Hadži hafiz Mersudin ef. Kasumović, imam, hatib i muallim ICBNC – Charlotte, North Carolina: OD ISTOKA, PREKO BOSNE, DO ZAPADA

Posted: 16. Juli 2014. in Intervjui

SAM_2877
Nabitnije iz perioda mog školovanja je boravak i obrazovanje u Mekki i Medini u trajanju od blizu 10 godina….. Ima ljudi koji mogu puno raditi i uraditi u Bosni. Možda ima stvari koje je nemoguće promijeniti u Bosni, gdje je poteška situacija i treba biti svjestan toga. Ali, trebalo bi dopustiti mladim ljudima da svoje želje, ambicije i ideje koje su im se pojavile tokom školovanja da dođu do izražaja jer podatak koji je objavljen prije mjesec-dva da je u posljednjih godinu dana Bosnu napustilo nekoliko hiljada mladih i obrazovanih ljudi i našlo zaposlenje u Japanu, Njemačkoj, Americi, Saudijskoj Arabiji….jer nisu mogli naći posao u Bosni, je katastrofalan…..Prvo, želio sam da se usavršim u svome zvanju jer sam, nakon završetka školovanja u arapskom svijetu želio sam da magisterij završim u Bosni i doktorat negdje na Zapadu pa da moj životni i edukativni ciklus bude na liniji od Istoka do Zapada, ali preko Evrope, odnosno Bosne u kojoj sam rođen….. Bilo je potrebno da vratim ljudima duhovni život. Ono što je bio prioritet već u samom početku jeste da se treba djeci posvetiti. Stariji ljudi su donijeli Islam iz Bosne, ali mnoga djeca su ovdje rođena ili su maloljetni došli sa svojim roditeljima iz Bosne. Njih treba učiti tome ko su, šta su i odakle su…da ne zaborave svoju Bosnu, svoje zavičaje ili zavičaje svojih roditelja, predaka … da znaju šta se dogodilo u Srebrenici, Biljanima…i drugdje po Bosni…..Ciljna grupa su svi, jer su svi dio džemata. Ipak, potenciram djecu da me zavole, da zavole džamiju jer s djecom možemo uspjeti sve. Naime, jedno od nepisanih pravila u imamskoj službi jeste da ako djeca zavole imama, zavolit će ga i njihovi roditelji, što znači da ćemo svi zajedno zavoljeti džamiju….Dakle, molimo Allaha da budemo svi jedno, kao što se govori u Kur'anu…..Hvala što ste odvojili vrijeme za ovaj razgovor i bila mi je čast predstaviti džemat Charlotte za kojeg očekujem da će, ako Bog da, u skoro vrijeme biti jedno ogledalo muslimana i muslimanske zajednice u Americi…..

Uvijek sam imao respekta prema obrazovanim ljudima. Ali, ako je neko obrazovan jer je završio visoke škole, fakultete, koledže…., postdiplomske studije…, te uz to završio i hifz Kur'ana, odnosno naučio Kur'an napamet i postao hafiz, eh, za njih sam uvijek imao i imam dodatni respekt pa ih apriori smatram zanimljivim sugovornicima i za širu javnost. Među takve spada i moj mladi sugovornik.

Es-selamu alejkum, hadži hafiz efendija i dobro došao u bosansko-američki sedmičnik SabaH i na moj blog!

KASUMOVIĆ: Alejkumu selam, dobro vas našao i hvala na lijepim riječima. Da Allah ukabuli i dadne nam svima dobro i hajr i da ono zbog čega sam došao ovdje urodi plodom i nadam se da će, ako Bog da, tako i biti.

Danas je 16. dan ramazana, odnosno dan uoči 17. ramazana 1435. godine po hidžri a večeras je 17. noć tog najodabranijeg mjeseca u godini. Da li ti večerašnja noć i sutrašnji dan bude odredjene asocijacije?

