MERINE PRESELILE U ATLANTU

Posted: 14. Juli 2014. in Intervjui

C:\Users\Zijad\Pictures\2014-05-19 Burlington, maj 2014\Burlington, maj 2014 011.JPG

Bošnjačkojfamiliji Merina ispunila se još jedna životna želja. Ramazanske dane dočekali su u dobru zdravlju i raspoloženju u američkoj državi Georgia, gradu Atlanti, gdje  su nedavno preselili,  i u kojem namjeravaju nastaviti sretan porodični život.

https://fbcdn-sphotos-e-a.akamaihd.net/hphotos-ak-frc1/t1.0-9/294642_10152064891120193_773924120_n.jpg

Merine potiču iz malog bosanskog grada Jelaha. Zadnjih 27 godina Fahrudin i Taiba Merina ( koji sada imaju troje djece a uskoro će ako Bogda steći i unučad),  živjeli su u Sarajevu, gdje su preživjeli rat. Gonjeni ratnim egzodusom 2000-te godine prebjegli su u Ameriku, kratko vrijeme proveli u Chicagu, a potom se nastanili u vermontskom gradiću Essexu, dijelu najvećeg vermontskog grada Burlingtona. Uvijek marljivi i radni usmjerili su se u svoj glavni cilj, da svoju djecu, dva sina i kćerku izvedu na salamet. To im nije ni bilo teško, jer su se djeca po ugledu na roditelje pokazala marljiva ako ne i marljivija od svojih roditelja. Vrijedno su učili i radili, što je dalo brze rezultate.

Za razliku od vremena prije dvadeset godina, kada su se morali seliti iz svoje rodne Janje u Sarajevo, a zatim pod pritiskom ratnog terora iz Sarajeva u bijeli svijet, ova njihova posljednja selidba nije ni nasilna ni prinudna, već je rezultat njihove osobne želje za boljim i sretnijim životom, za koji vjeruju da će ga naći u Atlanti, gdje im već boravi njihov stariji sin, koji je otišao godinu ranije da utaba staze i olakša dolazak roditeljima.

Veličanstven ispraćaj

Ispraćena od brojnih prijatelja, poznanika, radnih kolega i burlingtonskih sugrađana podrodica Fahrudina Merine ( koga od milja zovu Fahro),  nedavno je napustila Burlinton u američkoj državi Vermont i odselila u državu Georgiu, grad Atlantu, gdje će nastaviti život u bošnjačkoj zajednici Lorenswil, u kojoj živi više desetina hiljada Bosanaca, pretežno Bošn jaka. Ova posljedna  selidba u nizu od nekoliko u posljednje dvije decenije ne pada suviše teško ovoj familiji, jer ih vodi u sredinu u kojoj očekuju  bolji život s više perspektive. Žale samo zbog rastanka s dobrim komšijama i brojnim prijateljima koje su stekli na području Vermonta,  među kojima su proveli mnoge sretne trenutke i obilježili svoje i njihove najznačajnije događaje.

C:\Users\Zijad\Pictures\2014-05-19 Burlington, maj 2014\Burlington, maj 2014 012.JPG

Preko sedamdeset  prijatelja i znanaca priredilo im je veličanstven ispraćaj. U trenutcima oproštaja  Merine su imale pomješane osjećaje. Bili  su sretni i radosni jer idu za svojim odabranim ciljem, ali istovremeno malo tužni, jer ostavljaju iza sebe jedan sretan period života, u kojem su oni i njihova djeca obogatili svoje radne i obrazovne potencijale, proširili i učvrstili svoj porodični imidž. Pod impresijom oproštaja Fahro je , kako kaže u šali, “došao u iskušenje da odustane od selidbe“. U Vermontu su imali dobar posao, koji im je pomogao da za kratko vrijeme prevaziđu posljedice rata koji su preživjeli u Bosni, podignu troje i do nove selidbe iškoluju dvoje djece i uz to postanu važan skoro nezamjenjiv faktor u bošnjačkoj zajednici Burlingtona.

C:\Users\Zijad\Pictures\2014-05-19 Burlington, maj 2014\Burlington, maj 2014 031.JPG

A u danima nove prekretnice, uz oproštaj s Vermontom, porodičnu sreću upotpunio im je još jedan sretan i značajan porodični događaj. Njihova  kćerka  Amina diplomirala je na burlingtonskom univerzitetu i stekla zvanje inženjera. Bila je to druga fakultetska diploma koja je  u kratkom periodu obogatila porodični obrazovni potencijal. Samo godinu dana ranije njihov stariji sin stekao je fakultetsko obrazovanje, a kratko potom krunisao ga šerijetskim vjenčanjem sa odabranicom Lejlom Mahmutović, koja je u Ameriku doselila iz Trnina kod Foče. Njeno selo Trnine tokom rata je spaljeno do temelja, i sada bez znaka života.

