Arhiva za 20. Oktobra 2011.

Pošto se i u poslijeratnom periodu nije znatno popravilo stanje za penzionere jer su penzije dostizale svega 40% plaća u entitetima, a aktuelna vlast nije pokazivala potrebnu brigu za obnovu Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja i poboljšanja standarda penzionera, godine 1998. formirana je Stranka penzionera/umirovljenika Bosne i Hercegovine… Evidentno je da smo postigli nešto bolje izborne rezultate u odnosu na  predhodni izborni ciklus, opštih izvora, ali ne možemo biti zadovoljni jer nismo prešli izborni prag i nemamo zastupnike u višim parlamentarnim sastavima zakonodavne vlasti…Političke partije, takozvane „šestorke“, koje su osvojile vlast već više od godinu dana ne mogu ili neće da konstituišu vlast na nivou države. Postoji bojazan da to one ne mogu učiniti uspješno ni u narednom periodu. Zbog svega toga dali smo podršku za saradnju u okviru pomenutog demokratskog bloka političkih partija (SDU, SPU, LDS, E-5), ali podržavamo saradnju i sa drugim građanskim, demokratskim partijama….Prema nezvaničnim statističkim podacima trenutno u BiH živi 3 800 000 stanovnika. U okviru tog broja 580 000 su penzioneri ili 16%. Ako uzmemo da uz penzionera živi po još jedan član porodice, onda je to 1.200.000 ili 32% populacije koja živi od penzije…Na osnovu podataka dobivenih od predstavnika Udruženja penzionera u Federaciji BiH najnižia penzija je 310,00 KM, a u RS-u 160,00 KM….

Šta su bili motivi i(li) neposredni povodi formiranja ovakve stranke? Zar se nisu mogla štititi prava penzionera/umirovljenika putem udruženja, odnosno tzv. nevladinih organizacija?

NURKANOVIĆ: U toku rata od 1991. -1995. godine penzioneri kao i druga većina građana Bosne i Hrecegovine preživljavaju sve teže materijalne, društvene, odnosno društveno-ekonomske uslove. Pošto se i u poslijeratnom periodu nije znatno popravilo stanje za penzionere jer su penzije dostizale svega 40% plaća u entitetima, a aktuelna vlast nije pokazivala potrebnu brigu za obnovu Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja i poboljšanja standarda penzionera, godine 1998. formirana je Stranka penzionera/umirovljenika Bosne i Hercegovine. Motivi i neposredni povod za formiranje stranke su bili da i penzioneri imaju zastupnike/poslanike u zakonodavnoj vlasti, jer udruženje penzionera kao i druge udruge, tj. nevladine organizacije ne mogu birati zastupnike/poslanike u zakonodavnu vlast. Nakon formiranja Stranke i na tri izborna ciklusa imali smo dobar uspjeh. Izabrali smo zastupnike/poslanike na svim nivoima, u općinska vijeća, skupštinama TK i ZDK, Zastupničkom Domu Parlamenta Federacije BiH i Zastupničkom Domu Parlamenta BiH-a. Tada se znantnije čuo glas penzionera i u saradnji sa klubovima drugih političkih partija počelo se bilo poboljšavati stanje penzionera. Bile su pokrenute aktivnosti i na reformi penzionog sistema. Na zadnja tri izborna ciklusa zbog destruktivnog ponašanja takozvanih većih političkih partija prema našoj stranci, tj. zbog njihovog izbornog inžinjeringa, mi gubimo znatniji dio biračkog tijela i broj zastupnika, što se negativno odražava na penzionere jer aktulena vlast ponovno ne poklanja dužnu pažnju ovoj populaciji i prestale su aktivnosti na reformi penzionog sistema.

Koje je temeljna programska orijentacija Stranke?