KASUMOVIĆ: Da, naravno. Mi ovdje već imamo pokrenute planove i programe tokom čitavog mjeseca ramazana. Napomenuo bih da smo obilježili 11. dan kao Dan osvajanja Mekke a 17. dan ramazana smo planirali iftar kojeg će omladina pripremiti asocirajuci na tu prvu pobjedu muslimana na Bedru u kojoj bitci su učestvovali mladi ljudi – ashabi koji su pomogli da se Islam raširi. U ovom džematu želim upravo da omladina počne širiti Božju riječ, slogu i ljepotu i da oni budu uzor starijima, a ne obrnuto. I, hvala Allahu, ima desetak njih koji su prihvatili da financijski podrže i pripreme sutrašnji iftar, što nije bilo prije u adetu (taj iftar se već desio, i to vrlo uspješno, op. B.G.).

Vratimo se sada malo unazad. Naime, želim da te predstavim ne samo kroz ono šta radiš danas, nego i ono što si bio ili kroz šta si prolazio jučer. Hoćeš li ukratko prezentirati svoj edukativni put?

KASUMOVIĆ: Čitav svoj zivot sam posvetio učenju Kur'ana i s tim sam počeo kao malo dijete. Skupljao sam knjige i čitao i to mi je otvorilo puteve da upišem i završim medresu u Bosni, te Pedagoški fakultet. Potom sam otišao na studije u Bursu te Medinu i Mekku gdje sam završio studij šerijatskog prava a dodatno i koledž arapskog i engleskog jezika da bih posljednje dvije godine boravka i obrazovanja tamo završio hifz Kur'ana. Nabitnije iz perioda mog školovanja je boravak i obrazovanje u Mekki i Medini u trajanju od blizu 10 godina.

Nakon završenog obrazovnog ciklusa odlučio si da se vratiš u Bosnu i tamo radiš. Zašto je to bio tvoj izbor?

KASUMOVIĆ: Prvo, bio sam se poželio Bosne. Drugo, smatrao sam da boravak i obrazovanje u Medini, Mekki i drugdje je dovoljno da stečeno znanje mogu prenijeti našim muslimanima u Bosni. Takođe, možda je dobro da sam se prvo vratio u Bosnu i iz razloga što sam u svijetu naučio mnogo toga, jer sam Bosnu napustio kao dijete a vratio se zreliji. Vidio sam mnoge stvari koje bi trebalo popraviti u Bosni jer neke stvari se iz dijaspore bolje vide kako bi se na njih moglo fokusirati u samoj Bosni. Uglavnom, radio sam kao profesor u osnovnoj i srednjoj školi u Ključu- Muftiluk banjalučki. Usput, tu sam obavljao i neke druge aktivnosti, posebno ramazanske te hatibske, klanjao dženaze… Isto tako sam osnovao i biblioteku “Kasumhana”, sa fondom od 3000 knjiga…

Očigledno si nadjenuo to ime po svom prezimenu?

KASUMOVIĆ: Da, to je kovanica od moga prezimena i imena moje kćerke Hane (drugo ime joj je Merjema). Inače, u Ključu sam napisao osam knjiga…

Koje tematike?

KASUMOVIĆ: Većinom su to savjeti kako da u ovom svijetu mudro nastupamo. Znači, nije tematika striktno kako se klanja, posti ili zekjat daje, nego su to savjeti poput onih od Hasana el Basre, hazreti Alije. Dakle, pokušao sam kroz te knjige da dočaram onima koji ne znaju šta je to Islam. I, ti mu objasnjavaš da je Islam nešto lijepo, plemenito…Napisao sam prvi put knjigu u Bosni “Vasijjet”, odnosno oporuka i ona govori o tome kako oporučuju otac ili dedo kako nasljednici treba da se ponašaju nakon njihove smrti da ne bude problema u porodici……Napominjem da sam radio i u Pruscu i Vranduku, odakle nosim prelijepe uspomene.

I, kakve utiske si stekao za vrijeme svog rada u Bosni?

