RAMIZ CRNIŠANIN- kopredsjednik Sandžačkog intelektualnog kruga:VEĆINA INTELEKTUALACA SANDŽAKA NE STOJI IZA STAVOVA ZUKORLIĆA

Posted: 1. Novembar 2011. in Intervjui

ramiz_crnisanin”Narodno vijeće Sandžaka” je tvorevina Muamera Zukorlića i njegovih satrapa, koji, ogrćući se vjerskim plaštom pokušavaju ukrcati se na političku pozornicu…Mehmed Slezović je prestao sa aktivnošću u SIK-u čim je izabran na listi G-17 plus za poslanika. Prije nekoliko godina, postao je nastavnik slikarstva, odnosno likovne umjetnosti, na Internacionalnom fakultetu, čiji je rektor bio Muamer Zukorlić. Za    zadnje dvije godine postao je  profesor,  doktor nauka    i akademik  BANU (Bošnjačka akademija nauka u umjetnosti). Zar je  potrebno komentarisati njegovu podršku pomenutoj Deklaraciji?….Prava i druga dobra ljudima ne padaju s neba, već ih oni moraju izboriti….Ekstremizam nekih političkih lidera i stranaka,  nerealni politički zahtijevi i međusobne svađe,  izazvale su dosta duboke podjele u bošnjačkom korpusu. Nažalost, te podjele, nacionalne i vjerske još nisu prevaziđene….Zukorlićev Mešihat je registrovan tek negdje poslije 2000. godine, kada je zdušno sarađivao sa organima vlasti,  dobio licencu za osnivanje Univerziteta, uključivan u delegacije koje su obilazile arapske zemlje i dr… . Mi smo upozoravali na  pogubnost  podjela, politike i  prakse koju sprovode vjerske i političke organizacije između vjernika Islama i pripadnika bošnjačke nacionalnosti. Upozoravali smo javnost da je nespojivo miješanje vjere i politike, a pogotovu  zloupotreba vjere u političke svrhe….Problem je u tome što Zukorlić zloupotrebljava vjeru u političke svrhe svojih pulena, što preko svojih glasila  širi dezinformacije, govor mržnje i netrpeljivosti, što vjerske skupove i molitve pretvara u političke,  na njima se obračunava sa neistomišljenicima. Što se zaodeva vjerskim plaštom i radi zakonom nedozvoljene radnje.Takva aktivnost  Bošnjacima samo donosi štetu…. Priča o nekakvoj teritorijalnoj autonomiji Sandžaka zbog koje bi Srbija i Crna Gora trebale da se odreknu teritorije od po šest opšina, na kojima živi po više od dvije stotine hiljada stanovnika, je fantazija.. Zukorlić i njegova kamarila zamajava narod i u svojoj reviji “izvještava” da je autonomija Sandžaka ostvarena….

Gospodine Crnišanin!Nedavno ste u ime SIK-a odbacili navode o diskriminaciji Bošnjaka u Sandžaku, iznesene u Deklaraciji Narodnog vijeća Sandžaka (ranije Sandžački svebošnjački sabor). Na čemu ste temeljili odbacivanje navoda iz spomenute Deklaracije?

CRNIŠANIN:Pomenuta deklaracija je akt koji izaziva nespokojstvo i nemir kod Bošnjaka i pripadnika ostalih naroda u Sandžaku. Ona vrvi od neistina i poluistina koje su gore od laži.”Narodno vijeće Sandžaka” je tvorevina Muamera Zukorlića i njegovih satrapa, koji, ogrćući se vjerskim plaštom pokušavaju ukrcati se na političku pozornicu. U Saopštenju za javnost koje je SIK dao 29. septembra 2011. po  svakoj tačci Deklaracije su navedeni argunenti koji je pobijaju.

Pomjenuto Saopšenje  Vam, uz ovaj intervju, dostavljam (vidi prilog, op. B.G.).

Međutim, odmah je stigla reakcija iz Mešihata IZ-e u Srbiji i NVS-a (Narodno vijeće Sandžaka) pozivajući se da je tu Deklaraciju podržao i akademik, prof. dr.Mehmed Slezović, jedan od kopredsjednika SIK-a, kao oni kažu. Komentar?

CRNIŠANIN:Mehmed Slezović je sam izjavio da Deklaraciju nije podržao kao kopredsjednik SIK-a, jer po njegovom mišljenju SIK  ne postoji, već kao izabrani član Nacionalnog savjeta Bošnjaka na listi Muamera Zukorlića (Glas islama broj 223 0d 15.oktobra 2011.). Mehmed Slezović je prestao sa aktivnošću u SIK-u čim je izabran na listi G-17 plus za poslanika. Prije nekoliko godina, postao je nastavnik slikarstva, odnosno likovne umjetnosti, na Internacionalnom fakultetu, čiji je rektor bio Muamer Zukorlić. Za    zadnje dvije godine postao je  profesor,  doktor nauka    i akademik  BANU (Bošnjačka akademija nauka u umjetnosti). Zar je  potrebno komentarisati njegovu podršku pomenutoj Deklaraciji?

Prije više od četiri godine ste izjavili da krivicu za stanje u Sandžaku snosimo mi sami…”Da li ste i danas pri toj tvrdnji?

