Ima ona stara narodna koja kaže: “Jednom špijun, uvijek špijun”. Po istoj analogiji može se konstruirati i ova: “Jednom lažac, uvijek lažac”. Imao sam već jedno takvo iskustvo sa tadašnjim ministrom obrazovanja Kantona Sarajevo, mlađahnim Emirom Suljagićem u vrijeme harange protiv njega vezano za priču da ocjena iz vjeronauka ne ulazi u prosjek ocjena učenika u školama na području KS, kada je jedan, za dlaku doživotni reis, najavljivao “sarajevsko ljeto”. Tim povodom mi je taj Suljagić bio prihvatio intervju i izigrao me bez pardona i objašnjenja. Nije ni odgovarao na podsjećanja na obećanje, ne samo meni (meni najmanje!), nego onima koji čitaju, naročito Bosancima i Hercegovcima izvan BiH i drugim potencijalnim čitateljima. Osim što je pokazao pomanjkanje elementarne kulture počastio je i mene i dio javnosti i viškom neodgovornosti i arogancije.
Znamo kako je dalje išlo sa njegovom miinistarskom karijerom te njegovim angažmanom vezano za lokalne izbore u rodnoj mu Srebrenici i to nisu teme ovog osvrta.
Aktuelno je sada njegovo koodiniranje Koalicijom znakovitog naziva “1. mart” i sada tim novim povodom sam mu se bio obratio da razgovaramo za javnost na tu temu, podsjetivši ga da me je već jednom izigrao, ali da mu dajem još jednu šansu – ovoga puta da se iskupi. I, prihvatio je ponovo moju želju, obećavši da će se zaista iskupiti za prethodnu neodgovornost prema meni i onima koji me čitaju. Smatrao sam, naime, da je tema izuzetno važna i da zbog nje kao takve trebamo prevazići raniji nesporazum, odnosno da mu trebam halaliti. U općem interesu! Čak sam pri tom bio zanemario jednu njegovu katastrofalno lošu izjavu da “mi nemamo ništa protiv Republike Srpske, već protiv Dodika…” Ovdje logika kaže: ne može se istovremeno biti i za Rs i za RBiH.., odnosno da je Suljagić od glave do pete Dejtonac.
Helemnejse, desilo se isto kao i prvi put: Emir Suljagić me je prethodnih 2-3 sedmice slagao nekoliko puta, jer sve što mi je obećavao i u što me uvjeravao, nije uradio. Očigledno, radi se o istom karakteru istog čovjeka koji me već jedanput bio izigrao, pokazavši pri tom koliko mu je stalo do date riječi, do mojih čitatelja i do nas izvan BiH, općenito. Obećavao mi je taj Emir odgovoriti na dostavljena mu pitanja i prije njegovog nedavnog boravka u SAD, kao i po povratku. Nisam ga pritiskao prvih dana po njegovom povratku iz Amerike imajući u vidu da je umoran i sl., iako sam znao da je prvi dan po povratku gostovao na jednoj bh. televiziji, da je davao intervjue drugima tamo. Imao sam previše razumjevanja za njega, ali, očigledno, on to sve nije zaslužio. Slagao me bio jednom, ja mu halalio, dao mu još jednu priliku i opet me slagao. Zaista, ko slaže jednom, slagat će i drugi, treći… ko zna koji put. U mojoj dugogodišnjoj novinarskoj praksi izigrali su me mnogi (to govori o njima, ne o meni), ali svima sam to dopustio samo po jedanput. Emiru Suljagiću sam dopustio da bude jedini od brojnih koji me izigrao dva puta zaredom. To govori o njemu i njegovom moralnom i etičkom kodu, ne o meni. Zato, ja tome mladom čovjeku, aktuelnom koordinatoru Koalicije “1. mart” više ne vjerujem čak i kada bi me uvjeravao da ispod Starog mosta teče Neretva ili Gradskog mosta u mojoj Banjaluci Vrbas. Kad bi on to rekao, ja bih najprije išao provjeriti.
Bedrudin GUŠIĆ
bedrudingusic 