Arhiva za 10. Marta 2013.


7457fa2586Naša organizacija je nastala na inicijativu mladih njemačkih srednjoškolaca i studenata koji nisu željeli gledati ratna stradanja svojih vršnjaka u tada zaraćenom Balkanu. Oni su samoinicijativno odlučili da prikupljaju pomoć i upute se u rat kako bi pomogli učenicima i studentima bez obzira na njihovu etničku, vjersku ili bilo kakvu drugu pripadnost. Humanitarna pomoć je dobro došla u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu tih 90-tih godina…….Fondacija SHL u Sarajevu ima tri aktivna programa a to su: program omladinske politike, program omladinskog angažmana i program omladinskog obrazovanja. Kroz sva tri programa edukujemo, motivišemo i stimulišemo mlade ljude na aktivni društveno korisni angažman…… SHL finansira isključivo projekte koji su aktivističkog tipa, multietnički, volonterski, itd. Ono što mi ne finansiramo su honorari, kupovina inventara, izgradnja objekata ili projektne ideje koje promovišu elitizam bilo kakve vrste i sl…….A pored toga, državi je velika šteta slati radno sposobne ljude u penziju, jer tim rješenjem niko ne može biti dugoročno zadovoljan. Puno smislenije rješenje bi svakako bilo dati ljudima mogućnost da rade i ponudit im radna mjesta sa mogućnošću prekvalifikacija…….


Kada je i gdje je formirana Fondacija? Ko su njeni osnivači i šta  je osnovni cilj postojanja, odnosno djelovanja iste?

BEĆIROVIĆ: Fondacija Schüler Helfen Leben, počela je sa radom davne 1992. godine. Tada istina još nismo bili fondacija niti smo imali registrovano udruženje. Naša organizacija je nastala na inicijativu mladih njemačkih srednjoškolaca i studenata koji nisu željeli gledati ratna stradanja svojih vršnjaka u tada zaraćenom Balkanu. Oni su samoinicijativno odlučili da prikupljaju pomoć i upute se u rat kako bi pomogli učenicima i studentima bez obzira na njihovu etničku, vjersku ili bilo kakvu drugu pripadnost. Humanitarna pomoć je dobro došla u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu tih 90-tih godina. Naše prvo riješenje o registraciji je iz 1994. godine sa Opštinskog suda u Sarajevu registrovani kao „Humanitarna organizacija Schüler Helfen Leben“. Tek 2006. godine naš status je prešao u fondaciju Schüler Helfen Leben.

Danas dugo godina nakon rata i dalje njemački srednjoškolci pomažu našoj zemlji kroz originalnu akciju pod imenom „Socijalni dan“. Ova akcija se organizuje jednom godišnje i na njoj učestvuje preko 100.000 njemačkih srednjoškolaca svake godine. Oni na taj „Socijalni dan“ mijenjaju svoje učeničke klupe za radna mjesta, te tako svoju radnu dnevnicu doniraju našoj fondaciji i učestvuju u donošenju odluka o tome koje projekte na Balkanu žele podržati.

Šta znači jedan od slogana vizije Fondacije: “veliki ciljevi, mali koraci”?

BEĆIROVIĆ: Naša fondacija finansira isključivo aktivističke projekte na Balkanu koji za cilj imaju poboljšanje statusa mladih. Tako da smatramo da malim aktivističkim koracima možemo doprinijeti velikim ciljevima.


U kojim još zemljama zapadnog Balkana postoje uredi Fondacije?

BEĆIROVIĆ: Fondacije SHL se nalazi samo u Sarajevu, a naša fondacija posjeduje i omladinsku kuću na Kosovu.
SHL-1
Koji su vaši aktivni projekti?

BEĆIROVIĆ: Fondacija SHL u Sarajevu ima tri aktivna programa a to su: program omladinske politike, program omladinskog angažmana i program omladinskog obrazovanja. Kroz sva tri programa edukujemo, motivišemo i stimulišemo mlade ljude na aktivni društveno korisni angažman. Mi smatramo da se mladim ljudima mora pružiti prilika da budu aktivni učesnici u društvu a ne samo statisti prilikom protesta i raznih aktivnosti.

Za ovu godinu izdvojeno je 55.000 KM za aktivističke projekte mladih u BiH. Kakvi su kriteriji za dobijanje financijskih sredstava iz te kvote i postoji li limit u visini istih?