CRNIŠANIN: Ne sjećam se kada sam i kojim povodom to izjavio i u kakvom kontekstu (u intervjuu portalu “Muslim Serbia”, 5. juna 2007., op. B.G.). Sigurno je da  za  stanje, dobro ili loše, jedne zajednice, profesionalne, vjerske, nacionalne ili  bilo koje druge, najveći dio  odgovornosti snose u prvom redu članovi te zajednice. Prava i druga dobra ljudima ne padaju s neba, već ih oni moraju izboriti. Naravno da  ostvarenje tih prava zavisi i od uslova – političkih, ekonomskih i drugih u kojima žive. Ali se ne može isključiti odgovornost ljudi koji su svojim ponašanjem, odnosno davanjem podrške ili otpora pojedinim mjerama doprinijeli da stanje bude ovako ili onako. Sve dok su birači u Srbiji  svojim glasovima podržavali Slobodana Miloševića, on se održavao na vlasti. Bošnjaci su nekoliko puta bojkotovali lokalne i druge izbore pa su time sebe isključili iz procesa političkog odlučivanja. Davanjem povjerenja nekompetentnim ljudima naneli su štetu lokalnim zajednicama i građanima. Ekstremizam nekih političkih lidera i stranaka,  nerealni politički zahtijevi i međusobne svađe,  izazvale su dosta duboke podjele u bošnjačkom korpusu. Nažalost, te podjele, nacionalne i vjerske još nisu prevaziđene.

Kako tumačite činjenicu da u Srbiji paralelno djeluju dvije Islamske zajednice? Može li se govoriti o “teriji zavjere”, ili je ta podjela “domaći proizvod”?

CRNIŠANIN:U Srbiji je za vrijeme SFRJ postojala Islamska vjerska zajednica sa sjedištem u Prištini. Na njenom čelu je bio hafiz Avdulah Kačaror iz Novog Pazara. Mešihat Sandžaka je osnovala Stranka demokratske akcije, devedesetih godina. Tada je za predsjednika Mešihata  doveden Muamer Zukorlić, svršeni student teologije u Alžiru,  kada je počelo i optuživanje pripadnika  postojeće uleme – da su bili saradnici UDB-e. U isto vrijeme počeli su da stižu vehabije koji su u džamijama uvodili metode koje do tada u našim krajevima nisu bile poznate: otimanje tespiha, klanjanje raširenih nogu…, a pravili su i druge ispade. Ta se činjeca krije. Računaju na kratko pamćenje naroda. Mešihat je imao pretenziju da djeluje na cijelom području, biv. Sandžaka, ali kada je u Crnoj Gori  konstituisana samostalna Islamska zajednica sa Rijasetom , tada su proglasili svoje veze sa Sarajevom. Zukorlićev Mešihat je registrovan tek negdje poslije 2000. godine, kada je zdušno sarađivao sa organima vlasti,  dobio licencu za osnivanje Univerziteta, uključivan u delegacije koje su obilazile arapske zemlje i dr. . Dakle, Islamska zajednica Srbije postoji u kontinuitetu. Pokušaji da se nađe riješenje o osnivanju jedinstvene zajednice su propali, jer je  Zukorlić isključivo bio na poziciji da centar bude u Sarajevu i IZ vezana  za IZ BiH, što IZ Srbije nije prihvatala.

Mi smo upozoravali na  pogubnost  podjela, politike i  prakse koju sprovode vjerske i političke organizacije između vjernika Islama i pripadnika bošnjačke nacionalnosti. Upozoravali smo javnost da je nespojivo miješanje vjere i politike, a pogotovu  zloupotreba vjere u političke svrhe. Uprkos tim upozorenjima i iznetim argumentima ne prestaje korišćenje molitvi u džamijama kao i drugih vjerskih skupova, manifestacija  i javnih glasila koje posjeduju, radi političkih obračuna. Nastavlja se necivilizovana, Islamu tuđa, svađa među muftijama pri čemu se ne preza od upotrebe najgorih riječi. Jedni druge nazivaju: pačavrama, kriminalcima i drugim nedostojnim riječima. U tom smislu ne bi se moglo govoriti o “teoriji zavjere” već više o “domaćoj proizvodnji”.

Ovih dana se govori o posredovanju Rijaseta IZ-e Turske u pokušajima objedinjavanja Islamskih zajednica u Srbiji.Da li su u pitanju spekulacije ili ne, vrijeme će, valjda, brzo pokazati. Ako se uspostavi da nisu u pitanju spekulacije, kako biste Vi komentarisali tu inicijativu i može li iza nje, eventualno, da stoji i neka politička pozadina i čija?

CRNIŠANIN:Svaka inicijativa da se prevaziđu postojeće podjele vjernika Islama u Sbiji je dobrodošla. Međutim, teško je očekivati da će to objedinjavanje i osnivanje jedinstvene  zajednice vjernika biti uspješno ako postojeće zajednice u tom procesu nisu  ravnopravno učestvovale.  Napisi u štampi i drugim javnim glasilima pokazuju da nije tako. Takozvanu IZS zastupa  Reis Cerić koji je u sukobu interesa u ovom procesu i ne bi trebao ni mogao u njemu učestvovati.