NURKANOVIĆ: Tako strašnom ratnom destrukcijom, zatim poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma dolazi do sve snažnijih težnji dalje podjele BiH. Političke i ekonomske prilike se usložnjavaju, dovodi se u pitanje opstojnost države BiH. Zbog toga smo u Statutu i programu Stranke usvojili zadatatke da kao multietnička, građanska, demokratska stranka, popunjena sa članstvom iz reda građana svih nacionalnosti damo doprinos na očuvanju građanske, demokratske, nedjeljive, suverene i sekularne države BiH. U tom smislu da damo doprinos u potrebnim reformama kako bi što prije stupili u euro-atlantske integracije i postali članica Europske Unije. Nadalje, naša su opredjeljenja da damo doprinos ekonomskoj obnovi privrednih i društvenih djelatnosti, bržem zapošljavanju i posebno mladih, te da spriječimo dalju devastaciju i nezakonitu pljačkašku privatizaciju preduzeća i druge društvene imovine. S obzirom da smo jedina penzionerska stranka, usvojili smo zadatke i za poboljšanje standarda penzionera, usklađivanje rasta penzija prema visini i rastu plaća u entitetima, redovnu mjesečnu isplatu penzija, reformu penzionog sistema, vraćanje imovine penzionera penzionerima, kao što su Domovi penzionera, klubovi, stanovi i drugo. Posebno da se izborimo za bolja i kompletnija liječenja penzionera, dakle bolju zdravstvenu zaštitu. Naveo sam najbitnija programska pitanja.

U svom naslovu Stranka je vezana za cijelu BiH. Imate li svoje ogranke/podružnice i sl. i u manjem entitetu?

NURKANOVIĆ: Stranka penzionera/ umirovljenika BiH je osnovana i registrovana kod nadležnog suda za područja cijele BiH. Tačno je da više djeluje na području Federacije BiH. S razlogom je takvo stanje, jer je i na području drugog entiteta, Srpske Republike, formirana Stranka penzionera. Nismo išli na formriranje na tom području, jer smo u saradnji sa rukovodstvom te stranke težili da ostvarimo saradnju i što prije da se ujedinimo. Međutim i u ovoj oblasti, Dejtonski sporazum je omogućio podjele jer je predvidio PIO fondove u entitetima, pa zbog utjecaja vlasti nismo uspjeli obezbijediti plodotvorniju saradnju i ujedinjenje.

Jeste li zadovoljni sa rezultatima posljednjih parlamentarnih izbora, odnosno jesu li izborni rezultati u skladu sa vašim planovima i očekivanjima?

NURKANOVIĆ: Evidentno je da smo postigli nešto bolje izborne rezultate u odnosu na  predhodni izborni ciklus, opštih izbora, ali ne možemo biti zadovoljni jer nismo prešli izborni prag i nemamo zastupnike u višim parlamentarnim sastavima zakonodavne vlasti.

Skupa sa SDU i LDSBiH činite tzv. Demokratski blok i najčešće u takvom sastavu (ponekad se priključi i SBiH) medijski nastupate. Svjedoci smo agonije koja traje više od godinu dana kada pobjednička šestorka nije uspjela formirati Vijeće ministara. Koji je odgovor vaše stranke i njenih koalicionih partnera na ovakvo postizborno stanje u BiH?

NURKANOVIĆ: Na sjednici Predsjedništva, Glavnog odbora i izvještajno-izbornoj skupštini naše stranke, održanoj u junu mjesecu ove godine, izražena je velika zabrinutost za stanje u BiH. Pogoršano je političko i ekonomsko stanje, zaustavljene su reforme, veoma negativne poruke iz Brisela za daljnu sudbinu BiH. Sve više i u većem broju siromaši stanovništvo i posebno penzioneri u BiH. Političke partije, takozvane „šestorke“, koje su osvojile vlast već više od godinu dana ne mogu ili neće da konstituišu vlast na nivou države. Postoji bojazan da to one ne mogu učiniti uspješno ni u narednom periodu. Zbog svega toga dali smo podršku za saradnju u okviru pomenutog demokratskog bloka političkih partija (SDU, SPU, LDS, E-5), ali podržavamo saradnju i sa drugim građanskim, demokratskim partijama. Pored saradnje sa Strankom za BiH i Podrinjskom strankom imamo pozitivnih poruka iz još jednog broja partija. Nismo donijeli još odluke o predizbornoj koaliciji, ali i vjerojatno ćemo i tu aktivnost obaviti do konca godine. Međutim, sigurno je da ćemo imati postizbornu koaliciju. Vjerujemo da ćemo imati daleko bolje izborne rezultate u odnosu na ranije izbore, tim više, što imamo daleko bolju saradnju sa Savezom udruženja udruga penzionera i pozitivne poruke za saradnju iz drugih nevladinih organizacija.

