Arhiva za 25. Marta 2013.

pater Vinko MaslacPočetne protivštine su onemogućile gradnju zvonika, Drugi svjetski rat joj je donio dvije razarajuće granate koje su oštetile svetište crkve, drugovi su oduzeli veliki dio dvorišta i vrta, samo kratki val mržnje nakon 90-tih donio joj ne nekoliko jaja i kamenica na fasadi, a evo u zadnjih nekoliko godina ista Republika Srbija sa znatnim sredstvima pomaže obnovu naše crkve i evo nas i dalje i željenih i prihvaćenih u Beogradu. Sada prikupljamo sredstva (oko 25.000,00 dolara) za nabavku polovnih orgulja…..Poradi izrazito gradskog položaja župe – u samom centru grada, blizu Trga Republike – osjetno je mali broj krštenja – oko 5 do 10 godišnje ali zato umrlih imamo i do 30 –tak godišnje…..Na terenu naše župe nalazi se i Patrijaršija i islamska bogomolja kao i židovska sinagoga. Sa svima imamo dobar i prijateljski kontakt, ne česte izmjene posjeta ali ugodne trenutke susreta na neutralnom terenu….. Kao što rekoše talijanski novinari te večeri: čini se da Duh Sveti ne čita dnevni tisak! Samo kao snažno djelo Božje. Dobro ‘nabijena’ ¾ većina glasova prisutnih kardinala u tako brzom krugu glasovanja može se protumačiti samo kao djelo ‘odozgor'…..Sudeći po reakcijama iz svijeta vjerujem da će mnogi pratiti svoga papu Franju. Bez nas on ne može ništa reformirati!…..

Vaša župa je novoutemeljena 1931. godine, odnosno u vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Možete li povući neke paralele između njenog bitisanja u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, FNRJ/SFRJ, miloševićevske i postmiloševićevske Srbije?

sveti_petarP. MASLAĆ: Prije svega, župa je nastala iz želje i potrebe ali je istina da je i onda i sada praćena protivštinama! Sudeći po knjigama Matice, bio je opravdan njezin nastanak – mnoge su duše našle ‘utočite’ u Božjemu Srcu po djelovanju isusovaca, braće i svećenika u ovoj župi. Početne protivštine su onemogućile gradnju zvonika, Drugi svjetski rat joj je donio dvije razarajuće granate koje su oštetile svetište crkve, drugovi su oduzeli veliki dio dvorišta i vrta, samo kratki val mržnje nakon 90-tih donio joj ne nekoliko jaja i kamenica na fasadi, a evo u zadnjih nekoliko godina ista Republika Srbija sa znatnim sredstvima pomaže obnovu naše crkve i evo nas i dalje i željenih i prihvaćenih u Beogradu. Sada prikupljamo sredstva (oko 25.000,00 dolara) za nabavku polovnih orgulja.

Kakva je situacija sa natalitetom i mortalitetom na području vaše župe?

P. MASLAĆ: Poradi izrazito gradskog položaja župe – u samom centru grada, blizu Trga Republike – osjetno je mali broj krštenja – oko 5 do 10 godišnje ali zato umrlih imamo i do 30 –tak godišnje.

 Na kojim jezicima držite mise?

P. MASLAĆ: One redovite dnevne i nedjeljne su na hrvatskom a jedanput nedjeljno slavimo na engleskom – nedjeljom u 9,00 sati i na mađarskom jeziku – četvrtkom u 16:30 sati.

Kakvi su međusobni odnosi sa čelnicima i pripadnicima drugih konfesija u tom dijelu Beograda, pa i šire?

P. MASLAĆ: Na terenu naše župe nalazi se i Patrijaršija i islamska bogomolja kao i židovska sinagoga. Sa svima imamo dobar i prijateljski kontakt, ne česte izmjene posjeta ali ugodne trenutke susreta na neutralnom terenu. Tu su nastupi na tribinama na kojima sudjeluju bilo pravoslavni, bilo židovi ili muslimani. Rado navratimo u bilo koju od ovih bogomolja, naročito u pravoslavne crkve. Posebna je ‘poslastica’ Ruska pravoslavna crkva koja je na našemu terenu i ugodnog je ambijenta i ima dobrih pojaca. Bilo mi je ugodno vidjeti glavnog imama iz Beograda na trgu sv. Petra i kod primanja u pape Franje.

Nezaobilazna je tema izbor novog pape, na čemu  Vam čestitam. S obzirom da je vaša Crkva isusovačka (jezuitska), a novi poglavar Rimokatoličke crkve je isusovac (jezuit), znači li to da je nadbiskup Buenos Airesa Jorge Mario Bergoglio bio i vaš favorit?