Moje je uvjerenje da u Srbiji mora da postoji jedna jedinstvena zajednica vjernika Islama, konstituisana na demokratskim osnovama i u kojoj će osnovna jedinica biti džemat, koji će delegirati predstavnike u sve organe Zajednice. Sjedište te Zajednice mora biti u Glavnom gradu države,  odnosno u Beogradu. Ona mora djelovati u skladu sa Ustavom i zakonima Srbije koja joj mora obezbijediti slobodno djelovanje na cijeloj teritoriji države. Ta sloboda je, pored Ustava i domaćeg zakonodavstva, garantovana i međunarodnim pravnim aktima: Opštom poveljim o ljudskim pravima, međunarodnim paktovima o političkim i ekonomskim pravima, evropskim konvencijama,  poveljama i drugim aktima.  Obje sadašnje zajednice nisu zajednice vjernika, već udruženja uleme. U njima vjernici ni o čemu ne odlučuju. Poznato je da u Islamu nema svještenstva. U Novom Pazaru je bilo više hafiza koji su bili vlasnici zanatskih radnji,  službenici ili imali drugo zanimanje, a nisu živjeli od hafizluka. Ja sam bio pitomac Muslimanskog dobrotvornog društva “Merhamet”. U zgradi u kojoj je sada Fakultet za islamske studije, knjižara i supermarket, a ispred ugostiteljski odjekti., bilo je pet ustanova: Muftijstvo, Šerijatski sud, “Merhamet”, Sreski vakufski mearifski odbor, koji je upravljao vakufskom imovinom i Medresa. Sve su te ustanove bile samostalne i odvojene jedna od druge. Danas, postojeće zajednice hoće da budu baštinici sve te imovine, što nije  u redu ni po svetovnim zakonima ni po Šerijatu.

Iz dosadašnjih saznanja može se konstatovati da je intencija, ne objedinjavanje zajednica nego ukidanje Islamske zajednice Srbije i legalizovanje Zukorlićeve zajednice koja je pod ingerencijom zajednice iz BiH. Politička je oblanda sve drugo koje sadrži tzv. Sporazum. Hilafet, odnosno Kalifat je davno ukinut. Zajednice vjernika Islama nisu centralizovane poput Katoličke crkve, već se organizuju po državama. Ako u Crnoj Gori, Makedoniji ili drugim državama u kojima živi mnogo manji broj vjernika Islama, postoje samostalne  Zajednice, zašto to ne bi bilo i u Srbiji.

Kako  komentirate činjenicu da se muftija Zukorlić i formalno i stvarno politički aktivirao? Hoće li to biti od praktične koristi Bošnjacima Sandžaka?

CRNIŠANIN:Ja sam svoj stav oko političkog angažmana muftije Zukorlića javno iznosio u više navrata kao i u saopštenjima SIK-a. Nije stvar u tome što se Zukorlić bavi politikom. On na to ima pravo kao i svaki drugi građanin. Uostalom i nekadašnji predsjednik Kipra bio je Arhiepiskop Makarios, pa je dobijao podršku međunarodne demokratske javnosti , pokreta i država. Ušestvovao na  međunarodnim skupovima,  bio jedan od osnivača nesvrstanog pokreta i kao takav predstavljao Kipar na  Prvoj konferenciji nesvrstanih u Beogradu 1961. godine. Problem je u tome što Zukorlić zloupotrebljava vjeru u političke svrhe svojih pulena, što preko svojih glasila  širi dezinformacije, govor mržnje i netrpeljivosti, što vjerske skupove i molitve pretvara u političke,  na njima se obračunava sa neistomišljenicima. Što se zaodeva vjerskim plaštom i radi zakonom nedozvoljene radnje.Takva aktivnost  Bošnjacima samo donosi štetu.

Kako Vi vidite ulogu Rijaseta IZ-a BiH, posebno Reis-uleme Mustava ef. Cerića prema Bošnjacima Sandžaka i Srbije u cjelini pogotovo u kontekstu Zukorlićevog sve glasnijeg i radikalnijeg političkog eksponiranja?

CRNIŠANIN:Reis-ulema Mustafa-ef. Cerić se zadnjih godina i sam snažno politički eksponira. U Zukorliću je vidio dobrog pomagača za ostvarivanje svojih pretenzija.Te pretenzije idu ka uspostavljanju zvanja Reisa  Evrope, što bi bila neka vrsta restauracije Kalifata  u kojem bi slučaju Zukorlić postao Reis BiH. Takva politička aktivnost obojice ne donosi ništa dobro vjernicima Islama ni u Srbiji ni u Bosni. Nije primjereno pa ni dozvoljeno da se bilo koji vjerski poglavar otvoreno miješa u izborne procese u drugoj državi. Reis Cerić je javno preko štampe i drugih medija, nekoliko puta, pozivao muslimane da glasaju za listu Muamera Zukorlića. Da li je nadbiskup zagrebački ili budimšeštanski pozivao Mađare-katolike da glasaju za bilo koju listu Mađara u Vojvodini?

Kako komentirate nedavno formiranje BANU? Imate li suradnju s njima?

CRNIŠANIN:Nemam ništa protiv stvaranja BANU. Ako postoje akademije Roma i drugih, zašto da ne postoji i Bošnjačka, samo mislim da stvaranje te akademije ide na ruku snagama u Republici Srpskoj na čelu sa Dodikom, koji razvijaju intenzivnu aktivnost i kampanju protiv postojanja BiH nazivajući je neuspjelim eksperimenmtom međunarodne zajednice, u kojem je zajednički život nemoguć, pa se, eto, Bošnjaci svuda odvajaju, čak neće ni u Akademiju BiH. Ako smo se odlučili za bosanski, a ne za bošnjački jezik, zašto ne istrajavamo u razvoju i napretku Akademije  Bosne i Hercegovine, koja bi pružila daleko više mogućnosti za naučna, umjetnička i  druga istraživanja ?

