Arhiva za 4. Marta 2013.

ZLOČINI  PROTIV ČOVJEČNOSTI I MEĐUNARODNOG PRAVA, UČINJENI 1912. I 1913,. NAD BOŠNJACIMA I ALBANCIMA  PLAVA I GUSINJA


Piše: prof. Džemail Hot

CITAT IZ KUR'ANA časnog:”Ko ubije nekog koji ubio nije, ili koji na Zemlji nered činio nije, kao da je ljude poubijao sve! A ako bude uzrokom da se sačuva život nečiji, kao da je sačuvao živote svih ljudi! Njima su poslanici Naši jasne dokaze donosili, ali su mnogi ljudi opet na Zemlji sve granice zla prelazili. ”

(Sura “Maide”, ajet 32, ​​obajavljena u časnom Kur'anu)

Ovih dana, tačnije u mjesecu martu, 2013. godine navršava se 100 godina kada je tadašnja crnogorska vlast, planski, s umišljajem, sa svim raspoloživim sredstvima, političkim, vojnim, žandarmerijskim, logističkim i crkvenim, odobrenim na najvišoj instance države, tadašnje kneževine Crne Gore, čiji je neprikosnoveni i silni vladar bio Knez Nikola Petrović, izvrsili zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava nad nedužnim, nenaoružanim civilnim stanovništvom bošnjačke i albanske nacionalnosti,čija je jedina “krivnja” te 1913.godine bila što su pripadali drugoj vjeri, naciji i kulturi, tj. nisu bili “pravoslavci” i sve drugo što nosi taj, duhovni, nacionalni i kulturni sklop.

Na samom početku mog teksta i zadane teme, citirao sam citate iz Božje naredbe, objavljene u časnom Kur'anu. Kad čitalac pročita gore objavljeni tekst s kojim Stvoritelj svih ljudi i stvorenja upozorava sve bez izuzetka, bez obzira na vjeru, rasu, naciju i dr.. da se klone zla i da ga ne čine. Naročito ne, protiv onih koji nisu skrivili, niti skrivili ili učinili na bilo koji način nekom zlo. U konkretnom slučaju poubijanih i nasilno pokrštavanih Plavo-Gusinjana, Bošnjaka i Albanaca, posebno onih kojih je bilo nekolicina katoličke vjeroispovjesti, spomenuti citat iz sure Maide, je čist i jasno ukazuje i upozorava da se zlo i zločin nikom ne smije učiniti. Autor teksta komotno bi mogao, nakon spomenutog citata iz sure “Maide”, završiti temu, jer je suvišno dalje elaboriranje spomenute naredbe koja je objavljena svim onim koji razuma imaju. Poruke iz časnog Kur'ana su nedvosmilene i obligatorne za sve bez izuzetka, kako one koji inspirišu, naređuju i izvršavaju zlo, tako i sve one koji su u moći da tako nešto spriječe. Nažalost, kroz historiju, često zbog svjesnih tj. vinosnih propusta, kao posljedice tih radnji i činjeni su zločini, koji su kažnjivi kako po svjetovnim, tako i po Božjim zakonima.
No, kad bi bilo tako i ljudi se pridržavali osnovnih postulate, kako je rečeno u citiranim redcima 32 ajeta sure “Maide”, nikad nitko pa ni autor ovog teksta ne bi morao ista drugo napiše, jer sve je tako jasno i čisto kao suza iz spomenute sure “Maida”.
Ono u šta sam siguran jeste da Stvoritelj ljudi i bića, najbolje poznaje našu narav. Znajući sve o ljudima i karakteru ljudi, Allah dž.š. kao naš Stvoritelj, je s razlogom zabranio da se nikom ne “čini zlo”, On nas upućuje na činjenje dobra, ako razuma imamo. Analizirajući sve to što je objavljeno i obavezujuće kako za obična čovjeka, tako i za silne vladare, namjesnike na zemlji, zlo i zločini se nažalost kroz historiju često dešavaju. U osnovi, ako zavirimio u prošlost, ne tako duboko, žalosno ali istinito, više je bilo nereda i učinjenog zla na zemlji nego li mira i tolerancije, što je s aspekta svih ljudskih i humanih vrijednosti, naročito vjere i morala, nedopustivo. Ako zavirimo u prošlost, kao produkt i rezultat svega toga, vođeni su brojni, nepravedni i neopravdani ratovi. S aspekta statistike, ogroman je broj nedužnih, posebno civila nastradao, mnoga materijalna i kulturna dobra uništena. Jednom riječju, provodilo se nasilje i zločini protivni međunarodnom pravu i humanom postupanjima. Intenzitet zla i barbarizma u činjenju zločina iz rata u rat iz zločina u zlocinačke pohode, prevazilazio je sve prethodne.
vjesanje_plav_gusinjeNo, vratimo se zločinima protiv čovječnosti i međunarodnog prava, učinjenim nad nedužnim civilima Plava i Gusinja u razdoblju 1912. i 1913.godine, bošnjačke i albanske nacionalnosti, čija je jedina “krivica” bila što ne pripadaju pravoslavnom vjeronazoru. Moj aspekt i težište analitičkog sagledavanja zla koje je učinjeno u tom periodu, neće biti historijskog karaktera, već malo drukčije i to s kuta intelektualca koji procjenjuje moralne, psihološke, političke, vojno-strateške i doktrinarne aspekte priprema i učinjenog zla i zločina koji se dogodio u spomenutom historijskom vremenu. Analizirajući sve navedene utjecaje, može se zaključiti, da je glavni i najodgovorniji režiser svih tih inkriminisanih radnji, prije, za vrijeme i nakon učinjenog zla, s kvalifikacijom suprimarne odgovornosti, bio tadašnji vladar Crne Gore, knjaz Nikola. On je kao neprikosnoveni vođa Crne Gore, imao svu moć i instrumente, političke, naredbodavne i izvršne vlasti. Tako nešto u pisanoj formi svjedoče brojna pisana dokumenta i naredbe koje je izdao i nalaze se u arhivama iz tog perioda na Cetinju, Ahivu Kraljevine SHS u Beogradu, Istanbulu, Tirani…..