Da li bi eventualni vanredni izbori zaista donijeli neki radikalniji preokret na političkoj sceni naše zemlje i na čemu temeljite takve (eventualne) pretpostavke?

NURKANOVIĆ: Sadašnja pozicija stranaka na vlasti i njima naklonost biračkog tijela, kako su pokazali izborni rezultati, govore da se na narednim izborima ne bi mogli očekivati radikalniji preokret na političkoj sceni naše zemlje, ali je sigurno da bi novim izborima demokratske, građanske stranke dobile veći broj glasova i mogli bi formirati jaču i konstruktivniju opoziciju u odnosu na sadašnje stanje, što će se pozitivnije odražavati u budućim ukupnim aktivnostima, posebno u parlametarnim vlastima zakonodavne vlasti.

Ko su, po Vama, najugroženije kategorije u bh. društvu?

NURKANOVIĆ: Većina penzionera zbog niske penzije, starosti, iscrpljenosti, pogoršanog zdravstvenog stanja, socijalno ugroženiji građani kojih je nažalost sve više i radnici koji su ostali bez posla.

Kako ocjenjujete ponašanje međunarodne zajednice, posebno njenog visokog predstavnika Valentina Inzka prema onim bh. političkim subjektima koji su izravno odgovorni za ovakvo političko, socijalno, ustavno-pravno i ekonomsko stanje u zemlji?

NURKANOVIĆ: Institucije međunarodne zajednice, odnosno Europske Unije ne traže odgovorniji odnos visokog predstavnika, posebno kada su u pitanju sankcije prema onim BiH političkim subjektima, posebno pojedincima koji su izravno odgovorni za političko, socijalno, ustavno-pravno i ekonomsko stanje u zemlji.

Prema nekim svjezijim anketama, oko 60% mladih, među kojima je veliki broj stručnih i visoko obrazovanih ljudi želi napustiti BiH. Kako bi izgledala demografska slika naše zemlje da se tako nešto, ne daj Bože, zaista desi?

NURKANOVIĆ: Pad nataliteta, porast mortaliteta i odlazak tako velikog broja mladih u inostranstvo doveo bi BiH u izuzetno tešku situaciju. To bi bila zemlja u većini iznemoglih osoba, staraca i sve bi bilo manje sposobnih za reprodukovanje novih vrijednosti. Zato pozivamo svemoguće snage, pa i vas prije svega u inostranstvu da se zaustavi taj transfer i da se brže otvaraju radna mjesta za zapošljavanje, jer mi imamo izvanredne mogućnosti i resurse ( rudno bogatsvo-energetika, hidropotencijali, drvo i drvna indrustrija, poljoprivreda i slično).

Koliki je procenat penzionera/umirovljenika od ukupne populacije koja trenutno živi u Bosni i Hercegovini?

NURKANOVIĆ: Prema nezvaničnim statističkim podacima trenutno u BiH živi 3 800 000 stanovnika. U okviru tog broja 580 000 su penzioneri ili 16%. Ako uzmemo da uz penzionera živi po još jedan član porodice, onda je to 1.200.000 ili 32% populacije koja živi od penzije.

Kolika je najniža penzija/mirovina u FBiH a kolika u RS-u?

NURKANOVIĆ: Na osnovu podataka dobivenih od predstavnika Udruženja penzionera u Federaciji BiH najnižia penzija je 310,00 KM, a u RS-u 160,00 KM.

A kolika je prosječna na nivou FBiH, RS-a i BiH?

NURKANOVIĆ: Prosječna penzija u Federaciji BiH je 353,00 KM ,  a u RS-u 330,00 KM. Na niovu BiH nema Fonda o PIO.

Da li su vaši članovi isključivo penzioneri/umirovljenici i kakva je nacionalna struktura članstva?

NURKANOVIĆ: Prema odredbama Statuta SPU BiH je otvorena za sve građane. U sastavu članstva stranke imamo značajan broj koji nisu penzioneri, a među njima ima i mladih. Približno prema sastavu stanovnika po nacionalnostima zastupljen je i broj članova iz različitih nacionalnosti kakva je struktura i u organima stranke  od općinskih i kantonalnih odbora, pa i u Glavnom odboru i Predsjedništvu stranke.