Mislim da novoosnovana BANU treba da usmjeri svoje napore ka okupljanju naučnih i stvaralačkih resursa Bošnjaka iz drugih krajeva  van BiH. Da te napore svesrdno pomaže BiH entitet, što sada nije slučaj. Studenti Sandžaka debelo plaćaju školarinu u Sarajevu, dok u Republici Srpskoj su studenti iz Srbije toga oslobođeni.

Nisam ni na kakav način uključen u osnivanje i rad BANU. Niko od mene to nije tražio iako imam deset knjiga, više objavljenih   članaka i referata na međunarodnim i domaćim naučnim skupovima i konferencijama.

Kako  komentirate poziv muftije Zukorlića da se bojkotuje popis stanovništva u Sandžaku?Podržavate  li Vi taj popis i zašto?

CRNIŠANIN: Bojkot popisa je sam po sebi glupa stvar. Može se zahtijevati kontrola i sprečavanje zloupotreba i falsifikovanja popisa, ali se jedna mjera savremenih država u svijetu o ustanovljavanju stvarnog stanja stanovništva, kretanja, nataliteta, migracija, zaposlenosti i drugih činjenica, ustanovi , a koja ničim ne šteti nijednom pripadniku bilo koje nacije, je van pameti.

SIK je objavio Apel javnosti povodom popisa u kojem se citira Izjava šefa delegacije Evropske Unije u Srbiji da su “…u Srbiji sve tehničke pojedinosti u vezi sa učešćem nacionalnih manjina na predsojećem popisu stanovništva izvršene u skladu sa standardima EU i ne postoji ni jedan objektivan razlog da građani ne učetsvuju u popisu.”

Polazeći od višestrukog ekonomskog, političkog, kulturnog i etničkog značaja ovog popisa apelujemo na sve stanovnike Sandžaka  da se aktivno uključe u popis. Izrazili smo uvjerenje, koje su potvrdili rezultati popisa, da  Bošnjaci kao i  ostali građani neće nasjesti jeftinim trikovima onih manipulanata koji se boje istine .

A postoje li podjele među intelektualcima Sandžalka i u čemu se, eventualno oni (intelektualci) razmimoilaze?

CRNIŠANIN: Postoje intelektualci  okupljeni oko Internacionalnog fakulteta, koga ovdje nazivaju Muftijin univerzitet i oni van njega. Nismo pravili istraživanja u pogledu podjela i ne bih mogao da kažem koliko je njih u uvjerenju da je dobro to, što radi Zukorlić. Smatram da je veći dio svjestan štete koju on nanosi Bošnjacima i cijelom kraju, ali  znaju da bi svako protivljenje rezultiralo odstranjenjem sa Univerziteta. Inače, većina intelektualaca u Sandžaku ne stoji iza stavova Zukorlića.

Muftija Zukorlić, u govorima, često ističe da su jedini borci za prava Bošnjaka njegova  Islamska zajednica i Internacionalni univerzitet, jer  jedini nisu poklekli . Ja sam mu poručio: “Kako da pokleknu kad su svi na sedždu pred njim”?

Kakav je Vaš stav po pitanju autonomije Sandžaka? Ima li potrebe za tim i kakve su šanse da se ostvari?

CRNIŠANIN: Kao što je poznato, Sandžak je u toku Narodnooslobodilačke borbe stekao status autonomije. Imao je svoje Zemaljsko antifašističko vijeće sa Izvršnim odborom, svoju vojsku Treću, Četvrtu i Petu Sandžačku brigadu i 37. diviziju,  Glavni štab NOV-e za Sandžak,   Oblasni komitet KPJ za Sandžak direktno vezan za Centralni komitet KPJ, razgranatu strukturu organa narodne  vlasti i društveno-političkih organizacija ( Narodni front, Ujedinjeni savez antifašističke omladine, Antifašistički front žena, Sindikat  i druge.) Radilo je partizansko pozorište Saandžaka i druge kulturno-prosvjetne ustanove u kojima su razvijali svoju aktivnost poznati umjetnici  (Pivo Karamatijević, Đorđe Andrejević-Kun, Junuz Međedović, Miloje Dobrašinović, Ćamil Sijarić i drugi.)

Istorijska je činjenica i nepobitna istina da je odluka jugoslovenskog rukovodstva o ukidanju autonomije Sandžaka, koja je donijeta 29. marta 1945. godine na Drugom zasijedanju ZAVNOSA-a, u Novom Pazaru, bio pogrešan čin i potez koji je imao za posljedicu višestruko zaostajanje Sandžaka i njegovog stanovništva bez razlike na nacionalnu ili vjersku pripadnost. Posebno je bila pogubna njegova dioba po granicama iz 1912. godine. Na štetnost takvog postupka upozoravali su vodeći ljudi Sandžaka prije svega iz redova srpskog i crnogorskog naroda: akademik Sreten Vukosavljević, zatim Marko Vujačić, Jakša Bogdanović, a  od Muslimana Muhamed Hadžismajilović.Tokom postojanja SFRJ, Sandžak , njegova oba dijela, je bio područje najnerazvijenije u cijeloj zemlji, gdje se najmanje ulagalo, sa najnižim dohotkom per capita, najnižim zaradama, najnerazvijenijim školstvom,  zdravstvom, komunalnim službama i epidemijama zaraznih bolesti.