KASUMOVIĆ: Ima ljudi koji mogu puno raditi i uraditi u Bosni. Možda ima stvari koje je nemoguće promijeniti u Bosni, gdje je poteška situacija i treba biti svjestan toga. Ali, trebalo bi dopustiti mladim ljudima da svoje želje, ambicije i ideje koje su im se pojavile tokom školovanja da dođu do izražaja jer podatak koji je objavljen prije mjesec-dva da je u posljednjih godinu dana Bosnu napustilo nekoliko hiljada mladih i obrazovanih ljudi i našlo zaposlenje u Japanu, Njemačkoj, Americi, Saudijskoj Arabiji….jer nisu mogli naći posao u Bosni, je katastrofalan. Dakle, treba dopustiti mladim ljudima svih branši, čak i vjerskih, da dođu do izražaja i da se prestane sa praksom da ako neko već ima posao da ga može držati do penzije, neovisno od toga kako radi. S druge strane, evo, sada smo u Americi i čuo sam za podatak da je Obama, nakon pobjede na izborima za drugi svoj mandat, svu svoju elitu iz kampanje smijenio rekavši “vi ste dovoljno uradili i sada drugi treba da pripremaju teren za slijedeće izbore…” Kod nas je upravo suprotno jer vrte se uglavnom isti ljudi i možda zato i tapkamo u mjestu. Ja često kažem da je Bosna zemlja sa tek blizu 4 miliona stanovnika, ali dešavanja u njoj su kao u stomilionskoj. Imamo predivnu zemlju i mogli bi u njoj živjeti kao u nekakvom malom ovodunjalučkom raju.

Zašto si odlučio da ipak napustiš Bosnu i dođeš ovdje, u Charlotte, u Ameriku?

KASUMOVIĆ: Prvo, želio sam da se usavršim u svome zvanju jer sam, nakon završetka školovanja u arapskom svijetu želio sam da magisterij završim u Bosni i doktorat negdje na Zapadu pa da moj životni i edukativni ciklus bude na liniji od Istoka do Zapada, ali preko Evrope, odnosno Bosne u kojoj sam rođen, kao sredine. Tako bih mogao više pomoći ljudima kada se, ako Bog da, sutra vratim u Bosnu, a svi trebamo imati takvu želju, dakle da mogu kazati ljudima kakvo je stanje na Istoku a kakvo na Zapadu i da iz svih tih sredina uzmemo ono što je dobro. Znamo da naši ljudi u Bosni uglavnom uzimaju iz Evrope i Zapada općenito samo ono što ne valja. A toliko pozitivnih stvari ima i u arapskom svijetu, Evropi, na Zapadu da ih trebamo uzimati, a ne uzimati ono što ne valja. I razlog mog dolaska baš u Charlotte je što je bila potreba da se ovdje organizuje džemat, da se ovdje dodje sa dekretom, sa školom da se uradi pravi posao jer Charlotte ima sve predispozicije da bude jedan od najboljih džemata u Americi. S druge strane, ovo je jedini bošnjački džemat u Sjevernoj Karolini pa je time i potreba da ovdje postoji jedan Bošnjački islamski centar, zapravo.

Kakvo si stanje zatekao u ovom džematu nakon dva mjeseca boravka?

KASUMOVIĆ: Iako su oni ovdje, hvala Allahu, napravili džamiju sa munarom, stanje je bilo početničko.

sehidska szamija u charlotte-u

Bilo je potrebno da vratim ljudima duhovni život. Ono što je bio prioritet već u samom početku jeste da se treba djeci posvetiti. Stariji ljudi su donijeli Islam iz Bosne, ali mnoga djeca su ovdje rođena ili su maloljetni došli sa svojim roditeljima iz Bosne. Njih treba učiti tome ko su, šta su i odakle su…da ne zaborave svoju Bosnu, svoje zavičaje ili zavičaje svojih roditelja, predaka … da znaju šta se dogodilo u Srebrenici, Biljanima…i drugdje po Bosni. Slijedeće su svakodnevna druženja koja obiluju raznim temama, a evo, i iftarima koji se svaku noć organizuju tokom ovog ramazana.

Ti si, očigledno, kako bi Amerikanci rekli, “overeducated” (preobrazovan) za posao koji obavljaš ovdje. Da li je ovo za tebe, zapravo, svojevrsni izazov?