King_Nikola_of_Montenegro
Analizirajući vrijeme i sve okolnosti koje su prethodile, koje su se dogodile u činjenju zločina i poslije toga, s asepkta prava i pravne znanosti, procesuirale bi se i isle bi na adresu Knjaza Nikole. Neupućeni i pristrasni bi se pitali zašto i zbog čega baš Knjaz crnogoski, zašto bi on jedini bio odgovoran za zločine nasilnog pokrštavanja i brojna ubojstva odabranih muških glava Bošnjaka i Albanaca koji su ciljano nasilno odvodjeni od svojih kuća i porodica u nepoznato. Oni su nakon zlostavljanja vezani, bez ikakve krivnje i pravednog sudjenja, na svirep i krajnje nehuman način ubijeni ili zaklani. Sve to, pa čak samo jedan od ovih načina protupravnog lišavanja slobode, nasilnog pokrštavanja u prvoslavlje i brutalnih egzekucija, debelo optužuju vrhovnog i neprikosnovenog vodju, Knjaza crnogorskog. Iako on nije živ, zbog intenziteta i posljedica naređenog i učinjenog zla, Knjaz je trajno odgovoran bez prava na zaborav. Neki od čitalaca koji poznaju historijska dešavanja iz tog razdoblja, pitat ce gdje je tu nepismeni djeneral egzekutor nad nedužnim civilima Plava i Gusinja, Avro Cemović?. Zatim, gdje bi bila i kakva odgovornost bivseg hodže-konvertita izvjesnog Balše Balšića, koji je bio predsjednik prijekog suda? Nadalje se pitamo šta je bilo i gdje su tu i drugi slični, “sitni”, ekzekutori zločina. To je inače drugi par “kundura što bi naš narod rekao, oni imaju posebnu priču odgovornosti i breme krivnje. To je sasvim drugi mozaik promatranja odgovornosti za učinjene zločine o čemu ce historičari i krivičari dati svoju riječ.
Što se tiče oprosta, to je individualna stvar rodbine žrtava, koji sve to godinama nose u pamćenju kroz generacije i s pravom opterećuje njihovu svijest. Znajući da zločin po međunarodnom pravu nikad ne zastarjeva, rodbina nasilno umorenih i zlostavljenih imaju pravo na pravnu, moralnu i ljudsku satisfakciju. Dobri i educirani ljudi obično kažu: “Za pravdu nikad nije kasno”, što bi se trebalo složiti, ali pitam se da li pravde i pravičnosti na dunjaluku ima??? .
kniefall_lgPrimjera kroz historiju ima mnogo a najsvježiji je iz 20. stoljeća kada je njemački kancelar Willy Brandt, sedamdesetih godina minulog vijeka, s dubokim piietetom i osjećajima krivnje zbog učinjenog zla nacista nad nedužnim Židovima u razdoblju Drugog svjetskog rata, zbog zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava  koji je sankcioniran kao “Holokaust”, priznao krivicu Hitlerovih fašista, smogao snage da se izvine i zatraži oprost od židovskog naroda i drugih naroda koji su bez ikakve krivnje stradali zbog suludih ideja nacizma i naci-fašizma. Willy Brandt je kao čelni čovjek Njemačke bio svjestan i priznao da je zločin učinjen, jasno i nedvosmisleno markirao je odgovorne iz tog perioda. Zaista, smogao je hrabri i moralno odgojeni socijaldemokrata Willy Brandt snagu iako je on, kao i cijeli svijet znao da, poslijeratna Njemačka i njemački narod, nisu krivi za učinjeno zlo fašističke Njemačke, čiji je neprikosnoveni vođa bio Adolf Hitler. Dakle, svima je bilo jasno pa i Nijemcima da se jednog dana velika Njemačka i njemački norod moraju suočiti s istinom i priznati svim nedužnim civilima koji su u tom planetarnom zločinu stradali na bilo koji način. Danas se taj veliki i pravedni postupak Willy Brandta u svim sličnim prilikama kako u dvadesetom stoljeću i sad, uzima kao hrabri i moralni primjer ljudskosti, tj. Čojstva. Gospodin Brandt je dao svoju izjavu javno, pred preživjelim žrtvama i njihovom rodbinom, te cijelim svijetom.
Pitamo se da li tako nešto mogu učiniti i nositelji svjetovne i duhovne vlasti u Crnoj Gori za zločine protivne međunarodnom pravu i postupke protiv čovječnosti nad Bošnjacima i Albancima Plava i Gusinja 1912-1913.godine? Pitamo se s dozom optimizma, da li sadašnja medjunarodno priznata i mlada država Crna Gora, iako nije i ne može biti kriva i odgovorna za vlast i izvršene zločine iz vremena Knjaževine Crne Gore, da li Crnogorci u svojim redovima imaju, hrabru i moralnu ličnost, poput Nijemca Willy Brandta??? Dozvolite da imamo pravo vjerovati u tako nešto!,?.