Pitanje autonomije Sandžaka je početkom devedesetih godina aktuelizirano. Tada je Stranka Demokratske Akcije to postavila kao svoj programski cilj, organizovala i sprovela referendum na kojem se skoro cjelokupno bošnjačko stanovništvo izjasnilo za autonomiju. Nažalost, SDA je tada, svojim nacionalističkim pristupom i ekstremnim diskursom odbila srpsko stanovništvo od ideje autonomije, jer je prikazivala kao muslimansku odrednicu. Naravno da je politika i praksa Miloševića od VIII sjednice razvijala sistematsku antimuslimansku  kampanju radi satanizacije Bošnjaka.

Od tada do sada su se stvari promijenile.  Nema više Jugoslavije, Srbija i Crna Gora su samostalne države sa međunarodno priznatim granicama.  Priča o nekakvoj teritorijalnoj autonomiji Sandžaka zbog koje bi Srbija i Crna Gora trebale da se odreknu teritorije od po šest opšina, na kojima živi po više od dvije stotine hiljada stanovnika, je fantazija.. Zukorlić i njegova kamarila zamajava narod i u svojoj reviji “izvještava” da je autonomija Sandžaka ostvarena.

Nažalost, režim Slobodana Miloševića, i ne samo njegov, već i poslije njega, nastojao je kod srpskog stanovništva razviti animozitet prema svakoj vrsti autonomije i svaki zahtjev za nju se tretira kao separatistička težnja i cijepanje Srbije. Autonomni status Sandžaka  bio bi rjeršenje  za sve njegove stanovnike, bez obzira na nacionalnu, vjersku i drugu pripadnost. Iskustva iz svijeta pokazuju da je za multietničke sredine i regione sa zajedničkim ekonomskim, političkim, kulturnim, etničkim  i drugim karakteristikama, autonomija optimalno rješenje  za efikasno obavljanje društvenih poslova i osiguranje ravnopravnosti, jednakosti, sigurnosti građana i njihove imovine kao i za uspostavljanje povjerenja, uzajamnog poštivanja i međusobnog razumijevanja.

Ono što treba da rade bošnjačke,  srpske i crnogorske   stranke, udruženja i nevladine organizacije , bez obzira što je Sandžak podijeljen i nalazi se na teritoriji dvije samostalne države, je: da razvijaju prekograničnu saradnju opština i gradova, stvaraju uslove za zajednički život, privrednu, kulturnu i drugu saradnju, predlažu zajedničke programme razvoja raznih oblasti života, da se zalažu za vladavinu prava, da pomažu one političke snage i opcije koje se orijentišu na prevazilaženje međusobnog nepovjerenja i straha od drugog i dugačijeg,  za ukidanje graničnih barijera i usaglašavanje zakonodavstva sa zakonodavstvom Evropske  Unije. Rješenja ne  treba izmišljati, ona postoje  u svijetu i uspješno funkcionišu. Njima bi se obezbijedila ravnopravnost Bošnjaka, Srba, Crnogoraca i drugih, nesmetano cirkulisanje roba, ljudi i ideja, kulturna interakcija na cijelom području i ubrzao proces tranzicije i demokratske konsolidacije cijele zajednice. U tom pravcu mediji mogu da odigraju veliku ulogu. Oni treba da gaje kulturu dijaloga i čine napore da se svuda suzbija govor mržnje i netrpeljivosti. O autonomiji Sandžaka  sam  objavio dosta članaka.

Imate li saradnju sa intelektualcima iz crnogorskog dijela Sandžaka i postoje ili, eventualno, zajedničke akcije djelovanja po nekim pitanjima od općeg interesa za građane, posebno Bošnjake?

CRNIŠANIN: Sa intelektualcima iz crnogorskog dijela Sandžaka smo organizovali nekoliko okruglih stolova posvećenih problemima Sandžaka. Na tim skupovima su učestvovali eminentni stručnjaci i javni radnici iz Crne Gore. Skupovi su održani u Plavu i Novom Pazaru. Radovi sa tih skupova su objavljeni u posebnim knjigama. Sa intelektualcima okupljemnim oko časopisa Almanah razmijenjujemo povremeno gledišta i redovno dobijamo njihov časopis. Organizujemo promociju knjiga i časopšisa  koji se objavljuju kod nas i kod njih.

Moram ipak da kažem da bi ta saradnja mogla da bude mnogo šira i raznovrsnija. Za nju postoje uslovi. Vlasti u obe države ne prave  smetnje. Moramo se bolje organizovati i obezbijediti programe  koji će biti od interesa za građane obe države i za koje će se moći dobiti potrebna sredstva. Članovi SIK-a su isključivo volonteri i niko za svoju aktivnost ne dobija nikada i nikakav honorar.

A  kako stoji stvar sa kontaktima sa istim ili sličnim nevladinim organizacijama iz BiH, naprimjer?