BEĆIROVIĆ: Da, u toku ove godine izdvojili smo 55.000 KM u sklopu programa omladinskog angažmana za omladinske projekte u BiH. Na ova sredstva program mogu se prijaviti svi mladi ljudi od 14-30 godina, oni mogu biti pojedinci, neformalne grupe ili nevladine organizacije koje imaju super ideju aktivističkog projekta i žele unaprijediti svoju lokalnu zajednicu. Maksimalan iznos po projektnoj ideji je 4.000 KM. SHL finansira isključivo projekte koji su aktivističkog tipa, multietnički, volonterski, itd. Ono što mi ne finansiramo su honorari, kupovina inventara, izgradnja objekata ili projektne ideje koje promovišu elitizam bilo kakve vrste i sl.
SHL-foto
Koliko je sredstava i u koliko projekata za mlade BiH do sada ukupno uloženo od strane vaše Fondacije?

BEĆIROVIĆ: S obzirom na naš dugogodišnji rad, fondacija SHL je za BiH do sada izdvojila milionske sume koje su utrošene nakon rata u izgradnju škola, dječijih vrtića, parkova pa sve do aktivističkih projekata širom BiH. Samo u 2012. godini SHL Sarajevo je izdvojio 500.000 KM na svoj rad. Od toga je 85.000 KM donirano omladinskim projektima.

Da li su do sada uložena sredstva iz programa fonda za finansiranje projekata mladih polučila neke konkretne rezultate, odnosno jesu li doprinjeli nekim pozitivnim promjenama u bh. društvu?

 BEĆIROVIĆ:  Naravno, naši podržani projekti su jako uspješne akcije mladih ljudi, npr. uz našu podršku su izgrađene dvije omladinske organizacije i to Asocijacija srednjoškolaca u BiH (www.asubih.ba) i Omladinska novinska asocijacija (www.onabih.ba) koje danas rade kao samostalne nevladine organizacije. Pored toga, SHL je podržao i izgradnju „Dnevnog centra u Maglaju“ te rad organizacije „Koraci nade iz Tuzle“ za djecu sa posebnim potrebama. Organizaciju Genesis iz Banjaluka, koja se bavi osnovnim obrazovanjem, itd.

Pored finansijske podrške mi smatramo da je potrebno i javnosti ukazati na problematiku u BiH društvu, stoga smo producirali i dokumentarni film o Dvije škole pod jednim krovom, koji je izazvao burne reakcije javnosti. Film možete pogledati na youtube iz tri dijela:

I dio filma:  http://www.youtube.com/watch?v=H0Qx6J878co,

II dio filma: http://www.youtube.com/watch?v=XmYOQFParAY

III dio filma: http://www.youtube.com/watch?v=xD_SfPbwrIE


Međutim, kada je riječ o obrazovanju mladih u BiH, jedan od gorućih problema jeste da nakon završetka studija, odnosno sticanja visokostručnog obrazovanja, ti mladi stručnjaci u velikoj većini ne mogu da se zaposle u našoj zemlji. Kako načiniti pozitivne pomake u tom pogledu, odnosno kako u većem broju zapošljavati mlade-stručne kadrove i zadržati ih u zemlji? Politika i političari očito ne mogu i neće, zar ne?

BEĆIROVIĆ: Ova problematika jeste goruća u BiH, međutim smatram da je vrlo složena i kompleksna tema, jer problema se nalaze u više segmenata. Obrazovni sistem je jako loš u smislu pružanja stručnosti budućem kadru, mladi nemaju razvijeni svijest o bitnosti prikupljanja radnih iskustava na volonterskoj osnovi, poslodavci očekuju danas jako puno od pojedinaca a političari to sve još dodatno komplikuju.

Tako da je u biti ključno da mladi shvate da je svakom poslodavcu potreban radnik/ca sa radnim iskustvom a ne samo sa diplomom. Tako da bi i mladi trebali tokom školovanja truditi se da ostvare svoja prva radna iskustva. A politika obrazovanja morala bi biti usklađena sa potrebama kadra na tržištu te stimulirati mlade da se opredijele za deficitarna zanimanja.


Ali, svjež je još jedan bh. fenomen: nedavni masovni protesti demobilisanih boraca u Sarajevu rezultirali su donošenjem odgovarajućeg Zakona po kojem se omogućava mladim ljudima, starosti između 30 i 40 godina, postanu penzioneri, jer to oni i žele  Zar ne bi bilo korisnije za BiH da su se ta budžetska sredstva uložila u obrazovanje mladih i otvaranje radnih mjesta za njih?

BEĆIROVIĆ: Naravno, dugoročna pomoć je samo ona koja vam omogući da radite i zaradite svoj novac, jer je  vrlo upitno kako finansirati sve te penzije ukoliko samo manji broj ljudi radi. A pored toga, državi je velika šteta slati radno sposobne ljude u penziju, jer tim rješenjem niko ne može biti dugoročno zadovoljan. Puno smislenije rješenje bi svakako bilo dati ljudima mogućnost da rade i ponudit im radna mjesta sa mogućnošću prekvalifikacija.