Merine će nedostajati Bošnjačkoj zajednici Vermonta

Fahrudin je uvijek sa zadovoljstvom isticao da je i njegova familija dio Bosanske zajednice od 26 kuća, koji se redovno obilaze. Uvijek su nastojali uticati na djecu da se djeca druže kao roditelji,  da se aktivno uključuju u bosanske i bošnjačke organizacije, koje će ih zbližavali i u kojima će upotpunjavati svoje životne sadržaje.

Nema nimalo sumnje da će Merine nedostajati bošnjačkoj i bosanskoj zajednici Vermonta. Dali su aktivan doprinos u povezivanju i zbližavanju ljudi, u jačanju Bošnjačkog džemata  i pri formiranju bh udruženja.  Bili su pokretači i učesnici sa zapaženim doprinosom svih akcija i manifestacija koje su pokretane na ovim prostorima. Njihov nezamjenjiv doprinos bio je na humanitarnom planu, što se još jednom nedavno pokazalo pri prikupljanju pomoći za postradale od poplava u domovini, Bosni i Hercegovini.

A i u ranijem periodu života, kada su živjeli u Bosni, Merine  su duboko saosjećali sa svojim sugrađanima, sa rodbinom, prijateljima i komšijama dijelili radost i žalost, samoinicijativno pomagali i uvijek bili među prvima kada je nekom  trebala ruka spasa.

Bošnjačka tuga i radost postaju nedjeljivi

Nekada ranije vrijeme je sporije prolazilo, pa se znalo vrijeme kada se radovati i kada tugovati. Život je već mnogo vremena ranije naučio Merine, kao i većinu nas, da događaji jedni druge pretiču, da se ne može čekati da prođe žalost da bi se obilježili aktuelni radosni događaji, već moraju u sebi prelomiti ono što ih ograničava i prepustiti to sudbini.

U ovom novom vremenu sve se odvija mnogo brže, pa se boli rađaju u sjeni naše radosti. Nekad prolaze tiho skoro neopaženo, a nekad se talože u nama i ostaju kao tuga. I porodica Merina iz Jelaha, kao većina naših bošnjačkih, osuđenih na istrebljenje i progon, pretrpjela je mnogo boli, doživjela mnogo razočarenja, ali su svojom vedrom prirodom uvijek nadvladavali teškoće, pokušavali ih neutralisati makar sitnim radostima, i time  postajali još sigurniji u sebe. Uvijek su znali šta mogu i hoće. U tome je bio ključ njihova uspjeha.

Nažalost sa Bosnom i Bosancima, prije svega Bošnjacima,  sudbina se i danas surovo poigrava. U svima nama je previše boli, pomješane nade i beznađa, ali u svemu tome ima nešta što nas ojačava, čini otpornijim  i spremnijim da se suočimo sa starim i novim životnim izazovima. Istovremeno doživljavamo radost i žalost. Htjeli ili ne, navikli smo da radost i žalost sučeljavamo, sjedinjujemo u sebi kao uslovljene i nerazdvojne. To dobro znaju i na vlastitoj koži , kao najveći broj nas, osjetile su i Merine. Ali o teškim ratnim danima u Sarajevu, stradanju rodbine i prijatelja, gladovanju i patnji  u ovom tekstu ne želimo govoriti. Neka sve tada proživljeno i doživljeno ostane za pouku, sjećanje i prisjećanje za trenutke u kojima retrospektiva određuje naš odnos i naša ponašanja prema značajnim događajima za nas, našu porodicu i društvo u cjelini.

Svako dobro Merinama od prijatelja iz Burlingtona

Familiji Merine od srca želimo sreću i uspjeh u novoj sredini. Ovim  izražavamo radost i zadovoljsvo što smo imali priliku upoznati tako divne ljude i s njima živjeti pionirske dane života u Americi, koji nikom od nas nakon svega proživljenog u ratu nisu bili nimalo lahki. Sa sigurnošću možemo računati da će Fahrina i Taibina djeca nastaviti aktivan život svojih dobrih roditelja, postati nezamjenjivi elementi u milijeu savremenog američkog društva i zauvjek ostati vjerni svojoj domovini Bosni i Hercegovini.

Mi im od srca želimo sreću i uspjeh u novoj sredini. Neka dragi Allah podrži njihov put i nagradi njihova dobra djela.

Burlington, 14, Jula 2014

Zijad Becirević

zijad-becirevic1

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s