KASUMOVIĆ: Jeste izazov! U Bosni sam, kao što rekoh, imao stalni posao. Tamo sam položio i državni ispit da mogu raditi stalni posao kao profesor i to je u Bosni za mnoge nedostižno, jer tamo mnogi svakodnevno ostaju bez posla. Ali, ja volim izazove. U Bosni sam radio u prosvjeti ali ja sam ipak vjerski službenik i prepustio bih momcima tamo, koji su striktno završili pedagoške fakultete i smjerove za nastavnika, da oni dobiju posao u svojoj struci, a ja bih se više posvetio džamiji i edukaciji mladih u džamiji. Naime, u Bosni nisam to mogao sve kroz školu predstaviti, jer to je ipak državna služba, ali ovdje kroz džamiju mogu kazati i šta je to hadis, i Kur'an i post itd…

SAM_2878

Ovdje si oko dva mjeseca. Može li se govoriti o nekim pomacima?

KASUMOVIĆ: Ima pomaka, to je očigledno. Ne volim ja o tome govoriti, ali to kažu ljudi koji me okružuju..tu je i Odbor. Naprimjer, osim dva čovjeka koji su mi mujezinili, sada imam pet momaka koji se takmiče ko će prije da mujezini ili uči ezan. Zatim, povećan je broj djece koja dolaze u mekteb, onda morao sam povećati broj dana u sedmici za mekteb…uveo sam praksu slanja e-mailova sa temama mojih dersova-predavanja te dao mogućnost džematlijama da postavljaju pitanja e-mailovima ili na druge načine na koja im odgovaram. Uveo sam i praksu redovnog čišćenja džamije po tačno uvrđenom rasporedu. Uglavnom, u mom planu i programu je nekih 50 tačaka, za posao koji bi trebalo uraditi kratkoročno ili dugoročno. Njih 30-ak sam završio za ova dva mjeseca. Preostalih 15-ak, 20-ak su dugoročni a kroz njih želim da osposobim što više džematlija svih dobi da me kvalitetno mogu pratiti kod učenja Kur'ana. Posebna mi je želja da odrasle podučim arapskom pismu, odnosno učenju Kur'ana te da napravim jednu monografiju o ovoj džamiji, dakle da to mi sami uradimo za sebe i buduće generacije, kako ne bi drugi pisali o tome. Osnovali smo i Fond za hadždž, pa ćemo, ako Bog da, svake godine slati po jednog svog džematliju, koji to nije u stanju vlastitim sredstvima, da obavi 5-tu islamsku dužnost. Imamo i Fond za mekteb gdje će djeca sama finansirati određene projekte vezano za mekeb ili sadržaje koji su njima zanimljivi, a u sklopu džamije, odnosno Islamskog centra. Poboljšali smo i fond Biblioteke koji je bio siromašan, a sada mjesečno kupujemo do 30-ak knjiga. Prakticiram i posjete džematlijma, prije i poslije ramazana.

Tvoja odgovornost je kompletan džemat, svi uzrasti i tako dalje, ali, ipak, koja je tvoja posebna ciljna grupa na koju se fokusiraš ili ćeš se fokusirati?

KASUMOVIĆ: Ciljna grupa su svi, jer su svi dio džemata. Ipak, potenciram djecu da me zavole, da zavole džamiju jer s djecom možemo uspjeti sve. Naime, jedno od nepisanih pravila u imamskoj službi jeste da ako djeca zavole imama, zavolit će ga i njihovi roditelji, što znači da ćemo svi zajedno zavoljeti džamiju. Apelujem na djecu da dolaze u džamiju kako bi ona sugerirala svojim roditeljima to isto. Djeca će pričati svojim roditeljima kako im je lijepo sa efendijom, u džamiji… pa će se njihov babo ili dedo, koji su do tada rjeđe ili nikako dolazili u džamiju, evetualno postidjeti pa će i oni početi dolaziti.Takođe, jedno od pravila jeste da imam ne smije ni sa kim biti prisan, već sa svima podjednako treba da njeguje svoj odnos. Naveo bih primjer Božjeg Poslanika kada bi krenuo na pijacu i sreo djecu da se igraju, pomilovao bi svakog od njih po glavi, upitao treba li im šta i onda bi u čaršiji kupio i njima i podijelio, iako nije znao čija su. Možda je bilo među njima i djece njegovih neprijatelja, ali on ih je sviju tako pridobijao. Djeca su nevina, bezgriješna, nemaju pokvarenu dušu, za razliku od nas odraslih koji smo prošli i dunjaluka i tu i tamo se ogriješili…, možda ponekad imamo neiskren pristup i prema džamiji. Ali, dovimo da nam, uz Božju pomoć, bude svima dobro.

