UBISTVO AKADEMIKA SULEJMANA REDŽIĆA!???

Posted: 24. Januar 2013. in Intervjui

Rah. Sulejman Redžić bio je važna javna ličnost; bio veoma angažovan i davao mnogo od sebe, moglo bi se reći beskompromisan borac u obrazovnom procesu i na planu intelektualnog uzdizanja bh društa. On je otvoreno, energično i beskopromismo pokrenuo i vodio procese za emancipacuju intelektualne misli u težnji da je stavi u službu i po volji naroda. Bio je dovoljno glasan, opominjući i  upozoravajući da je izavao pažnju i uznemirio zle duhove, sa kojima je bio okružen, koji i danas neprikosnoveno vladaju bh zemljom, nebom i podzemljem. Javna je istina i nikakva tajna da u svakom bh. gradu u kojem su od 92 do 95. vođena ratna dejstva ili vladao prividni mir slobodno žive zločinci i ubice, spremni na sve, kojima jedno ubijstvo više ne znači ništa. Samo naivni mogu vjerovati da će oni mirno i bezbrižno slušati i gledati da se njihova imena i zlodjela pominju, da se oko njih šuška i priziva pravda da ih privede i kazni za zlodjela koja su počinili.
Već prvi indikatori o nestanku takve osobe kao što je g. Redžić morali su do temelja uzburkati kompletnu bh javnost, dići na noge sve javne službe zadužene za sigurnost građana ove zemlje. Sumnja na ubijstvo morala je biti već prva opcija i znak za uzbunu i alarm. Jer nije akademik u zimsko vrijeme išao sam šetati bespućima i rječnim kanjonima, ma koliko bio vezan za prirodu i bio njen zaljubljenik. Već po takvoj logici moglo se od prvih sati njegova nestanka pretpostaviti da se radi o ozbiljnoj stvari. Naravno, u takvim i sličnim okolnostima nije za očekivati da netko ko nestane s lica zemlje bude odmah nađen, ali je bilo za očekivati da porodica i javnost budu upoznati sa osnovnim činjenicama o pokretanju istrage. U Bihaću, na Plješevici, tih istih dana nestala su četvorica mladića i brzim anažovanjem bihaćke spasilačke ekipe bili su za samo nekoliko sati spašeni. A nestanak profesora Redžića morao je biti indikativan već od prvog trenutka. Ako građani bh nisu sigurni u Sarajevu, u svoj kući na Bistriku, šta se može očekivati od onih koji žive u apartheidu Republike srpske i koji ako samo na trenutak prestanu šutjeti i samo malo podignu glas postaju izloženi sumnjačenju, optužbama,  prijetnjama i toruri.
Prva vijest o nestanku Prof. dr. Sulejmana Redžića objavljena je 7. Januara 2013.godine, a javnost škrto obavještena o pokretanju istrage tek nakon nekoliko dana, da bi njegovo beživotno tijelo otkrili lovci 21. Januara u koritu rijeke Miljacke kod tunela Bulozi, na teritoriji Rs.  U potrazi su, kako je naknadno saopšteno, bili uključeni Jedinica za specijalističku podršku MUP KS-a, pripadnici Prve policijske uprave i rendžeri Kantonalne javne ustanove za zaštićena prirodna područja.  Prema obavjesti glasnogovornice Danke Tešić iz CJB Novo Sarajevo radi se o Sulejmanu Redžiću. Identitet žrtve je utvrđen na osnovu dokumenata koji su kod njega pronađeni.  Izvjestitelji sa lica mjesta su saopštili da nema indikacija po kojima bi se moglo zaključiti da se tradi o ubijstvu, a tijelo je nađeno na tako nepristupačnom prostoru da je ekipi trebalo 3 sata da ga iznesu do pristupnog puta. U saopštenju se dodaje da će na identifikaciji tijela raditi Tužiteljstvo Rs.
Na dan nestanka r. Sulejman je pošao iz svoje kuće na Bistriku u šetnju, po nekim nagađanjima u pravcu Trebevića.Iako je beživotno tijelo pronađeno u nimalo normalnim okolnostima, već u prvim izjavama pokušava se uvjeriti javnost da je to prirodna smrt, a ne svirepo ubijstvo. Sama činjenica da je tijelo pronađeno u kanjonu a vindjakna ubijenog dvadesetak metara dalje od tijela, za njih nije nikakva indikator o nasilnoj smrti, kao da je žrtva sama skinukla kaput, bacila ga na zemlju i otišla negdje da umre.
Pr.dr. Sulejman Redžić star je 59. godina. Bio je redovni profesor i šef  katedre za ekologiju i zaštitu prirodne okoline na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, vodio Centar za ekologiju i prirodne resurse, bio dopisni član Akademije nauka i umjetnosti BiH i predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99”, u kojoj se istakao i široko afirmisao i promovisao njen rad.