CRNIŠANIN: Slično stoji kao i sa crnogorskim. Sarađujemo sa Udruženjem Sandžaklija koji žive u BiH. Odlazimo na njihove skupove i oni dolaze kod nas. Organizovali smo promociju nekoliko knjiga u Vijeću kongresa bosanskih intelektualaca, kao i drugim kulturnim centrima. Nastupali smo na TV 99. Mislim da ta saradnja nije na nivou potreba i moraju se činiti obostrani napori da se ona proširi i sadržajno obogati. Tu očekujemo veću pomoć organa BiH.

I za sami kraj:Šta je po vama, rješenje da se prevaziđe ovakvo stanje u Sandžaku, koje najblaže rečeno , nije dobro za njegove žitelje?

CRNIŠANIN: Ja sam, odgovarajući na gornja pitanja, već ukazao na neke poslove kojih bi se morali još odmah latiti. Prije svega političke stranke koje imaju svoje predstavnike u skupštinama lokalnih zajednica i Narodnim skupštinama Srbije i Crne Gore, moraju odgovornije prići rješenjima koja narod očekuje. Moraju na odgovorne dužnosti postavljati sposobne i poštene kadrove, a ne samo svoje pristaše. Moraju postići konsensuz o nekoliko pitanja koja su od životnog interesa za Bošnjake i tu se ne smeju, zbog stranačkih interesa, razilazito ponašati.. To su pitanja adekvatnog učešća Bošnjaka u organima vlasti, službama,  pravosuđu, unutrašnjim poslovima, republičkim ustanovama i javnim preduzećima, poštovanja Ustavom države i Međunarodnim pravom utvrđenih prava pripadnika manjinskog naroda, u ovom slučaju  Bošnjaka. Za jednak tretman svih konfesija i slobodu savjesti. Naravno, sve to treba da se odvija u demokratskim institucijama i organizacijama civilnog duštva. Samo se na taj način može razvijati povjerenje i onemogućiti ekstremni elementi koji  unose nemir i nespokojstvo kod građana. Samo u stabilnim i mirnim sredinama se može očekivati održiv razvoj i pobuđivati interes investitora za ulaganje u Sandžaku. To je put za napredak, za povećanje zaposlenosti i standarda života. Organi Republike bi morali da razviju službe za pomoć regionima kakav je Sandžak, da sa više instrumenata svaraju pogodnosti za plasman kapitala u ovo područje. Sasvim treba prestati sa raznim usitnjavanjima teritorije Sandžaka, njegovim dijeljenjem i odvajanjem u različite regione. Naravno, ja ne mogu u ovom intervjuu navesti šta bi sve trebalo raditi. Zato je potreban angažman stručnih i naučnih institucija koje bi na osnovu istraživanja –  materijalnih  i ljudskih resursa, izradili planove razvoja Sandžaka.

Hvala Vam za ovaj razgovor.

CRNIŠANIN:Hvala i Vama.

Novi Pazar,

Oktobra 2011.

RAZGOVOR VODIO: Bedrudin  GUŠIĆ (291)

PRILOG INTERVJUU:

SANDŽAČKI INTELEKTUALNI KRUG

S A O P Š T E NJ E   Z A   J A V N O S T

Povodom “Deklaracije o diskriminaciji u Sandžaku”, koju je objavio takozvani Svebošnjački sabor,  Sandžački intelektualni krug se ograđuje od iste, jer ona ni u jednoj tačci ne odgovara stvarnom stanju u pogledu položaja i prava Bošnjaka u Srbiji.

U prvoj tačci se tvrdi da su Bošnjaci u Sandžaku, ( ne kaže ništa šta je sa Bošnjacima u ostalim krajevima Srbije) diskriminisani u svim sverama i to u formi državnog terorizma. Da vidimo jeli tako?

U Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici gdje su Bošnjaci većinsko stanovništvo, na izborima za lokalne organe vlasti većinu odbornika imaju bošnjačke stranke, predsjednici opština i predsjednik grada Novog Pazara su Bošnjaci, pet poslanika Narodne skupštine su iz redova bošnjačkih stranaka, u Vladi Srbije sjede dva ministra bošnjaka i dva državna sekretara, većina službenika i direktora javnih preduzeća u opštinama  su takođe Bošnjaci. To što se nekome ne sviđaju ljudi o kojima govorimo to  je stvar izbora I za to nije kriva država ni postojeći režim. Dalje, uveden je Bosansjki jezik i kao službeni i u nastavi. Izdati su udžbenici  Bosanskog jezika. Nije to pitanje riješeno u opštinama: Priboj, Prijepolje i Nova Varoš. Otvorena su tri Univerziteta, Internacionalni, Državni, Karićev i nekoliko Viših i visokih škola.. Postoji gimnazija i nekoliko srednjih škola. Obuhvaćenost osnovnim, srednjim višim i visokim školstvom Bošnjaka je prosječno ista kao u cijeloj Republici.

Kako stoji sa vjerskim slobodama?