Vaša je uža specijalnost “segregacija i diskriminacija u Bosni i Hercegovini, obrazovna politika”. Nažalost, i to je naša zbilja – gorka, čemerna, anahrona….Da li su samo ustavna rješenja, državna i entitetska, kriva za segregaciju i diskriminaciju u obrazovnoj politici naše zemlje, ili je i do ljudi – onih nadležnih, na svim nivoima?
Kome trebaju ” dvije škole pod jednim krovom”, naprimjer?

607_20120820185519_dvije_skole_pod_jednim_krovom

BEĆIROVIĆ: Segregacija i diskriminacija u našem društvu pa tako i u obrazovnoj politici su jedan od ključnih problema. U praksi to izgleda tako da imate odvojene škole za Srbe, Hrvate i Bošnjake i to samo zato što ste slučajno neko od ovih etničkih grupa. Politička volja da se obrazovanje ujedini je jednaka nuli, tako da možemo zaključiti da je prvenstveno problem u političkoj volji.

Što se tiče ustava po meni je ustav dobro definisao pravila jer ukoliko imate tri konstitutivna ili ravnopravna naroda sa tri ravnopravna jezika, onda bi svaki građanin BiH morao poznavati sva tri jezika i dva pisma, pa samim tim i obrazovanje bi se trebalo obavljati na sva tri jezika i dva pisma. Jer ni po čemu nije ni jedan jezik privilegovan u odnosu na druga dva. Te stoga ne postoji po meni opravdana argumentacija da svaki konstitutivni narod mora imati nastavu na svom jeziku. Jedini izuzetak mogu biti manjinski narodi, ukoliko ih je u određenoj školi u većem procentu mogu zahtjevati da se nastava odvija na njihovom jeziku.

Roditelji su također akteri ovih procesa, jer u biti oni izlaze na glasanje i biraju buduće predstavnike od kojih će zavisiti budućnost njihove djece, jer ukoliko se vraćamo ustaljenoj praksi da svaki narod želi eksluzivitet naravno da produžavamo agoniju i vrtimo se u krug.

U praksi se često pominje problem ukoliko bi se obrazovani programi ujedinili da bi predmeti kao što su jezik, istorija, geografija predstavljali problem. Za ove predmete također postoje mnoga rješenja kako integrirati sve aspekte u zajedničku priču, jer sigurno nije matematika jednog naroda drugačija od matematike u drugim klupama.

segregacija_djece_2skole1krov

Međutim vraćamo se ponovo na nedostatak političke volje i profitiranje političara od sadašnje situacije, jer vi sada imate u našoj državi tri nastavna plana i programa i to: srpski, hrvatski i bošnjački ili tkz. federalni plan i program. Ukoliko bi roditelji prije svega bili informisani i postali svjesni koje posljedice segregacija i diskriminacija po njihovo dijete ima, možda bi se nešto sa mrtve tačke pokrenulo. Međutim u praksi roditelji često svoju pasivnost argumentuju kroz strah, umor i neinformisanost.

Glavni akteri ovog obrazovnog procesa tj. učenici i studenti u većini slučajeva nemaju apsolutno nikakvih problema sa ovim rješenjima, ali na žalost njihovo mišljenje u cijelom ovom procesu nikoga ne interesuje.


U zemljama sa dugom demokratskom tradicijom političari se obrazuju po programima da nakon završetka obrazovanja po istima (programima) koriste svome  društvu i svojoj državi. Ima li šanse da se nekim od vaših budućih programa obrazuju bh. političari koji će koristiti Bosni i Hercegovini i njenim građanima, odnosno koji će biti embrion pozitivnih promjena na bh. političkoj sceni, a time i u bh. društvu?

BEĆIROVIĆ: Ono što mi nudimo mladim ljudima kao obrazovni program, jeste bitnost uloge aktivnog građanina/ke, poznavanje strukure demokratkog društva, države, administrativnog sistema, ljudskih vrijednosti itd. Bitno je uputiti mlade u informacije o tome kako je naša država koncipirana da mi npr. za svaki segment imamo 13 ministarstava i kada pomnožite sva ta ministarstva sa brojem uposlenih, mladi po prvi put spoznaju u kakvom haosu žive i koliko je napora potrebno da uopšte dođete do svih tih institucija i kontakt osoba. Ukoliko su mladi svjesni struktura u kojima žive onda možemo predpostaviti da će više razmisliti o tome na koji način i kojim mehanizmima mogu uticati na promjene, te primjeniti svoje znanje u pozitivan razvoj društva koji je potrban svim građanima/ka naše zemlje. SHL do sada nije nudio programe koje se izričito tiču samo političkih programa.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

BEĆIROVIĆ: Hvala vama na ukazanom interesu i želim vam puno uspjeha u budućem radu.

RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ (451)

bedro-new-1002