Na samom kraju, imate li, eventualno, neku poruku za naše građane u SAD i Kanadi, pa i u drugim zemljama diljem Planete?

NURKANOVIĆ: Najtoplije pozdravljam sve naše građane u SAD-u i Kanadi i u drugim zemljama Planete. Pozivam ih da nam se pridruže u narednim aktivnostima, posebno u predizbornoj i izbornoj kampanji za lokalne izbore u oktobru mjesecu 2012.godine. Zvanično sa predizbornom aktivnošću otpočinjemo sa usvajanjem dokumenata na sjednici Glavnog odbora 27.decembra 2011.godine, kada je i dan  naše stranke.

Hvala Vam za ovaj razgovor.

NURKANOVIĆ: Zahvaljujem na saradnji!

S poštovanjem, predsjednik Mehmed Nurkanovic

RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ (288)

sa ET

 

 

VEĆINA MEĐUNARODNIH ZVANIČNIKA IŠLA JE I IDE NA RUKU RUŠILAČKOJ ERESOVSKOJ POLITICI

Razgovarao: Bedrudin Gušić

Pokušao sam s njim uraditi intervju negdje u maju ove godine, ali me zamolio da odložimo za nekoliko mjeseci, jer tada je, kako je rekao, bio veoma zauzet. Kada sam mu se ovih dana ponovo obratio sa istom željom, podsjetivši ga na njegovo majsko obećanje, prihvatio je ali uz molbu da ne budemo opširni, jer je, kako reče, opet itekako zauzet. Zato sam mu postavio manje pitanja nego što to inače činim sa svojim sagovornicima, ali i u ovih deset odgovora fra Petar je, na njemu svojstven način, rekao mnogo toga. Naročito na “vruće” teme.

Poštovani fra Petre, opće poznato je da svoje stavove o nekim vrućim bh. (i šire) temama iznosite argumentirano, otvoreno, “ni po babu, ni po stričevima/amidžama” i bez dlake na jeziku. Jedni Vas zbog toga hvale i podržavaju, drugi kude i napadaju. Bili ste izloženi i pritiscima od strane crkvenog vrha. Kako doživljavljavate reakcije jednih i drugih i jeste li se, zbog ovih drugih, imalo pokolebali do sada?

JELEČ: Na iznošenje mojih osobnih stavova o aktualnim društveno-političkim prilikama niti su imali niti će imati ikakvog utjecaja pohvale, pokude ni pritisci. Svatko ima potpuno pravo ne slagati se s mojim stavovima i s tim nemam nikakvih problema. No, nikome ne dopuštam da mi ograničava pravo na iznošenje vlastitih razmišljanja.

Postoji li razlika između današnjih bosanskih i hercegovačkih franjevaca i u čemu se, eventualno, sastoji? Šta je tu eventualnu razliku generiralo?

JELEČ: Razlike svakako postoje, a bile su s obzirom na političke događaje znatno izraženije i vidljivije tijekom zadnjeg rata kada su bosanskim franjevcima od pojedinih „uglednih“ hercegovačkih franjevaca bliskih HDZ-u odašiljane poruke kako oni više nemaju što raditi u Bosni i Sarajevu koji su izgubljeni za Hrvate. Taj dio hercegovačkih franjevaca bio je u tom vremenu financijski, politički i interesno usko povezan s herceg-bosanskom političkom vrhuškom čija je politika uvelike naštetila ovoj zemlji i vlastitom narodu. Neki od njih, koji bi voljeli da se o tome više ne priča jer se sad uvelike bave „duhovnošću“, svakako su odgovorni za ono što se tada događalo, barem zbog grijeha propusta, ako ne i za nešto teže od toga. Bilo je na svu sreću i drukčijih primjera među hercegovačkim franjevcima koji su se odgovornije i humanije ponijeli prema onomu što je tadašnja hrvatska politika radila u Bosni, no oni su nažalost bili u velikoj manjini. Danas se ta razlika između bosanskih i hercegovačkih fratara smanjuje jer i jedni i drugi su, kao uostalom i većina katoličkog klera u BiH, pod velikim utjecajem pogubne HDZ-ovske kamarile koja je, sakralizacijom politike i sumnjivim donacijama uvelike kompromitirala službenike Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini.

