo oko nas probudi zlo u nama. Uzećemo svoju tugu pod ruku i ići dalje s vjerom u sebe i naše potomstvo. A kada vjerujemo u sebe ni jedan put nam neće biti ni težak ni predalek.

I dok počinioci genocida nad Bošnjacima Prijedora slobodno putuju Bosnom i šetaju Prijedorom, prkoseći žrtvama i porodicama žrtava upućujući im nove prijetnje, dotle žrtve genocida sve masovnije sjedaju na optuženičke klupe i odgovaraju sudijama zato što su preživjeli genocid i branili domovinu. Ovo potvrđuje i najnovija presuda  Okružnog suda Banja Luka dvojici kozarčana,  svjesno i tendenciozno izrečena i urućena upravo pred ukop 275 bošnjačkih žrtava genocida, kojom Fikreta Hirkića osuđuju na 7 a Semira Alukića na 12 godina zatvora, samo zbog toga što su preživjeli genocid i  umjesto žrtve postali svjedoci genocida. Ovim se  Okružni sud Banja Luka otvoreno stvarstava na stranu zločina.

Time se još jednom potvrđuje da je u genocidnoj republici, tzv. Rs, sve genocidno.

Do rata je u Prijedoru  živjelo 118.698 stanovnika, od čega su 47% bili Bošnjaci-muslimani, 40% Srbi, 8% Hrvati i 5% Jugosloveni i ostali. Okupirani Prijedor je danas  prvenstveno nacionalistički srpski, bastion srpskog nacionalizma, u kojem mali broj bošnjačkih povratnika nema pravo ni da stane pred mezar i prouči Fatihu svojim mrtvim.

I pored svega, najviše sudske instance svijeta, prije svega Haški sud, u prijedorskom genocidu i dalje ne žele prepoznati genocid, iako je njemu  ubijeno 3.500 Bošnjaka i Hrvata, kroz  logore smrti prošlo 31.000 građana,  protjerano skoro kompletno nesrpsko  stanovništvo, a još uvijek se vodi nestalim blizu 1.000  građana. Ono što ne vide suci u sudnicama Haškog suda argumentovano se  potvrđuje dokaznim materijalima i uvjerljivo prepoznaje na prijedorskim ulicanma i trgovima, stratištima prijedorskih logora i prijedorskim poljima smrti.  Prijedorski genocid ostavio je trajne krvave tragove u zemlji i duboke brazgotine u duši i na licima žrtava. Iz godine u godinu, u protekla dva desetljeća otkrivaju se skrivani  tragovi zločina, progovaraju masovne grobnice, a u sjeni sve većeg broja bijelih nišana klanjaju masovne dženaze prijedorskim šehidima.

Ova posljednja dženaza sa 275 Bošnjačkih žrtava, u kojoj majka Hava ispraća muža i šest svojih sinova, šest sokolova, morala bi biti posljednja opomena svima koji se poigravaju sa žrtvama genocida, koji se poigravaju sa pravdom, koji se poigravaju sa Prijedorčanima i Prijedorom.

Suviše su duboki tragovi prijedorskog genocida, da bi ih moglo prekriti vrijeme zaborava.

Burlington, 18. Jula 2014

Zijad Bećirević

zijad-becirevic1

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s