P. MASLAĆ: Hvala na čestitci. I mene je i još uvijek raduje ta nova činjenica. Iskreno rečeno nisam imao favorita. Možda malo kardinala Scuolu, koji je i slavio Euharistiju prije dvije godine u našoj crkvi ali za izabranoga papu sam samo čuo kao za kardinala preko njegova nećaka – isto isusovca – s kojim sam studirao u Rimu. Moram priznati da je za mene veliko i ugodno iznenađenje. Ponosan sam na svoga utemeljitelja, sv. Ignacija i ono što nam je ostavio i što nam sada preko ovoga tako brzoga izbora radosno poručuje i potvrđuje stoljećima proživljeno.

Prekjučerašnji bijeli dim iz dimnjaka Sikstinske kapele je potekao ponajbrže u historiji Konklava. Kako Vi tumačite da je papa Franjo izabran tako brzo?

P. MASLAĆ: Kao što rekoše talijanski novinari te večeri: čini se da Duh Sveti ne čita dnevni tisak! Samo kao snažno djelo Božje. Dobro ‘nabijena’ ¾ većina glasova prisutnih kardinala u tako brzom krugu glasovanja može se protumačiti samo kao djelo ‘odozgor’. Bilo je lijepo i poticajno pratiti kako kardinali prije izbora klanjaju pred Presvetim Sakramentom i mole krunicu pa nekako vjerujem da je i to umnogome pomoglo da prodor Duha bude tako snažan. Ne treba zanemariti ni vijest koje su prenosili mediji da je uoči Konklava preko 200.000 osoba molilo samo za jednoga od izbornih kardinala. Dakle, i nebo i zemlja su bili vrlo ‘aktivni’!

Javnosti su već poznate neke od karakteristika novoga poglavara Rimokatoličke crkve, kao na primjer naglašene skrušenost i skromnost, te zalaganja za siromašne. Da li je to naznaka mogućih pravaca u djelovanju Crkve u narednom razdoblju?

P. MASLAĆ: Pa to je uvijek bila opredijeljenost Crkve u njezinom djelovanju, bilo preko škola, izbjeglica, misijskih krajeva i djelovanja Caritasa ali je ovim potezom Duha malo jasnije izrečena ta potreba. Većina katolika dolazi iz Latinske Amerike, najviše se šire u Africi i Dalekom Istoku, dakle, područjima gdje je siromaštvo materije i otvorenost Bogu. Pa to je predivno da to i papa prepoznaje i naglašava. Bogatim i ‘pravednim’ čini se da ne treba spasenje nego ga prihvaćaju maleni i otvoreni.

Da li su Rimokatoličkoj crkvi potrebne određene reforme i je li njen novi poglavar u stanju iste započeti i sprovesti?

P. MASLAĆ: Crkva uvijek treba obraćenja. Kada se zaustavi na tom putu ona nestaje. Sama opredijeljenost za naviještanje Evanđelja malenima već je velika reforma. Sudeći po reakcijama iz svijeta vjerujem da će mnogi pratiti svoga papu Franju. Bez nas on ne može ništa reformirati!

 Ima mišljenja da je papa Franjo, s obzirom na starosnu dob, samo prijelazno rješenje kada je riječ o nekim reformama na duže vrijeme u Crkvi. Šta Vi mislite o tome?

P. MASLAĆ: Pa bilo je već više puta u povijesti takvoga govora a pokazalo se da je taj ‘prijelazni’ papa donio više nego što se očekivalo. Kaže se negdje u sv. Pismu kako pravednik u malo dana ispuni mnoge godine. Jedna od najvećih pobjeda neprijatelja čovjeka – Đavla – bila je i ostaje da čovjeka vraća u prošlost ili ga gura u budućnost samo ne želi da živi sadašnji trenutak. „Ako danas glas mu čujete, ne budite srca tvrda!“ Papa  Franjo nas poziva upravo da vjerujemo kako je naš Bog pun milosrđa i da se ne umaramo pitati Ga to milosrđe. Sada je čas!

Na samom kraju, kako komentirate ostavku prethodnog pape, Benedigta XVI?

P. MASLAĆ: Prije svega iznenađujuću ali i poticajnu. To je ta različitost Božjega djelovanja u dušama ljudi, u svakome na njemu prilagođen način. Više od svega je za mene poticajna. Priznati se hodočasnikom prema vječnoj domovini i povući se u zatvoreni samostan na molitvu i razmatranje je puno više od svih atomskih reakcija koje mogu uništiti – ova će mnogima donijeti novi milosni život.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

P. MASLAĆ: I vama iskrena hvala što ste me ‘izvukli’ iz ove manjinske zajednice vjernika u Beogradu. Svim čitateljima želim i molim obilje mira i radosti po zagovoru Isusove i naše Majke Marije. Amen.

RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ (457)

bedro-new-1002