Kako su se, po Vašim spoznajama, postavile vjerske zajednice u BiH u odnosu na kritike izvana i iznutra? Smiju li se one (ili njihovi istaknuti pojedinci) zapravo kritizirati i imaju li one/oni, s druge strane, svoje vjerne apologete?

JELEČ: Naše vjerske zajednice vrlo teško prihvaćaju kritiku izvana, a još teže onu koja dolazi iznutra. Metode kojima se koriste u ušutkavanju „neposlušnih“ pojedinaca su prokušane i imaju vrlo dugu tradiciju. Vjerske zajednice su 90-ih godina s pravom tražile da postanu dio demokratskog društva i da imaju određeni utjecaj na pojedina zbivanja. No, kada jednom postanete ravnopravan član društva, onda morate biti spremni i na kritiku svojeg djelovanja. Kod nas imate žalosne slučajeve da se npr. kritika nekih postupaka reisa Cerića odmah proglašava islamofobijom, slično kao što se i kritika pogrešnog djelovanja pojedinih biskupa ili svećenika odmah tumači kao mržnja na Katoličku crkvu ili čak na samoga papu. Besmislene su to analogije koje nemaju veze sa demokratskim uzusima i kojima se zapravo želi religiozne prvake učiniti nedodirljivima u njihovoj moći.

Sada ću biti konkretniji: kako komentirate da su za neke poslenike javne riječi, bliske IZ BiH, gospoda A. Silajdžić, E. Karić, R. Hafizović zapravo, problematični?

JELEČ: Nisam upoznat s detaljima svega onoga što IZ zamjera tim ljudima, no smatram kako reis ef. Mustafa Cerić nanosi veliku štetu muslimanima u Bosni i Hercegovini, da neke njegove izjave unose nemir ne samo među Hrvate i Srbe, nego uzrokuju i velike podjele među samim Bošnjacima. Cerićeva retorika je neprimjerena jednom vjerskom poglavaru koji mora biti svjestan posljedica izgovorenih riječi. Općenito govoreći, njegovo djelovanje nimalo ne pridonosi smirivanju tenzija u ovoj zemlji, nego ih još više produbljuje. Nadam se da će sljedeći reis vratiti ugled IZ-u koji je znatno poljuljan otkad joj je na čelu efendija Cerić.

Komunisti su ocijenili ulogu Katoličke crkve u BiH za vrijeme endehazije kako su ocijenili, a neki od aktuelnih crkvenih i političkih prvaka u BiH imaju drugačiji pristup. Do kakvih ste Vi spoznaja došli radeći svoju doktorsku disertaciju na tu temu?

JELEČ: Komunistička historiografija je, ne praveći razliku među pojedinim crkvenim ljudima, izjednačila cjelokupno djelovanje Katoličke crkve u NDH s ustaškim režimom i vrlo često proglašavala katoličke svećenike predvodnicima ustaških zločina. Crkvena historiografija od devedesetih godina pravi istu pogrešku uljepšavanjem ovog perioda povijesti, ne nalazeći nikakvu odgovornost pojedinih struktura Katoličke crkve u vrijeme Drugog svjetskog rata. Stvari su puno kompleksnije od ta dva pogrešna pristupa i pokazuju kako su neki prelati i svećenici svojim djelovanjem nanijeli veliku štetu ugledu Katoličke crkve, bilo obnašanjem državnih funkcija u ustaškoj administraciji, bilo pisanjem huškačkih tekstova protiv Židova, Srba i dr. No bilo je i onih prelata i svećenika koji su spasili obraz Katoličke crkve u tom vremenu. Ovdje nemamo prostora da ulazimo u sve detalje tog kompliciranog odnosa. Može se općenito zaključiti kako ova epizoda u povijesti Katoličke crkve nije uopće tako slavna i svijetla kakvim ju se želi prikazati u pojedinim crkvenim tiskovinama, niti tako jednoznačno mračna kako su je prikazivali Viktor Novak i ostali komunistički i velikosrpski historiografi.

Ranih 90-tih funkcionirala je osovina Karadžić-Boban, danas Dodik-Čović. Vidite li tu neku analogiju ili naslijeđe nečije politike iz posljednje decenije prošloga stoljeća?