Boravio si, školovao se ili radio u nekoliko zemalja, uključujući i našu Bosnu, sada si u Sjedinjenim Državama..Možeš li povući neku paralelu?

KASUMOVIĆ: Jah, paralela je s Božje strane i s naše – ljudske, a i rano je govoriti o tome. S Božje strane gledano, ima hadis koji kaže: “Kul ma huve atin fehuve karib”/“Sve što će doći blizu je”. Mi neke stvari vidimo ovako ili onako, ili mislimo da ih vidimo, a Allah će ih učiniti kako želi. Ali, ono što sam ja sa svoje strane mogao da vidim jeste da Islamska zajednica BiH treba da bude centar svih Bošnjaka-muslimana koji žive u BiH ili izvan. Znači, mora postojati matica. Ne smije se niko odvajati i kazati “ne treba mi ta država, odnosno njena Islamska zajednica, ja živim sada u Americi, Australiji…” To je veoma pogrešno. S druge strane, ja sam ovdje dva mjeseca i mogao sam vidjeti da ima organizovanosti, ali i otpora. Mnoge stvari treba sagledati mudro, možda neko i pokušava da zaljulja neku dobru stvar ovdje. Islamska zajednica u Americi ima, prije svega, ljudske kapacitete koji znaju i žele da rade na dobrobit muslimana. S druge strane, Islamska zajednica nije organizacija koja traje mjesec, dva…, godinu ili više pa se ugasi i na scenu stupi neka nova, sa novim programom…Islamska zajednica je nešto duhovno koje traje i koje živi i koje ne smije nestati i neće nestati…, ima svoj kontinuitet koji traje. Kada bismo sebi zacrtali neke ključne tačke to su: konekcija ili veza Bošnjaka u Americi i Islamske zajednice u Bosni. Ne smije biti razmimoilaženja, frakcija, sekti i drugih podvajanja. Dakle, molimo Allaha da budemo svi jedno, kao što se govori u Kur'anu.

Pri samom smo kraju. Dakle, na osnovu svih iskustava koje imaš nakon provedenih dva mjeseca ovdje, da li si optimista?

KASUMOVIĆ: Da, optimista sam, apsolutno. U Islamu moraš biti optimista, jer “nada zadnja umire…” Imamo puno primjera da je optimizam realna opcija. Naprimjer, ako je neko bolestan, čak i ako ne vjeruje, on ide doktoru da ozdravi, što znači da je kroz to već optimista. Imamo i primjer Ebu Taliba, amidže Božjeg Poslanika koji nije bio musliman. Njemu je Božji Poslanik otišao i predložio da izgovori šehadet dodavši “ja ću biti tvoj sefadžija-zagovornik za tvoje dobro na Sudnjem danu…” Mnogo je izazova i iskušenja, prije svega koja nudi internet, televizija i tako dalje kada se predočavaju krive slike o Islamu a s čim Islam nema nikakve veze. Može se pokušavati da se unesu određene negativnosti u Islam ali niko u tome neće uspjeti jer Allah se pobrinuo za njegovu zaštitu. Dovoljna je i rečenica: “Trebate biti zadovoljni da vam vjera bude Islam…” Zato, ne smijemo nikada posumnjati u postulate Islama i trebamo se truditi da živimo i umremo kao muslimani.

Neka ti Allah podari još puno kuvveta, volje i mudrosti da istrajavaš i uspiješ u svojim nijjetima, kako ovom ovdje, tako i inače. Hvala za ovaj razgovor.

KASUMOVIĆ: Amin! Hvala što ste odvojili vrijeme za ovaj razgovor i bila mi je čast predstaviti džemat Charlotte za kojeg očekujem da će, ako Bog da, u skoro vrijeme biti jedno ogledalo muslimana i muslimanske zajednice u Americi.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (586)

plitvice-ferhadija

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s