Svi oni čiji su potomci žrtava iz vremena 1912. i 1913.godine koji danas žive u Crnoj Gori i iromš svijeta s optimizmom očekuju da im se dobro koje su činili i stalno čine svima, posebno komšijama drugih vjera i nacija, dobrom i respektom vrati. Sadašnja Crna Gora se, bez obzira što nije kriva za postupke prisilnog pokrštavanja 1912. i 1913.godine i zločine učinjene nad vise od 800 nedužnih i nenaoružanih civila Bošnjaka i Albanaca, ciljano odabranih i uglednih muškaraca iz svakog plemena, zbog planiranih silovanja s namjerom moralnih i psiholoških pritisaka na žrtvu, pljačkom njihove imovine i drugih radnji ponižavanja, zbog sadašnjosti, posebno budućeg suživota i iskrene tolerancije u multietničkoj i multireligijskoj državi Crnoj Gori koju smatraju svojom kao i svih drugih naroda i građana. Ako ima iskrenosti i ako se želi ići autoputom bez recidiva prošlosti ka suvremenoj europskoj obitelji naroda, Crna Gora se mora suočiti i sa ovom istinom koja se zove “Nasilje nad Bošnjacima i Albancima Plava i Gusinja izvršenim u periodu 1912-1913.godine”. Naravno da nije jednostavno, ali siguran sam ni Willy Brandtu niti njemačkom narodu nije bilo lahko i jednostavno progutati “knedlu nacističkog zla” kojeg ni on niti oni nisu skrivili. Bili su hrabri i moralni da javno kažu tko je to učinio i zavjetovali se, pred očima svijeta, da to nikad njemački narod neće više podržati, hrabro i dostojanstveno su demokratskom svijetu, posebno jevrejskom narodu i drugim žrtvama zločina Hitlera nacizma, skrušeno zatražili oprost.

Dakle, nadamo se da je sadasnja Crna Gora spremna i da može njena vrhuska, s punim pravom i bez ikakve grize savjesti učiniti nešto slično, poput socijaldemokrate, gospodina Brandta. Bosnjaci i Albanci, kao žrtve politike knjaza i njenih egzekutora, za ovih 100 godina, hrabro su saburili i spremni su da oproste, ali ne i zaborave, jer je zaborav haram. Oba ova naroda su autohtona i bratska naroda svim drugim narodima i vjerama Crne Gore. Oni iskreno vole svoju Crnu Goru, žele mir, suživot i svaki njezin prosperitet. Histoija je pokazala da su pored Crnogoraca – pravoslavaca kao naroda, Bošnjaci i Albanci Crne Gore najstabilniji dio njenog miljea, kako sad, tako i ubuduće, do Sudnjeg dana. Oni nikad nisu činili niti će činiti zlo svojim komsijama, bez obzira na različitosti, što čvrsto potvrdjuju prošlost i sadašnjost. To je dio njihovog duhovno-islamskog vjerovavanja, njihove kulture i odgoja, oni se čvrsto drže ajeta iz sure “Maide” kojeg sam na početku ovog teksta citirao.

Autoru ovog teksta preostaje snaga optimizma, s punom nadom da će neke nove generacije našeg bosnjačkog i albanskog naroda Plava i Gusinja te Crne Gore u cjelini, u narednih, odnosno nakon narednih 100 godina, ožujka 2113. pisati optimističan tekst s boljom tematikom i bez ikakvih olovnih tema, poput vremena nasilnog pokrštavanja i učinjenog zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava kao što se desio Bošnjacima i Albancima 1912. i 1913.godine u Plavu i Gusinju.
Mudrost kaže “Sve mi možes uzeti, ali nadu nitko ne može!!!”