JELEČ: Naravno da vidim: kao što su tada Boban i Karadžić više nego složno radili na uništavanju ove zemlje, danas u Dodiku i Čoviću imaju više nego „dostojne“ nasljednike u istom tom procesu. To su dvojica kriminaliziranih političara, ogrezlih u milijunske malverzacije, koji već godinama iscrpljuju građane ove zemlje naočigled čitave međunarodne zajednice koja licemjerno poziva na nutarnji dogovor s ljudima s kojima dogovora ne može biti.

Početkom ove godine u Banja Luci je održan tzv. “naučni skup” o položaju Hrvata u RS, u kojem je pristao da uzme učešća, između ostalih, i prof. dr. Zdravko Tomac, naprimjer. Koliko ozbiljno treba shvatiti tu sesiju, pogotovo kakvo uporište ima u bilo kojoj znanosti te koga u RS, na poziciji tzv. potpredsjednika, zapravo, predstavlja izvjesni Emil Vlajki?

JELEČ: Na tom Vlajkijevu „znanstvenom skupu“ okupio se veliki „trust hrvatskih mozgova“ udivljenih Republikom Srpskom i njezinim „konačnim rješenjem“ hrvatskog pitanja. Kakav potpredsjednik, takav i „naučni skup“ na koji zapravo ne vrijedi trošiti riječi. Bila je to sasvim beznačajna manifestacija s još beznačajnim sudionicima, očito dobro plaćena iz Dodikova proračuna sve kako bi se skrenula pažnja s pravih problema Hrvata u RS-u.

Bili ste kritični prema vrhu Katoličke crkve u RH tijekom posljednje predizborne predsjedničke kampanje od prije nepune dvije godine. Šta je bila suština Vaše kritike i kako ocjenjujete dosadašnje predsjednikovanje g. Josipovića posebno kada je riječ o njegovom odnosu prema srbijanskom predsjedniku Tadiću, pa i prema Dodiku?

JELEČ: Tad sam nastupio iz principijelnih razloga jer se Ivu Josipovića iz određenih krugova Katoličke crkve diskvalificiralo na sasvim neprimjeren način, i vrijeđalo ga se samo zato što se Josipović izjašnjavao agnostikom. Tada sam izričito rekao da ne znam kakvu će politiku voditi Ivo Josipović i kakav će biti predsjednik, no da on, kao i svaki drugi čovjek ne smije biti diskriminiran ili ocrnjivan zbog toga što nije vjernik. Isto bih postupio i danas, bez obzira radilo se opet o Ivi Josipoviću ili o nekom drugom pojedincu. Što se pak tiče Josipovićeve politike prema Bosni i Hercegovini, odnosa prema Borisu Tadiću i Miloradu Dodiku, ona je više nego razočaravajuća i o tome sam više puta otvoreno i argumentirano pisao. Ne vidim ni u njegovom predsjednikovanju u Hrvatskoj nikakve „nove pravednosti“ koju je najavljivao u svojoj predizbornoj kampanji.

Po dejtonskom Ustavu naša zemlja ne može funkcionirati, to je više nego očigledno. Ali, mi imamo Ustav RBiH kojeg niko u parlamentarnoj proceduri nije proglasio nevažećim, kao što ni ovaj, dejtonski, nije proglasio važećim. Šta mislite o tim faktima?

JELEČ: Daytonski ustav je luđačka košulja navučena na sve nas u Bosni i Hercegovini, to je ustav koji je legalizirao etničko čišćenje i tvorevinu nastalu na zločinu – Republiku Srpsku. Međunarodna zajednica je ovim ustavom napravila frankeštajn-državu koja ne može normalno funkcionirati, i sve dok ne dođe do radikalne promjene ovog ustava i ukidanja obaju entiteta, stanovnicima BiH se ne piše dobro. Dosadašnje djelovanje međunarodne zajednice, međutim, ne budi optimizam i nadu u bolju budućnost. Većina međunarodnih zvaničnika išla je i ide na ruku rušilačkoj eres-ovskoj politici.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

JELEČ: Hvala Vama i pozdrav Vašim čitateljicama i čitateljima, čitavoj bosansko-hercegovačkoj dijaspori i svim našim ljudima bez obzira na njihovu vjersku, nacionalnu ili ideološku pripadnost.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (286)

sa ET