Uvedena je vjeronauka u osnovnim i srednjim školama. Postoji nekoliko medresa i Fakultet za islamske studije u Novom Pazaru. U zadnjih desetak godina podignuto je desetine džamija sa monumentalnim minaretima i oganizovana svječana otvaranja sa skupovima vjernika. Za vrijeme Ramazana organizovan je tzv Festival Islama, a festival je slavlje sa igrama i veseljem, mada   je u  Kur,anu  zapisano:

“ Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju i koje je život na ovome svijetu obmanuo, a opominji da čovjek, zbog onoga što radi ne bi stradao…” (Sura VI ajet  70)

Na  tim tzv. Festivallima su priređivani iftari na Gradskim trgovima, policija je obezbeđivala da ih niko ne uznemirava i preusmjeravala saobraćaj ka drugim ulicama. Ti iftari su pretvarani u političke skupove i obračune sa neistomišljenicima. Da li je u bilo kojoj islamskoj državi to dozvoljeno ?  Podižu se  bespravno objekti i zauzima pola gradskog trga, a da  ni gradska vlast ni policija to ne sprečavaju.. Podižu objekte sa bombastim naslovima Mejdan i Gazija. Sa kime to misle da dijelite mejdan? Da li je to državni tetror. Jeste, ali prema strpljenju  građanim zbog oportunizma prema takvom ponašanj vjerske zajednice… Za skoro ni jedan objekat se ne traže  građevinske došvole, ugrožavaju se  stvarne kulturne vrijednosti i stara arihektura, kao što je slučaj sa mektebom kod Altun Alem džamije, koja je bila zatvorena nekoliko godina, ma da je pod zaštitom države kao istorijski spomjenik

Kada je vršeno nasilje, devedesetihn godina, i stvarno  postojali razni  oblici državnog terora nad Bošnjacima kao što su: montirani sudski procesi u Novom Pazaru i Bijelom Polju, nasilno rasturanje legalno izabrane Opštinske skupštine i zaposedanje grada od strane stotina do zuba naoružanih specijalaca, privođenje hiljada Bošnjaka na tzv. informatibvne razgovore, nijesu se ni pojavljivali. Za to vrijeme su uvozili automobile iz Rpublike Srpske. Sandžački intelektualni krug je redovno zajedno sa Sandžačkim odborom za ljudska  prava , Urban Inom , Kulturnim centrom Danmad i drugim nevladinim organizacijama  protestvovao i upućivao apele strpskoj i međunarodnoj javosti o stanju i apelovao: “Danas prebijaju Bošnjake, rasturaju legalni izabranu vlast u Novom Pazaru, sutra će to isto raditi i vama ako se ne suprostavite.” Gdje su  bili tada:

U tačci 2. se tvrdi da je izvršena režimska agresija na Islamsku zajednicu sa ciljem urušavanja “osnovnog stožera  opstanka Bošnjaka u San džaku.” Ko je na koga izvršio agresiju:  U Srbiji je postojala islamska zajednica Srbije, sa sjedištem u Prištini, kojoj je na čelu bio hafiz Avdulah Kačapor iz Novog Pazara. U  Beogradu je stolovao muftija Jusufspahić. Mešihat Sandžaka je osnovala Stranka demokratske akcije načelu sa o Sulejmanom Ugljanininom loji je doveo Muamera Zukorlića da bude na njegovom čelu. Kada je Beogradsko muftija Jusufspahić davao neprihvatljive izjave samo su : Helsinški odbor za ludska prava, Sandžački intelektualni krug i Sandžačjki odbor za zaštitu ljudskih prava i sloboda reagovali. Tada od njih nije bilo ni mukajeta. Kada su se posvađili sa Sulejmanom i stali na stranu Rasima Ljajića, počeli su da napadaju Muftiju Jusufspahića i  jedinu legitimnu Islamsku Zajednicu Srbije,  Oni su, dakle dođoši iz druge države i ako je ko razbio islamsku zajednicu onda ste to oni.

U trećoj tačci navodi se da je od strane Ministarstva izvršen napad na islamsku vjeronauku. Oni smatraju da su jedini mjerodavni za vjeronauku.  Traže donošenje fetve o validnosti vjeronauke. Riječ fetva znači:

“ pravno rješenje ili uput (decizija) kako da se riješi izvjesno šerijatsko pitanje.” (Abdulah Škaljić, Tucizmi u Srpskohrvatskom jeziku, str,281)

Da li je stvar vjeronauke u školama Srbije stvar šerijatskog prava ili je to riješeno zakonom republike Srbije?  S kojim pravom  hoće da preuzmu prerogative države pa čak riješenja države proglašavaju za neprijateljski čin prema Bošnjacima.

U četvrtoj tačci govori se o zauzimanju vakufske imovine. Proglašavaju  za jedinog  baštinika vakufske imovine Islamsku zajednicu u Srbiji, ma da za vakufe vrijede posebna pravila regulisana vakufnamama i postoje posebni upravitelji Mutevelije, koji su dužni svake godine podnositi izvještaje sudiji. U Zgradi u kojoj je sada Fakultet za islamske studije, prije Drugog svjetskog rata, su bile smještene  sljedeće islamske ustanove: Muftijsto, Šerijatski sud, Medresa, Sreski vakufski mearifski odbor i Muslimansko dobrotvorno društvo “Merhamet”. Zato je na zgradi bio naslov  “Islamske ustanove”. Ne mogu oni biti, niti su,  jedini baštinik svega toga. Državni organi o tome treba da povedu računa. Doduše donijet je  Zakon o povraćaju oduzete imovine vjerskim zajednicama, ali se ne sprovodi kako treba i ne postupa jednako prema svim zajednicama.. Nije na vrijeme  razgraničeno šta kome pripada i da se to pravnim aktima preda zakonitom baštiniku, Islamska zajednica u Srbiji je   pristupila samovlašću. Pa ometaju podizanje objekata, proglašavaju za vakufsko i što jest i što nije, ograđuju terene, izvode  ulemu i neupućene građane  da vrše samovlašće a da to državni organi mirno posmatraju.