I ne samo da se mlako i nezainteresirano reagiralo na vijest o nestanku tako važne ličnosti, već su svi mogli pretpostaviti o čemu se radi, ali su zavučeni u svoje brloge šutili i prisluškivali. Neki iz totalne nebrige osim za sebe i svoje, a drugi iz straha da se i njima ne bi moglo nešto slično dogoditi. Iako su mediji često puta prvi i upozoravajući, ovaj put su potpuno zakazali i priklonili se onima koji šute. Čak šta više u danima kada se nagađalo o tome šta se moglo dogoditi akademiku Redžiću održan je forum “Kruga 99” kojem je on trebao predsjedavati, mediji su objavili izvode iz rasprave, a da nisu ni rječju pomenuli da predsjednik nije bio prisutan, da je nestao, da se za njim traga.
Mi Bosanci i Bošnjaci u dijaspori tragali smo po internet informacijama, u bh štampi i s nestrpljenjem i ogorčenjem zbog šutnje istražnih organa i medija pokušavali doći do nekih relavantnih informacija i dobiti barem polovične odgovore o tome šta se dogodilo. Vjerujemo da je u istoj psihozi bio i veliki dio bh javnosti.
Ovo je bez sumnje još jedno političko ubijstvo u nizu ubistva koja su se dogodila u BiH prije rata, ali i poslije rata, a nikad nisu rasvijetljena. Prava istraga nikad nije provedena o ubistvu r. Džemala Bijedića. Nikad nisu rasvijetljena ubistva prvog potpredsjednika vlade R BiH Hakije Turajlića iz 1993,   policijskih funkcionera Nedžada Ugljanina iz 1996, Joze Leutara iz 1999, Ramiza Delalića Ćele, Cvijana Radića u Bihaću 1997, itd.
Ovaj slučaj je primjer totalne nebrige organa i službi sigurnosti o građanima koje treba da štite i brane, da im priteknu u pomoć i pruže zaštitu. Kako da žrtve agresije i genocida očekuju da se otkriju i kazne njihove ubice i ubijstva izvršena tokom agresije na BiH, ako se ni ubijstva počinjena u miru ne mogu osvjetliti.
Nemoguće se oteti utisku da je ubistvo g. Sulejmana Redžića naručeno, jer se maksimalno angažovano i argumentovano založio da svijetu kaže Istinu da u BiH 92-95 nisu postojale zaraćene strane, već agresor i žrtva, koja se morala braniti i zaustavljena je upravo onda kada je stekla odlučujuću prednost. Ključna riječ za Redžića bila je i ostala Istina, a ta istina uvjerljivo potvrđuje njegovu tezu „ da sa BiH ne upravljaju njeni građani već centri moći izvan BiH preko bh institucija“.
Posebna zamjerka bh medijima. A ima ih na pretek. Umjesto da aktuelno prate aktuelna zbivanja i informišu na vrijeme, nerijetko su posljednji. Mediji u svijetu, kada je potrebno, otvaraju posebne emisije o važnim događajima, iscrpno informišu i uvode vanredna saopštenja. Bolje smo bili informisani dok smo imali par radio stanica i dva tri TV kanala nego sada kada ih imamo stotinjak i svi papagajski ponavljaju ono što jedan kaže, ili svi pokorno šute dok ne dobiju odobrenje da mogu govoriti. Istina, bilo ih je a ima i danas otvorenijih, drugačijih, ali su nerijetko osporavani, ušutkavani a autori nepoželjnih tema proganjani i kažnjavani.
Sigurno je da bi rukovodici službi sigurnosti i odgovrni u javnim medijima mogli kroz ovaj slučaj uočiti svoje propuste, promjeniti i poboljšati svoj odnos prema poslu koji obavljaju. Prilika im se pruža već u praćenju istrage o ovom jedinstvenom slučaju.
Porodici rah. Sulejmana, njegovoj rodbini, prijateljima, njegovim studentima i svima nama koji smo ga poznavali ostaje da žalimo za još jednim velikim čovjekom, potvrđenim  rodoljubom koji je nestao sa lica zemlje u trenutku kada je mogao najviše učiniti i doprinjeti oporavku i napretku bh društva. Duboko žalimo zbog njegova prerana odlaska i ostajemo ponosni na njegovo djelo. Neka mu je vječni rahmet, a njegovoj familiji, rodbini i prijateljima sabur.

Burlington, 22. januara 2013

Zijad Bećirević

zijad becirevic                                             

About these ads
Komentari
  1. Elvira kaže:

    Neka je vjecni rahmet plemenitoj i dobroj dusi prof. Sulejman Redzic, bila mi je velika cast prisustovani njegovim predavanjima i terenskim nastavama sirom nase Bosne i Hercegovine. Prirodno matematicki fakultet, kao i cijela Bosna izgubila je velikog naucnika, profesora a prije svega COVJEKA. Ovim putem upucejem saucesce njegovoj familiji i da im dragi Allah da sabura i snage.
    Elvira

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s