U tačci pet govore o osporavanju legaliteta tzv. Bošnjačkog nacionalnog vijeća. Da pogledalmo kako je to vijeće izabrano? U preko dvesta džamija rastura se fetva Reisa Cerića iz Bosne, “ ko ne glasa za Muftiju Zukorlića nije musliman”. U “Glasu islama”, javnom glasilu Mešihata IzuS se, na  više strana, crtaju karikature u kojima su Bošnjaci ovce a država Srbija vuk i ako ne glasate za muftiju  čeka vac vuk. Reis iz druge države javno poziva Bošnjake da glasaju samo za Zukorlića. Ako to ne učinite preti vam svetosavozacija i pravoslavizacija, Naravno uz to idu strašne karikature. Validnost izbora cijeni se po tome da li su provedeni na osnovu zakona i na zakonu propisanom postupku. Očigledno je da uključivanje vjerskih službenika i ustanova čak i iz druge države ne bi bio ni u jednoj državi zakonit postupak.

Nažalost, neki mediji i nevladine odrganizacije pa i državni organi, nisu vidjeli ovo, već su, pa čak i Omdusmen-zaštitinik graćana, dali podršku takvim postupcima. Ni takozvano Boššnjačko nacionalno vijeće u tehničkom sastavu nije ni legalno ni legitimno i nadležni državni organi treba pod hitno da ih ukinu i raspišu normalne izbore koji će se sprovesti na zakonit i demokratski način.

U tačci 6. Deklaracije se pokušava jedan normalan potupak oko akreditacije univerziteta podići na nivi nacionalnih sukoba i prikazati kao diskrimunacija sa ciljem daljeg porobljavanja Bošnjaka. Naravno da se radi o veoma unosnom poslu koji se pokušava zaodenuti u nacionalnu brigu-

Do sada se Mešihat nije obznanjivao u pogledu diskruiminacije u oblasti zapošljavanja, što ne znači da nema pravo da o tome govori. Činjenica je da Bošnjaci nijesu zastupljeni u svim sferama prema svom ušešću u strukturi stanovništva. To je najviše slučaj sa policijom i nekim republičkim službama i nadleštvima. Međutim, treba imati na umu da je to i naslijeđeno stanje i da se ne može da  preko noći riješi. Ali  umjesto da se stvara klima međusobnog povjerenja i saradnje , raspiruje se govor mržnje i prijeti građanskom nepodušnošću

Tačka 8. priznaje da se u pogledu privrede vrši diskiminacija prema svim građanima. Umjesto da nastoje stvarati klima povoljna, mirna i bez potreca kako bi se inostrani ulagači zainteresovali za  investivsije u Sandžajku, oni stvaraju od njega neuralgično područje od koga svako bježi.

Što se tiče tačke 9. prije bi se moglo reći da se na brutalne,  necivilizovane i nesuvlisne  sadržaje medija pod kontrolom Mežihata ne reaguje blagovremeno i sa preduzimanjem zakonom predviđenih mjera protiv govora mržne  i izazivanja međunacionalnih netrpeljivosti.

U pogledu plediranja na preduzimanje mjera od međunarodnih organizacija, nadležne vlasti i sve druge nevladine organizacije i političke stranke treba da redovno upoznaju mećunarodnu javnost sa stvanim stanjem i pooložajem Bošnjaka i pripadnika ostalih manjina  u Srbiji.

Nadamo se da su građani Sandžaka dovoljno svjesni i mudri da neće nasjesti pozivima na građansku neposlušnost-

Nemamo ništa protiv da bilo koja pa i Bošnjačka akademija radi programe za razvoj i bogatiji život Bošnjaka i svih drugih građana, ali akcenat na programu za opsttanak Bošnjačkog naroda je pokušaj da se prikaže kako mu je ugrožen opstanak. Ovakvom politikom potkopavaju temelje na kojima se osniva opstanak svakog naroda pa i bošnjačkog a to su: demokratija, tolerancija, multienička i multi vjerska saradnja i trpeljivost, zakonitost, sloboda i uvažavanje neistomišljenika, jednom riječju savremene tekovine civilizacije i kulture čovječanstva

Ograđujući se od ovakve deklaracije ne tvrdimo da su odnosi u Sandžaku idilični i da nema još dosta prostora da se radi na njihovom poboljšanju. Međutim, učinjeni su značajni pomaci. Bošnjacima je priznat  nacionalni status, nikome više ne pada na pamet da im to osporava. Za svoja prava se moraju i dalje boriti kao i svi pripadnici drugih naroda pa i većinskog strpskog naroda kojemu su, vidimo iz svakodnevnih napisa u štampi i drugim mnedijima, mnoga prava ugrožena. Za ta prava se moramo svi zajednčki boriti, poštujući savremena dostignuća civilizovanog svijeta. Moramo usvajati evropske i svjetske standarde demokreatije, ekonomije i drugih vrijednosti. Moramo podržavati snage koje se bore za što brže integrisanje u Evropu i ne smemo činiti korake koji taj process ugrožavaju.

Novi Pazar

21.09. 2011.

.                                     Za Sandžački intelektualni krug

Ramiz Crnišanin

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s